Još par priloga o budućoj katoličkoj "Svetici":
************************
Konzervativni njemački STERN piše:

U Kalkuti postoje mnogi koji sumnjaju u mit o Majci Terezi.

Na primjer, Samity, 30-godišnjak bez zuba, stanovnik slama. Jedan je od "najsiromašnijih od najsiromašnijih" kome je MT tobože posvetila svoj život. S plastičnom vrećicom u ruci, on stoji u kilometar dugačkom redu u Park Street-u. Siromašni strpljivo čekaju dok mu dobročinitelji ne gurnu nešto riže i leće u vrećicu. Ali Samity ne dobiva obrok od institucije MT, nego kod američke humanitarne ustanove "Assembly of God", koja ovdje služi 18000 obroka dnevno.
"Majka Tereza?" kaže Samity, "Mi nismo ovdje ništa od nje dobili. Pitajte u slamovima -- tko je išta dobio od sestara ovdje -- jedva da ćete ikoga naći."

Poznati Pannalal Manik također ima svoje sumnje. "Ne razumijem zašto ste vi, obrazovani ljudi Zapada od te žene napravili takvu božicu!" Manik je rođen prije 56 godina u slamu Rambagan koji postoji već 300 godina, i najstariji je u Kalkuti. Ono što je postigao taj čovjek Manik, može se nazvati pravim "čudom". Izgradio je 16 zgrada unutar slama -- prostor za življenje 4000 ljudi. Novac je dobio od Ramakrishna Misije -- oko DM 10.000 po zgradi za gradj. materijal. Gradili su sami siromašni i postao je model za ostatak Indije. Ali što taj čovjek kaže za MT? "Posjetio sam je 3 puta," kaže Manik. "Nije me željela ni saslušati. Svi znaju da sestre imaju mnogo novca. Ali nitko ne zna što čine s njime!"

"Same laži," kaže Aroup Chatterjee. Liječnik koji sada živi u Londonu, bio je rođen i dugo živio u Kalkuti.
"Gdje god istražujem, nalazim same laži. Na primjer, laži o školama. MT je često govorila da vodi školu u Kalkuti s više od 5000 djece. 5000 djece! -- to bi zaista bila velika škola, jedna od najvećih u Indiji. Ali gdje je ta škola? Nikada je nisam našao; niti znam ikoga tko ju je vidio!" kaže Chatterjee.
http://members.lycos.co.uk/bajuu/

Aroup Chatterjee ima svoju knjigu na netu: "Mother Teresa The Final Verdict"
http://www.meteorbooks.com/about.html
Živio je veći dio svog života u Kalkuti i 8 godina je sakupljao materijale za tu knjigu. Zaključci mu se nimalo ne razlikuju od sličnih kritičara MT. Ponavlja sve spomenute činjenice i dodaje nove.

Susan Shields je skoro 10 godina bila sestra Misionarki milosti. Igrala je ključnu ulogu u organizaciji MT dok nije dala otkaz. Piše o tome kako je upisivala na račune u banci milijune dolara, a poslije moljakala okolo za hranu za njihov restoran. (web adresa: )

Susan Shields, bivša sestra Misionarki milosti piše: "Godinama sam pisala tisuće pisama darovateljima, uvjeravajući ih da će svaki njihov poklon biti upotrijebljen da dovede Božju samilost najsiromašnijima od najsiromašnijih. Bila sam u stanju utišati svoju savjest, jer su nas učile da Sveti duh vodi Majku. Posumnjati u nju bio je znak nedostatka povjerenja i, još gore, grijeha ponosa.
Zahvalnice smo redovito pisale na čekove od 50.000 dolara i veće. Ponekad bi darovatelj nazvao i upitao jesmo li primili njegov ček, očekujući da se sjetimo jer je suma bila tako velika. Kako smo mu mogle reći da se ne sjećamo, jer smo primale toliko mnogo čekova koji su bili i veći?
Za hranu i potrepštine smo išle moliti donacije od lokanih trgovaca, kao da nismo imale nikakvih resursa. U jednom od rijetkih slučajeva, kada nam je ponestalo poklonjenog kruha, išle smo prositi u lokalnoj trgovini. Kada je naš zahtjev odbijen, naša nadstojnica je odlučila da jušna kuhinja može tog dana biti bez kruha.
Potisnula sam svoje prigovore i nadala se da ću, jednoga dana, razumjeti zašto je Majka željela sakupiti toliko novaca, kada nas je učila da čak i izrada paradajz sosa (iz poklonjenih rajčica) pokazuje nedostatak vjere u Božju providnost."

"Bila sam jedna od njezinih sestara 9 i pol godina, u Bronx-u, Rimu i San Francisku, dok nisam doživjela otrežnjenje, i napustila Red u svibnju, 1989. Kada sam se vratila u normalni život, polako sam počela razotkrivati klupko laži u kojima sam živjela. Čudila sam se kako sam im mogla vjerovati toliko dugo."

Anne Sebba, autor "Mother Teresa: Beyond the Image", je otkrila da su neke sestre dobile tuberkulozu, a moguće i AIDS. Za sve njih, ponuđen je jedinstven lijek - molitva. To je uvelike pridonijelo imiđu MT kao žene koju pokreće ljubav za Isusa; doprinijelo je još i više Vatikanskom bankovnom računu, jer molitva ne košta ništa.

OTVORENO PISMO MAJCI TEREZI

Misionarkama Milosrđa
54A A J C Bose Road
Calcutta 700017
Indija

Poštovana Gospođo/Gospodine

1. Kao netko tko se mnogo godina interesirao za aktivnosti Misionarki Milosrđa, imam neka pitanja i upite. Koliko centara imate, a koliko od njih su isključivo za redovnice, kao što su, primjerice oni na Malti i Forsi (Švedska). Zašto je dana samo brojka 'negdje između 200 i 600'?

2. Koji je stvaran broj onih koji su 'pokupljeni' (pick-up) u Nirmal Hriday (kuću za siromašne i umiruće u Kalkuti). Majka Tereza je dala broj od 36.000 u svom govoru kod dodjele Nobelove nagrade (prosinca 1979). Međutim ona je upotrijebila istu brojku u Breisgau (Njemačkoj, rujna 1978), i u Sydney-u (Australija, veljača 1973). Kako se ova brojka odnosi na broj dat u Time magazinu u intervjuu u prosincu 1989.

"Mi smo pokupili sa ulica Kalkute 54.000 ljudi, a '23.000-ili tako nešto' je umrlo."

Drugim riječima, 'pokupili' ste 36.000 ljudi tijekom 27 godina, sve do 1979., a u sljedećih desetak godina 'pokupili' ste 18.000 ljudi. Možete li objasniti taj neočekivan skok u brojkama, uzevši da je broj vaših kreveta ostao isti (95), i nije se desila neka velika katastrofa u Kalkuti za vrijeme tih desetak godina.
Moglo bi također biti neistinito upotrebljavati frazu 'pokupili', jer čujem da vi odbijate pružanje usluga prijevoza sa svojim vozilima - umjesto toga, ljude upućujete na službu hitne pomoći grada Kalkute.
Ambulantna kola se upotrebljavaju isključivo kao taksi služba za redovnice.

3. Kalkuta je bila opisana odvratnim terminima u većini pisanih materijala i filmovima o Majci Terezi kao 'jedna velika hrpa otpada', 'čir na licu Zemlje'.
Je li to urađeno da se preuveliča količina i kvaliteta vašega rada?
Zaista, Majka Tereza je često rabila izraz 'male Kalkute' za opisati najružnija mjesta na svijetu. Ne samo da je ovo zlouporaba gostoprimstva, već, kao Albanka, ona bi to morala bolje znati.

Sljedeći citati dolaze iz knjige "Za Ljubav Boga - Majka Tereza iz Kalkute" - knjiga ko-autora Jean Barbier-a za "drugo ja" Majke Tereze, Oca Georg Goree-a. U njoj on kaže,
"..u kantama za smeće, ispod sjedala autobusa, bili su živi fetusi, dati psima da ih jedu."
Možete li mi dokazati jedan jedini slučaj gdje su fetusi nađeni ispod sjedala autobusa u Kalkuti? -- U svakom slučaju, autobusi su tako natrpani, da jedva i muha može proći. Otac Goree i Jean Barbier također napominju u istoj knjizi, o vašem djelovanju u Londonu,
"Šest mjeseci kasnije, novi centar je bio otvoren u peterospratnici u Saint Stephens Green."
Gdje je ta peterospratnica? I, možete li me molim vas prosvijetliti, kao londonca, gdje je to Saint Stephens Green."
U istoj knjizi, rečeno je da u Kalkuti postoji 4000 djece pod vašom skrbi. Gdje?

4. U Vardey Lucindinoj knjizi, "Jednostavna Staza", Majka Tereza ima navodno kuhinju u Shishu Bhavan koja svakodnevno prehranjuje više od 1000 ljudi. Kada? Gdje? Nema spomena o "prehrambenim karticama" koje određen broj ljudi mora imati da zadobije pravo na prehranu. Majka također opisuje predio Shisha Bhavan da uključuje "brojne visoke građevine"; svakako se od nje očekuje da prepozna svoje vlastito mjesto?

5. Sean Patrick Lovett za "Meditacije za Majku Terezu" spominje neki zapis iznad vrata bolnice za gubavce od Majke Tereze u Kalkuti. Gdje ta bolnica? U japanskom filmu: "Majka Tereza i njezin Svijet", spominje se 250.000 gubavaca, dok drugi film, "Jednoga dana u Kalkuti", napravljenog u isto vrijeme, daje broj gubavaca 40.000. U knjizi Audrey Constant, "Na ulicama Kalkute, priča o Majci Terezi", Kalkuta se opisuje kao tako gubavo mjesto, da je posebna crkva bila osigurana samo za gubavce! Gdje je ta crkva? Sve te knjige i filmovi su bili načinjeni pod vašim izravnim nadzorom i blagoslovom. Možda ne znate da je broj gubavaca u Kalkuti trenutno 8.000, premda je bio nešto viši u trenutku snimanja tih filmova i knjiga. Zasigurno vam je poznato da guba nije bitan zdravstveni problem za Kalkutu, premda ne negiram da ga treba riješiti. Jeste li stalno prenaglašavali gubu u Kalkuti da bolje pristaje vašoj Biblijskoj tematici? Možete li mi reći što ste uradili protiv malarije, te svakidašnje nevolje Kalkute (i Indije)?

Knjiga "Jednoga dana u Kalkuti" također daje ove zapanjujuće brojke o vašem radu u Kalkuti: " 63 kuća za umiruće i siromašne, 49 kuća za napuštenu djecu, 103 centara za gubu, škole i centri za pothranjenost." Gdje? Film također spominje 570 učenika u Shishu Bhavan sirotištu. Kao netko koji je rođen, odrastao i proveo većinu svoga života u Kalkuti, nalazim gornju statistiku u najmanju ruku čudnom.

6. U pismu tadašnjem premijeru Morarji Desai, Majka Tereza kaže,
"Samo u Kalkuti imamo 102 centra gdje se obitelji poučavaju "suzdržljivosti iz ljubavi".
Molim vas recite mi gdje su ti centri?

7. Vaša poslovna evidencija, u obimu u kojem je trenutno dostupna, pokazuje da se velike sume novca prenose u "glavni stožer u Rimu", novci koji su valjda mogli biti upotrijebljeni za rad u Kalkuti, mjestu koje je postalo sinonimom s Majkom Terezom u očima svijeta. U svakom slučaju, netko bi mogao pretpostavljati da je vaš glavni stožer u Kalkuti.

8. Želio bih znati zašto ogromna većina vaših časnih sestara ne govori Bengalski, jezik Kalkute, i vrlo često komuniciraju isključivo na engleskom, jeziku kojim siromašni, za koje se navodno brinete, niti ne govore, niti ne razumiju.
Imam ova i mnoga druga skromna pitanja. Ja ću vam biti zahvalan ako mi omogućite intervju s Majkom Terezom. Intervju će biti strukturiran otprilike 90 minuta. S radošću očekujem vijesti od vas.

S poštovanjem Vaš,

Aroup Chatterjee

________________________________
P.S. Niti je Majka Tereza pristala na intervju, niti je ponudila bilo kakav odgovor, niti su njezini gorljivi sljedbenici ikada pružili konkretne podatke kako bi je obranili, osim knjiga punih praznih hvalospjeva.

Napomena:
Bez obzira što je gore napisano o "blaženoj" Majci Terezi, moram dodati da se katolička Crkva (i druge vjerske institucije), pored propagiranja svoje ideologije, bavi i mnogim pozitivnim humanitarnim akcijama (Caritasove akcije prikupljanja pomoći za nastradale, siromašne, humanitarna pomoć djeci preko misijskih djelatnosti itd.). Mnogi dobri ljudi su potaknuti založiti se za potrebite, i tu Crkva očito ima pozitivnu ulogu animatora. Neovisno o dogmi i crkvenoj hijerarhiji, postoje mnogi koji su spremni dati nešto od sebe, na temelju čiste ljudskosti. Mnogi samozatajni svećenici, redovnici i laici daju i žrtvuju se mnogo više. Neovisno o ideologiji ili religiji s njezinim dogmama, a često i njima usprkos, na kraju uvijek ispliva najveća vrijednost - čovjekova humanost i suosjećajnost prema drugim bićima.

"Zašto bi Kršćanin želio preobratiti Hindusa na Kršćanstvo? Zašto nisu zadovoljni ako je Hindus dobar ili pobožan čovjek?" Gandi (izvor: Harijan: siječnja 30., 1937.).