Rekli su mi da nema mjeseca,
A ja mrzim noći bez mjeseca.

Rekli su mi da nema sunca,
A ja mrzim dane bez sunca.

Rekli su mi da je nebo okovalo zvijezde tamom,
A ja mrzim nebo bez zvijezda.

Ali nitko, baš nitko nije bio toliko odlučan Da uniđe u moju dušu
I da mi jednom zauvijek kaže da te nemam.

Ja bi u krvi riječi tako snažno branila preostali dio savjesti
Da dokažem da si ipak tu u meni,
Da te imam kao što te nikad nitko neće imati,
Da te imam na bezbroj načina koje mogu izmisliti
I bezbroj prilika koje ću izmaštati.

U podivljaloj igri svijetla i tame,
U onoj pjesmi vječnosti koju vjetar zove život,
Rekli su mi da trunem zbog tebe,
Jer sam se kaznila samoćom.

A ja volim svoj raj i pakao,
Tebe i sebe.

Ja volim ovo glupo uzaludno postojanje Zbog tebe koji si zauvijek zarobljen u meni.