KAŽU DA JE DOBRO ISKORIŠTEN DAN SVAKI DAN U KOJEM DARUJEŠ BAR KAP LJUBAVI...A MENI JE BIO DAROVAN CIJELI OCEAN LJUBAVI, KOJI ME ZAPLJUSNUO, KAD SAM DANAS PRVI PUTA DOŠLA(A TO ODAVNO ŽELIM) U MALU ZAJEDNICU-INKLUZIJU, GDJE  ODLUČIH VOLONTIRATI I ODVAJATI DIO SVOGA VREMENA, POSVEĆUJUĆI IH RETARDIRANIM OSOBAMA...POVELA ME JE DRAGA PRIJATELJICA, KOJA JE DUGO TAMO, A JA, SVOJU STARIJU KĆERKU, KOJA JE TAKOĐER ŽELJELA SRESTI SE SA NJIMA...LEONORA, MOJA KĆERKA, BILA JE, PRIZNAJEM, MALO PREPLAŠENA, JER NIJE ZNALA KAKO ĆE REAGIRATI NA TAJ DIVAN SUSRET, NO...

OSTALA JE PROSTO POVUČENA U TO MORE DJEČJIH SRDACA U ODRASLIM TIJELIMA..SVI SU NAS DOTAKNULI, KAO DA NISMO STVARNI, A ONDA NAS POČELI GRLITI, I POKAZIVATI NAM SVOJE SLIČICE, FIGURICE KOJE BOJAJU, USKRŠNJE ČESTITKE KOJE PRAVE  ZA BLAGDAN...

JA SAM ONA SA NAOČALAMA, MOJA KĆERKA JE DO MENE... kOLIKO RADOSTI , KOLIKO ISKRENE RADOSTI NA NJIHOVIM LICIMA.. REKOH: " OSJEĆAM SE KAO KOD KUĆE..TAKO PRIRODNO, LIJEPO...OVDJE NE POSTOJI NATJECANJE, PRESTIŽ, ZAVIST..SVI SU JEDNAKI, SVI JEDNAKO VOLE..."

SUTRA DONOSIM GITARU-REKOH IM... A ONI, JEDVA ME PUSTIŠE KUĆI..

MORALA SAM IM SVAKOM PONAOSOB OBEĆATI DA ĆEMO SUTRA IMATI "TULUM"...

OVAJ MLADIĆ MI JE PRVI PRIRASTAO SRCU, I ZADNJI ME JE ISPRATIO..NE ZNA GOVORITI NI REĆI SVOJE IME, ALI ZNA JAKO, JAKO ZAGRLITI...

IZA NJIH, MOJA MALENKOST SE JOŠ NE MOŽE NAČUDITI KOLIKO ČUDESNO MOŽE ZARAZITI SAMO MALO POKLONJENE LJUBAVI...

KAD SAM PITALA KĆERKU O DOJMU, REKLA JE SAMO OVO:" SVUDA IDU ZA TOBOM, JAKO SE VOLE GRLITI, I RADUJU SE MALIM STVARIMA..."

VRAĆAJUĆI SE KUĆI, POGLEDALI SMO KOLONU AUTOMOBILA U KOJIMA ĆE DO JUTRA LJUDI ČEKATI DA SE OTVORI NOVI GOLEMI CENTAR "PORTANOVA"...MENTALITET I POTROŠAČKO LUDILO, I BLJESAK PROVEDENOG DANA U MALOJ OAZI SUNCA, GDJE LUDILO ODRASLIH NE POSTOJI...BAR U ONOM OBLIKU KOJEG ZNAMO..ZAPRAVO..TO JE BORAVAK SA ANĐELIMA KOJI NEMAJU KRILA, I NE MOGU LETJETI, ALI MOGU...AĐEOSKI VOLJETI..

POZDRAV OD MENE, I MOJE KĆERKE...