Kako napisati pjesmu

kad u glavi nemaš ništa?

Pucanj u prazno.

Ili kad imaš milijun rečenica

koje nikako da otkriju

kamo pripadaju?

Ili kad se u tebi vrtloži tisuću

različitih želja, osjećaja?

 

I uzimaš olovku...

Pustiš da te sve to preplavi,

a onda se razlije preko rubova

tek rastvorenih latica

mladog poete.

I praznina, i rečenice, i želje,

i osjećaji... Sve!

 

Djevojko, gle!

Iz ničega nastaje nešto.

Valovi prolaze pijeskom

ispisujući sunce, leptire, zvijezde...

Pretvarajući te u vretenastu dugu...

 

Polako...

Duboko udahni, opusti se...

Neka ti vjetar okreće stranice.

Neka te ljuljaju valovi

svega što nosiš u sebi.

Negdje te čekaju malena zrnca.

Zrnca čistog, bisernog pijeska.