ETIMOLOGIJA ZAGREBACKOG POZDRAVA 'BOK'

Zagreb je bio dugo godina grad pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika.

Građjanski trgovci se obraćaju mušterijama  arhaičnim austrijskim pozdravom:

"Mein Buecken," što je iskvarena verzija austrijskog njemačkog,  koja se u Zagrebu čitala kao «Majn bokn» ili  Moj naklon.

S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: «Bokn»
ili Naklon, a u susretu i skidanjem šešira. Od tog skraćenog  « Bokn» nastao je tipično zagrebački pozdrav «BOK», sa kratkim o ili ponekad dvostrukim o.

Obje su se verzije mogle čuti kod trgovaca još '50 g (kao i obraćanje mladićima sa npr.:"Mladi gospon") Utjecajem pridošlica sa raznih strana pozdrav "moj naklon" polako se gubi i gube se građanska obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva.

Pozdrav i odzdrav "bok" ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo "ciao", "adio" i sl.

Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura,
veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz "bog", koji nema nikakve veze s pozdravom "bok".

Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku "s Bogom", kasnije "zbogom" kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija "Bog daj" koja isto nema veze s "bok".

A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav "ZDRAVO" jer je to kao "srpski"?!.
A nije! Jer i najljepša hrvatska molitva počinje sa "zdravo..."

«PURGER»

od njemačke riječi «burger» = gradski čovjek … polako je nastao «purger»

 

CMROK – kako je dobio ime ?

 

80.tih pretprošlog stoljeća, na današnjem je Cmroku bila je gostiona koju je držao gospon Rok, a koji je i svirao bajs u malom bandu.
Navečer za ples!

Zagrebčani, oni jednostavni bi rekli: «Idemo k Bajsu», kako su popularno zvali Roka.

A zagrebčani purgeri, oni koji su sve okretali na iskrivljeno hoh njemački bi rekli:

 »Idemo zum Rok!»    

...i tako se polako taj -zum Rok-, spajao u jednu riječ i ....ostalo za taj kraj današnje ime  Cmrok!