U zanosnom odnosu s božanskim

Mojsije je čovječanstvu otvorio mogučnost bliskog razgovora s božanskim. Stoljećima nakon Mojsija drugi je židovski poglavar, kralj Salomon, o Bogu pisao kao o ljubavniku i intimnom partneru. U svom zanosnom odnosu s božanskim, Boga nije doživljavao nedostupnim i nepristupačnim, nego supružnikom čija ga prisutnost opija ljubavlju.

Poljubi me poljupcem usta tvojih,
Ljubav je tvoja slađa od vina.

(Pjesma nad pjesmama, 1:2)

Kod mistika iz svih tradicija pojavljivale su se takve emocije, jer su božanstvo više doživljavali srcem nego umom. U kršćanstvu su sveci poput Tereze Avilske, Ivana od Križa i Franje Asiškog iznosili čudesne priče o svom zanosu, a u sufizmu je malo ljudi uopće dosegnulo visine o kojima je pisao Rumi:

Ispih
Gutljaj slatkog vina Voljenoga,
I razboljeh se.
Bolan sam
I groznica mi raste.
Pozvaše liječnika, a on reče,
Popij čaj!
Dobro, vrijeme je da popijem čaj!
Uzmi tablete!
Dobro, vrijeme je da uzmem tablete.
Liječnik reče,
Odmakni slatko vino s usana!
Dobro, vrijeme je da odmaknem liječnika.

Bog je vino i to nas slatko piće opija, gubimo svoje bivše ja i otkrivamo svoju istinsku narav, svetu i vrijednu zagrljaja koji svijet nikada nije shvatio. Bog više nije bezimeni, nego ima svoje ime i u konačnici postaje Voljeni.

Tekst preuzet iz knjige: MOJSIJEV KOD, James F. Twyman

----------------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/