 U Eko centra Caput Insulae u Belom, čiji je jedan od najvažnijih programa djelovanje Volonterskog centra u kojemu su volonteri uključeni u projekt zaštite prirode ali prolaze i poseban oblik edukacije, stigli smo negdje oko ručka. Vrijeme je to kada se većina volontera vratila s terena. U dubokom hladu pred zgradom Centra, inače nekadašnjom školom, za veliki drvenim stolom veselo društvo. S njima je i dr. sc. Goran Sušić, predsjednik Eko centra. Od njega dobivamo osnovne informacije o tome kako djeluje Volonterski centar. Ima, kaže, sedam programa: volonteri sudjeluju u zaštiti bjeloglavih supova (redovitom promatranju na liticama, pregledavaju gnijezda i prikupljaju podatke o njihovu kretanju i ponašanju, pomažu u dopremi hrane na hranilištima...); u gradnji i obnavljanju suhozida; uređivanju i održavanju eko-staza i okoliša; pomažu lokalnom stanovništvu; rade u interpretacijskom centru u kojem su postavljene izložbe o bioraznolikosti cresko-lošinjsog područja, supovima, povijesti Belog i Tramuntane. Tu je i program zaštite bioraznolikosti kroz koji uče više o ekosustavu otoka te što je to pajasena kako bi mogli čistiti otok od te invazivne biljne vrste. U dvorištu se radi i na izložbi o etnološkoj baštini Tramuntane, a kreativci uživaju u izradi suvenira od supovih pera, filcane vune, slikanju i ukrašavanju vrećica, izradi čestitki... Taj užitak pojačava i osjećaj korisnosti jer sav je prihod od prodaje onoga što naprave namijenjen za pomoć u očuvanju populacije bjeloglavih supova.
Volonteri u principu sami dolaze do Eko centra, sami o centru pronalaze informacije na netu, a izgleda da se dobar glas doista daleko čuje.
Potvrđuje to i dr. Sušić, ističući da su ovaj volonterski program prepoznali volonteri sa svih strana svijeta.
– To je stoga što je naš volonterski program nešto drugo u odnosu na volontiranje u smislu pomaganja ljudima u slučaju havarija kao što je bio uragan Cathrina u SAD-u. Mi nismo takva organizacija već istraživačko-edukacijski centar što znači da imamo svoj edukacijsko volonterski program. Naš je osnovni cilj istraživanje Cresa, pa i korištenje volontera pri tim istraživanjima i to onih koji su stručnjaci – biolozi, arheolozi, ornitolozi... No cilj nam je i edukacija posjetitelja, osobito djece, a i samih volontera koji ustvari, osim kod tog stručnog dijela, uopće ne moraju biti stručnjaci već se svatko može priključiti. Finalni nam je cilj zaštita prirode, objašnjava što ustvari znači edukacija volontera. U edukacijsko-volonterskom programu volonteri, uz ostalo, prolaze kompleksnu edukaciju, obilazak kolonije gumenjakom da shvate u čemu je problem padanja ptica u more, njihova uznemiravanja od strane turista, kako ih se spašava, kako uopće izgleda stanište supova »u živo«... Jedan dan prolaze crvenu stazu dugu 10 kilometara kako bi vidjeli napuštena sela, skulpture, ustvari vrijednost same Tramontane, potom ih se kombijem vodi po Cresu k
* Zaštita bjeloglavih supova sastoji se od redovitog promatranja na liticama, pregledavanja gnijezda i prikupljanja podataka o njihovu kretanju i ponašanju, te pomaganju u dopremi hrane na hranilištima... *
Pravila volontiranja
Volontiranje u Eko centru ima pravila »igre«. Volonteri moraju biti stariji od 18 godina, a mlađi mogu volontirati uz pismenu dozvolu roditelja ili mentora. Gornje granice što se godina tiče – nema. Najstariji je polaznik iz Texasa imao 75 godina. Ostaje se minimalno tjedan dana, iznimno oni koji su prošli edukaciju mogu doći na produljeni vikend. Svakome tko želi ostati duže preporučuje se da najprije dođe na dva tjedna kako bi »omirisao« teren, odnosno vidio što uopće znači volontiranje i kako se on u tome snalazi. Ako vidi da može, omogućava mu se da produži boravak do mjesec dana i više. S prolaskom vremena se smanjuje i cijena participacije za smještaj i boravak, sve do besplatnog ostanka, a one s najdužim stažom se u konačnici i počne plaćati. U periodu od 1. srpnja do 31. kolovoza se za tjedan dana plaća 350 kuna za smještaj te 420 kuna za hranu s time da se sa svakim daljnjim tjednom cijena smanjuje.
Volonteri većinom stranci
Od 350 volontera godišnje, dvjetstotinjak njih su stranci, a domaćih bude oko 150. No, domaći su koncentrirani na ljetni period jer im je volontiranje dobra prilika za jeftini godišnji odmor, no naravno, ima i onih koji su doista motivirani. Stranci uglavnom dolaze u proljeće i tijekom jeseni, kada je ustvari pomoć i najpotrebnija. Stranci duže ostaju. Volontera doista ima sa svih strana svijeta, dokle lete supovi, a i dalje. Od Tajlanda i Japana preko Južnoafričke Republike, Azerbejdžana, do zemalja Sjeverne i Južne Amerike.
Priznanje za rad
Guardie Giurate Ecologiche Volontarie (GEV) iz Modene su u okviru projekta Foreste per sempre, a koji, uz ostalo, provode u Nikaragvi, Amazoni, Madagaskaru i naravno Italiji, prilikom obilježavanja 20 godina postojanja posebno priznanje uručili i creskom Eko centru.
Francuska »veza«
Centar ima i niz partnera, različitih udruga, po cijelome svijetu. Među njima je i najveća francuska volonterska organizacija A pas de Loup ili Vučjim Tragom, čiji su članovi doznali za creski primjer volontiranja i poslali pismo da ne vjeruju riječima volontera koji su prenosili očito vrlo dobre dojmove putem neta.
– I što smo mogli nego ih pozvati da se sami uvjere. U posjet nam je prvo došao sam predsjednik udruge, čovjek od nekih šezdesetak godina. Rekao je da jednostavno želi volontirati tjedan dana bez ikakvih privilegija, a nakon tjedan dana je pitao – mogu li ostati još tjedan dana. Otišao je vrlo zadovoljan, pun pitanja kako ovo mjesto može imati takav pozitivan utjecaj na ljude. Ubrzo je stigla i izvršna direktorica francuske udruge. Na kraju je i ona otišla oduševljena i sada zapravo imamo najviše volontera iz Francuske,ispričao je predsjednik Eko centra. |
ako bi upoznali otok na kojem se nalaze pa tako ovaj, reklo bi se, »radni« izlet obuhvaća obilazak grada Cresa, Valuna, Lubenica i Orleca. Tu su i predavanja o bioraznolikosti i samim kraljevima otoka – supovima.
– Mi ih ustvari učimo zaštiti prirode, bez obzira tko su i odakle dolaze, kada odu iz Belog naučili su o Cresu, Tramontani, supovima i zaštiti prirode. I to nose sa sobom, tu neku »klicu« zaštite prirode koju će onda barem na neki način proširiti u svojoj obitelji, među prijateljima. Tako se ta ideja polako širi što je jako dobro jer je u konačnici najbitnije senzibiliziranje ljudi o pitanju zaštite prirode, ispričao nam je je dr. sc. Sušić tijekom ture po centru i prostorima koje koriste i volonteri – od novouređenog Oporavilišta za supove do »dnevnog boravka« i spavaonica.
A već sam ulaz ukazuje da tu caruje kreativa. Umjesto čišćenja lokvi s vodom, gradnje suhozida ili poznatih labirinta, volonteri skloniji kistu, svoj su dar i vrijeme iskoristili na malo drugačiji način – oslikavanjem prostorija. Na ulazu volontere dočekuje – duh šume... Bajkovito ozračje stvaraju i likovi staroslavenskih božanstava na vratima ženskih i muških spavaonica koje čuvaju Perun, Svanimir, a tu i tamo iskoči i koji patuljak Masmalić. U prizemlju se nalaze prostorije za odmor, klopu i dogovore za sljedeći dan. Od Lane Novosel zadužene za volontere, koja uz ostalo vodi i Oporavilište za supove, doznajemo da su »muški« više zagriženi za fizičke radove, dok su volonterke više zainteresirane za vođenje turista, prezentaciju izložbe, edukaciju školskih grupa i izradu suvenira.
– U pravilu su uvijek ugodno iznenađeni onime što ovdje vide. Fascinira ih taj neposredan dodir s prirodom i supovima, kaže pokazujući ploču s radnim zadacima volontera, a koja se, bez brige, ipak uvijek puni prema dogovoru i preferencijama volontera.
Potvrdili su nam to i sami volonteri. Poslijepodnevna fiesta u dubokom hladu bila je pravo mjesto za dojmove... A oni su svi od reda odlični! Profesorica Mara Husain iz Zagreba, u Eko centar Beli je ove godine stigla drugi put, a s njom je stigao i njen učenik Antonio.
– Kako radim kao profesor prirodoslovlja i ekologije u srednjoj školi lani sam s učenicima po prvi puta bila tu. Naime, u kontaktu s prirodom najbolje nauče što znači njeno očuvanje. Prirodnjak sam u duši i po načinu razmišljanja te me centar oduševio i eto me ove godine tu kao volonterka. Prošlo je tjedan dana, no čini mi se da je vrijeme doslovno proletjelo. Mogu reći da je, kako u šali znamo reći – sve »prekokrasno«. Volontiranje nije naporno, naprotiv, ljepota volontiranja je u tome da dio slobodnog vremena čovjek provede korisno. Sve skupa je doista jedno krasno druženje s ljudima iz svih krajeva svijeta, različite životne dobi, okruženja iz kojih dolaze. Tu smo svi isti, i svi radimo na jednom – svi dajemo barem mali dio sebe za očuvanje izvorne prirode, ispričala nam je, napomenuvši da su volonteri – ljudi koji vole prirodu i vole pomoći. Volontiranje također pravi lijek za »dušu« jer čovjeka isprazni od svih onih svakodnevnih briga i posljedica dnevnog stresa.
Mladi Nizozemac Rob van Dijak je u Beli stigao treći put. Kaže, otkrio ga je slučajno, a došao jer je blizu i jer je jeftino. Prvi je put bio dva tjedna, kasnije i tri mjeseca.
– Ma super je. Najbolji su mi izlet s brodom i rad s jednim njemačkim biologom na promatranju ptica. Inače, u Nizozemskoj je volontiranje dio života, jednostavno filozofija koju svi prihvaćaju, svi smo što se toga tiče veliki entuzijasti i masovno se volontira, kazao je mladi Nizozemac. U Eko centru smo uspjeli »uhvatiti« i Meg Kiernan, izvršnu direktoricu jedne američke volonterske organizacije koja je samoinicijativno došla u Beli raspitati se o funkcioniranju centra.
– Puno sam radila kao volonter, u Panami, Guatemali, Gani... Ovdje tražim potencijalnog partnera za organizaciju u kojoj radim. Inače sam kroz 11 godina volontiranja bila i koordinator niza programa, no mogu sa sigurnošću reći da ovaj program u Belom može poslužiti drugima kao primjer. Taj holistički pristup je ono što ga izdvaja, naime, objedinjuje znanost, očuvanje prirode, edukaciju, volontiranje. Kao i upoznavanje lokalne kulture i zajednice, to je super! Po meni je glavna kvaliteta volontiranja uopće što rad zbližava ljude različitih vjera, nacionalnosti, društvenog statusa, a Beli pokazuje da nisu potrebni veliki projekti da bi se to postiglo. U SAD-u je princip da se volontira primjerice u skloništima za beskućnike, javnim kuhinjama, i to puno kraće, nekoliko dana. Kod nas volontiranje još nije toliko razvijeno kao u Nizozemskoj, no nakon 11. rujna i uragana Cathrine se ta svijest o zajedništvu počela širiti među ljudima. I mogu reći da je sada predsjednik Obama dao velik zamah volontiranju osiguravši vrlo velika sredstva za volonterske organizacije i programe, ispričala je mlada Amerikanka s kojom i završavamo ovu priču – priču o zajedništvu.
Napomena: Tekst je preuzet iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/ 18.08.2009.
Dragoj Sanji zahvaljujem se na preuzimanju
teksta iz N.L.
Lijepi pozdrav, Borivoj
http://budan.blog.hr/
|
bglavac
irida
