Jednog jutra u proljeće 2008. za vrijeme jednog praznika, kada sam stigla na posao, u hodniku sam vidjela djevojku što sjedi za stolom i pred njom prazan papir. Nasmješila sam joj se i u radoznalo pitala šta ona radi tu. Odgovorila mi je da crta karikature i ako ja hoću ona će da me nacrta. Rekla sam joj da ću, možda, kasnije doći. Ispostavilo se da su taj dan doveli u firmu nekoliko karikaturista da slikaju ko god želi i većina radnika je išla i za nekoliko minuta, u nekoliko stručnih poteza, dobila karikaturu. I ja sam, naravno otišla i evo šta sam dobila za svega nekoliko minuta, od one djevojke što sam je ujutro srela na hodniku.

Voljela bih da čujem vaše mišljenje, odnosno, neku vašu analizu mene i mojih osjećanja u tom trenutku, prema ovoj karikaturi. Karikatura, kao što je poznato, jako ističe neke crte koje se u tom trenutku umjetniku učine bitnim. Šta je to?