Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1189

PUTA

OD 14.01.2018.

DRVECE lijeci - Dendroterapija

DRVECE lijeci - Dendroterapija
Dragi Marijane Nadam se da nisi zaboravio na obećanje – članak o suknji „Suknja – zašto i muškarcima“, a ako imaš o štetnosti TV medija ... naturistima ... Molim te javi se. Hug Eli P.S. Srela sam Borivoja Bukvu, rekao mi je da danas u modernoj galeriji imate nešto i htjedoh doći prije sastanka sa svojim ženama no neću moći ni jedno ni drugo. Neka vam je lijepo i uspješno. Pozdravi društvo P.S. Šaljem uz zagrljaj na današnji Dan zagrljaja tekst o Drveću koji pripremam za web stranicu, prigodan uz ovu super fotku. Šaljem i našem prijatelju Bori i zagrljaj i attac

Oznaka: DRVECE_ Dendroterapija i Prica (13)

www.eli21.com * eli.jaska@ri.t-com.hr

Rijeka, 2013. Updata Čempres 10.-11.01.2014.

 

Članak posvećujem Čemprsu kojeg je zasadila moja obitelj pred 50-tak godina. Narastao je velik, prevelik za oskudne gradske uvjete pa ga je bura u decembru 2013. godine naslonila na krov kuće. Tražeći mogućnost da se spasi, čekala sam par mjeseci ali morao se odrezati. Izlazeći u usuret molbi da se ne odreže do kraja, dečki, alpinisti, senzibilni i vrsni majstori, skinuli su pažljivo 2/3 težine i on više nije predstavljao opasnost ... i tako nastavlja živjeti, oplemenjujući prostor svog bivanja. Hvala Čempresu na radosti i zaštiti koju mi pružaš. Volim te.

Eli, Rijeka, 11.01.2014.

Sadržaj:

1) DRVECE lijeci_ Dendroterapija (str. 1 – 8)

– Intrevju s ruskim znanstvenikom Mihailom Vinogradovim

Izvor:

e mailovi: JZ - 11.06.2012. liječenje drvećem; SBS - 11.01.2013. Dendroterapija_ Drveće,

web site: * http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/dendroterapija

2) ČOVJEK KOJI JE SADIO DRVEĆE (str. 9 - 13)

- Priča o veličanstvenom podvigu čovjeka po imenu Elzeard Bouffier

=================================================================

1) DRVECE lijeci_ Dendroterapija (str. 1 – 8) - Intervju

Drveće liječi - dendroterapija

intervju s ruskim znanstvenikom Mihailom Vinogradovim

Od davnina postoje priče o živoj i mrtvoj vodi, o drveću - darivateljima energije i drveću - kradljivcima energije.


Zasnivaju li se one samo na mašti narodnog kazivača ili ipak imaju realnu osnovu?

Jer, i u starim ljekarskim knjigama neko drveće, na primjer breza, spominje se gotovo kao panacea, lijek protiv svih bolesti. Gdje je mit, a gdje počinje stvarnost?

Koje su to iscjeliteljske osobine drveća? 


- U narodnoj medicini danas postoji čitav pravac – dendroterapija, liječenje drvećem ili uz pomoć drveća, kaže  Mihail Semjonovič Vinogradov na početku našeg razgovora.
Drveće zaista može izliječiti, iscijeliti, očitaviti čovjeka, nahraniti ga energijom. Najbolji u tome su hrast, breza i bor, gotovo isto tako su vrijedni  cedar, bagrem, klen, rjabina (jarebika), jabuka, šljiva... Ali, ima i onih koji čovjeku mogu „ukrasti“ energiju. To su razne vrste topola, poput ruske čerjomuhe (ili američka višnja, kako se još zove kod nas).  
Međutim, nemojte se zavaravati da ih treba iskorijeniti; nikako, jer i ti „kradljivci“ mogu biti vrlo korisni u određenim situacijama, ali o njima ćemo nešto kasnije.


Od kada datiraju prve dendroterapeutske metode i kako su izgledale? 

Znate, postoje zapisi da su još u pretkršćansko doba djevojke  odlazile brezi da bi nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni.

Trudnice su sjedile pod lipom, a ranjene vojnike su stavljali ispod hrasta da od njega dobiju snagu za iscjeljenje rana...

Vidari su preporučivali ne samo sjedenje pored drveća, nego i penjanje po njemu, takozvano drvolaženje, kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmijenila s čovjekovom.

I danas se djeca instinktivno penju na drveće, a mnogi grade kuće u šumi. Kao što vidite, ništa novo pod suncem.


Kakva su pravila komuniciranja s drvećem s ciljem liječenja?

Pravila komuniciranja s drvetom koje daje energiju iscjeljenja su vrlo prirodna i jednostavna: stanite licem prema drvetu-donoru na rastojanju 40 – 60 cm, zatvorite oči i opustite se.

Koncentrirajte se na to da primate njegovu energiju i zamislite da se vašim tijelom odozdo nagore lagano podiže topli val energije.

Poslije opuštanja počnite raditi vježbe disanja, koje će pomoći u raspoređivanju dobivene energije po čitavom tijelu.

Pravilno disanje podrazumijeva udah, zadržavanje zraka u plućima, izdah i period kad su pluća ispražnjena do sljedećeg udaha. Svaka faza traje 4 – 8 sekundi, a moraju se sprovoditi ravnomjerno, bez mučenja i prekida.

Tijekom zadržavanja daha dolazi do „razlijevanja“ energije drveta koja se pretvara u vašu bioenergiju.

Komuniciranje s drvećem ne treba trajati dugo, nekad ne više od nekoliko minuta i to je najbolje raditi predvečer, prije spavanja. I sami znate da se čovjek poslije jedne kraće večernje šetnje po vrtu ili po gradskom parku, osjeća mnogo bolje i pomlađeno...

Najbolje je ako se osamite negdje u prirodi ili kraj „svog“ drveta koje znate i koje vas „poznaje“ od djetinjstva.

Znate, nekada je bio lijep običaj da se, kada se dijete rodi, posadi drvo, na primjer hrast za dječaka i jela, breza ili lipa za djevojčicu. Posebno je zanimljivo gledati kako oboje rastu i razvijaju se.

Dakle, veoma je dobro boraviti u poznatom predjelu, ali i ne mora biti tako.

Dobro je u prirodi srediti misli, preispitati postupke, izgovoriti molitvu Gospodinu, osjetiti povezanost svega što diše pod kapom nebeskom... Najzad, treba znati da dendroterapija pomaže samo ako je provodite redovito, ako vam to postane dobra navika.


A što da radi stanovnik velegrada, koji nema parka u blizini, a o nekom šumarku

da i ne govorimo?

Specijalisti predlažu da se koriste tanke ploške koje su narezane od različitih vrsta drva. Iako svatko od nas ima svoje drvo, primijećeno je da se hrast, breza i bor uklapaju u gotovo svačiji „profil“.

Akademik Boris Dodonov je uspio stvoriti univerzalan korektor čovjekova biopolja. To je obična ploška, komad određenog drva, širine 20 – 30 cm, debljine do 10 cm. Ovaj komad ima otvor u sredini i 7 kosih, radijalnih ureza oko tog otvora.


Drveće - donori

Rekli ste da neko drveće dodaje, a da drugo oduzima životnu energiju. 

Da, drveće - donori, donatori, davaoci energije stvarno imaju osobinu da u sebi akumuliraju veliku količinu kozmičke energije. To su spomenuti hrast, breza, bor, cedar, bagrem, klen...

Svaki čovjek bi trebalo znati koje je njegovo drvo, koje mu omogućava da se lakše izbori sa životnim teškoćama, s bolestima. Kada to spozna, treba ga zasaditi u svojoj blizini.   


Ali, postoji i takozvana negativna energija. Kako se nje osloboditi? 

E, tu na scenu stupa drveće koje oduzima energiju. Najjače u tom pogledu  su sve vrste topola i iva. Slabiji, ali vrlo korisni su i kesten, jela, čerjomuha (američka višnja). Oni su izvanredni za liječenje nekih oboljenja.

Ne znam da li znate onu rusku narodnu pjesmu “Ivuška zeljenaja” – o djevojci koja pita ivu pored vode gdje da pronađe svoju ljubav... Vidite, narodna intuicija je milenijima radila besprijekorno.

Kad ste tužni, napeti ili rastrojeni, privijte se uz takvo drvo leđima (duž kičmenog stuba) i dlanovima, kao kad ste igrali skrivača i krili se iza drveća!

To je vrlo dobro da se oslobodite napetosti i razdražljivosti.

Ako imate problema s unutrašnjim organima, jednostavno – zagrlite drvo kao dragog druga. Ali, ne preporučuje se da u tom „zagrljaju“ boravite duže od dvadesetak minuta.

Ne treba naglašavati koliko je bolje da za terapiju koristite živo drvo, a ne njegov komadić, ali u slučaju nužde može i tako.

Bolji su komadi od gornjeg, nego od donjeg dijela drveta. Ne znam je li vam poznato, ali u Rusiji su se oduvijek na ovaj način liječili zubobolja, angina, gastritis ili glavobolja – 5 – 7 minuta držiš daščicu pored bolnog mjesta – i gotovo.

Ove metode ne mogu naštetiti i preporučuju se posebno onim osobama koje pate od spazma velikog mozga ili kardiovaskularnih bolesti.


Breza

Dozvolite da Vas, zbog osobnog interesa, upitamo o brezi. Nju su opjevali

pjesnici, Jesenjin joj je posvetio mnoge stihove, a u literaturi ima toliko opisa i recepata za liječenje brezinim sokom, lišćem, pupoljcima...

Točno je da je breza najpopularnija, jer ima čitav niz ljekovitih i iscjeljujućih svojstva. Dovoljno bi bilo da jednom tjedno odemo u brezik, izaberemo jedan od većih primjeraka ovog lijepog drveta i da ga zagrlimo i ostanemo uz njega petnaestak minuta.

Spomenuli ste njena ljekovita svojstva: brezovi pupoljci, sok, list, pa čak i gljiva koja na njoj raste - čaga, sve je ljekovito, iznimno bogato biološki aktivnim materijama.

U lišću breze ima eteričnih ulja, vitamina, rutina, karotena, fitoncida, flavonoida... Mlado lišće sadrži i proteine, masti, vitamine. Najbolja je takozvana bradavičasta breza, ona koja je kao posuta mirisnim smolastim „suzicama“.

Ali, ima slučajeva kada liječnici ne preporučuju preparate od breze, Kada se može, a kada ne može koristiti “brezova apoteka”?

Aktivni ugljen treba svakako imati u kućnoj ljekarni. Dobar je protiv trovanja i akutnih bubrežnih kolika.

Čajevi od lista breze su odlični protiv povišenog krvnog tlaka, a ublažavaju i bolove.  Razni biljni preparati od breze poboljšavaju cirkulaciju, razgrađuju trombove, i zato se preporučuju kod tromboflebitisa, upala na koži, upale pluća, bronhitisa, bolesti žučne kesice, urinarnih putova i drugih.

Vrlo je korisno da se breza upotrebljava kod bolesti izazvanih radijacijom. Breza ubrzava zarastanje rana, regulira rad jetre i žučnog mjehura. Da bi se ubrzao i intenzivirao proces dendroterapije, specijalisti savjetuju da se svakodnevno bar 50 puta kažiprstom blago masira mjesto u području desnog podrebarja, gdje je smještena jetra.

Narodni recepti

Ne možemo a da ne zatražimo neki od recepata za naše čitaoce.

Čajevi od listova i pupoljaka uspješno i bez ožiljaka pomlađuju tkivo, čak i kod dubokih rana. Čajem od brezina lista perite kosu, jer ćete tako imati jaku, svjetliju i gustu kosu kao stari Slaveni. Pijte čajeve od breze i kombinirajte ovaj postupak s boravkom u prirodi i direktnim kontaktom s drvetom.

Kod spazama velikog mozga pijte čaj od listova breze i trave rosopasa, po jednu trećinu čaše triput na dan.

Kod srčane insuficijencije pomaže brezovo lišće i trava kantariona.

Breza također potpomaže koncentraciju, jača pažnju i osnažuje organizam. Ona još i sjajno ionizira zrak.


Kako je s ostalim drvećem?

Hrast također ima izvanredna svojstva, prije svega djeluje kao antistresna terapija. Aktivira cirkulaciju i smanjuje vrijeme ozdravljenja. Jedan je od najboljih generatora pozitivne energije.

Jako je dobro da u domu imamo namještaj od hrastovine, ne samo zato što je dugotrajan i lijep, nego i zato što zrači pozitivnom energijom.

Bor smiruje i eliminira psihičku napetost. Duži boravak u borovoj šumi čovjeka spašava od kašlja, kihanja, bronhitisa i sličnih problema.

Bukva jača otpornost na stres i jača koncentraciju, povoljno djeluje i na cirkulaciju.

Kesten olakšava reumatske tegobe, eliminira nesanicu i, kako kaže narodna mudrost, tjera strah i napetost različitog porijekla.

Dodao bih, također, da mnogo od spomenutog drveća djeluje na jačanje organizma protiv alergije, ali dok alergija traje, najbolje će pomoći komadi drveta o kojima je već bilo riječi, jer, posebno u periodu cvjetanja, direktan kontakt s drvećem može izazvati neželjene reakcije.

I, najzad, je li drveće oko nas neka vrsta pokazatelja kako živimo i kakvo nam je zdravlje?

Da, u pravu ste. Drvo djeluje na prostor u kome raste, ono ga na određen način štiti.

Loše stanje drveća oko kuće je znak vlasniku da nešto nije u redu.

Poruka, dakle, glasi: naučite komunicirati s prirodom, shvatite njezine poruke! To će vam mnogo pomoći.        

 

Povezani članci

Gemmoterapija - liječenje uz pomoć mladica i pupoljaka drveća

Klimatoterapija - liječenje elementima prirode

*** *** ***

 

DELOVANJE DRVEĆA NA ZDRAVLJE

Lipa pomaže kod upala unutrašnjih organa donjeg stomaka i kod rastrojstva želuca. Njeno bio-polje povećava potencijale organizma, puni ga energijom i popravlja raspoloženje.

Breza dobro deluje na kožu, omekšava najrazličitije otvrdline. Ona je drvo sa „razmekšavajućim“ uticajem. Da bi ste taj uticaj osetili, neophodno je da breza raste pored vaše kuće. Ovo drvo čuva od strahova i uznemirenosti, obnavlja snage, ubrzava ozdravljenje. To je tipično žensko drvo, ona pomaže i da se povrati vid, normalizuje razmenu vode u telu, blagotvorno deluje na limfni sistem, jača bubrege.

Ako želite da se „napunite“ energijom, drugujte i sa klenom, ali pazite; samo onaj oštrolisni ima pozitivnu energiju, a ostali imaju osobine „kradljivca“ energije. Sa njima se možete osloboditi negativne energije.

Bor potpomaže razmenu materija u organizmu, leči bolesti disajnih organa, normalizuje krvnu sliku. Uz njegovu pomoć oslobodite se glavobolje i oboljenja srca. Borici su najbolja „zdravilnica“ gde se odvija prirodni proces lečenja i jačanja, ali i mesto gde se najbrže može smršati, pa nije čudo što se mnogi fitnes centri grade upravo u borovim šumama.

Hrast pomaže kod tahikardije, njegova energetika jača i bodri, daruje snagu i jasnoću mislima. Hrast je drvo koje omogućava čoveku da se lakše izbori sa životnim teškoćama. To je muško drvo, leči urogenitalne smetnje, zubnu bolest, jača i krepi.

Bagrem je jedan od univerzalnih donora energije. Energija ovog drveta daruje miran san, vraća dobro i optimistično raspoloženje.

Ako stanujete u ulici brestova, to je divno, posebno ako ste muškarac. Brest daje snagu da se borite sa svim životnim nedaćama.

Jela se koristi u slučajevima otoka, za ublažavanje bolova, kod nervnih bolesti i depresije.

Kesten normalizuje srčanu delatnost, jača imunitet i nervni sistem.

Kedar popravlja seksualnu aktivnost, pomaže rekonvalescentima da što pre ojačaju posle bolesti, deluje pozitivno na emocionalnu sferu.

Kleka će vam pomoći da izlečite akne.

Kanadska topola –naročito njene ploške, komadi drveta, leče sve vrste upala.

Jarebika (rjabina) efikasno čisti organizam od šlaka i toksima. Nervčicima je blagi donor dobre energije.

Čerjomuha (američka višnja) pomaže da se oslobodite od tumora. Najbolje za tu svrhu su ploške drveta po receptu akademika Dodonova.

Jabuka je izrazito žensko drvo. Budi osećajnost u ženskoj prirodi, pomaže krhkoj ženi da postane samouverenija.

Jasen pomaže da svest postane kristalno jasna i da se donose bolje odluke i pravilnija rešenja.

***

DRVEĆE KOJE RAZUME VAŠU BOLEST

Čak i duboko racionalni ljudi znaju se od davnina verovalo da drveće ima dušu, ili da u njemu žive moćna bića. Grci su smatrali da u drveću žive nimfe drijade, a Sloveni su svoje amulete oduvek „majstorisali“ od drveta. Crkvene tavanice su tokom mnogih vekova izrađivane od topole, a narodni lekari su se služili drvetom - živim, ili njegovim delom, da odagnaju svakojake bolesti, od zubobolje do histerije.

Kao izvanredan građevinski materijal drvo nema premca, čak i danas, u vreme poplave veštačkih materijala. Da li ćete posle pročitanog teksta o dendroterapiji otići da pronađete svog tihog sabesednika i prijatelja u okolini grada, ili ćete samo zameniti linoleum parketom, zavisi od vas. Uostalom, dendroterapija nije čin, nego proces u kome je svaki početak dobar.

Dendroterapija je metod lečenja i profilaktike koji koristi isceliteljske osobine drveća. Većina ljudi, pa i lekara, čak i ne podozreva da praktično svekoliko drveće (isključujući topolu, jovu i divlji jorgovan) nesumnjivo poseduje lekovitu snagu – dovoljno je, naime, da se prosto prislonite uz njegovo stablo. Drveće je u stanju da leči psihička rastrojstva, da stimuliše rad srca, aktivira razmenu materija u organizmu... poznato je takođe isceliteljsko delovanje drveća na lečenje glavobolja i otklanjanja posledica stresa, a već samo ove njegove osobina dovoljne su da dendroterapiju preporuče i istaknu kao jednu od vodećih terapija našeg vremena (i, reklo bi se, jednu od najpristupačnijih).


VAŠ VODIČ KROZ DENDROTERAPIJU

O „darodavcima“ i “kradljivcima“

Postoji drveće koje daje, a i ono koje oduzima energiju. Sve je u prirodi izbalansirano, vođeno mudrom rukom Tvorca, te nemojte žuriti sa zaključkom da su samo darodavci dobri, a da se sa „oduzimačima“ –„kradljivcima“, „vampirima“, kako ih nepravedno zovu, treba radikalno obračunati. Kao što nije moguće stalno udisati vazduh, ili stalno biti budan, tako nije dobro stalno nakupljati energiju: postoje trenuci kada je, naročito onu „prljavu“, treba izbaciti. I, kome da se obratimo? Upravo drveću koje ume da upije sve ono što nam ne treba.

Topola je pravi primer za to. Koristi se za pročišćavanje energetskih kanala, oslobađa čoveka glavobolje, upala i razdraženosti. Zato je topola toliko dobro prilagođena i buja upravo u velikim gradovima, oko fabrika i otpadnih voda. Ali, najveću „hranu“ topola dobija od naših nelagoda, nemira, negativne energije, koju upija kao sunđer. Dok šetate obalom reke, i ne znate šta ste sa sebe „zbacili“ u hodu. A topola, koju s pravom nazivaju gradskom energetskom deponijom ili kanalizaacijom, prima sve to i raste sve više...

Rjabina – jarebika, divlja oskoruša i čerjomuha su takozvani „slabi“ upijači i koriste se kod depresije – naročito njihovi komadi, kao kod i manjih tumora.

Jele su dobre za rasterećenje od razdražljivosti i umora. Dovoljno je čak da jednu jelinu šišarku držite malo među dlanovima i već te se osloboditi negativne energije. Ako posadite jele po obodu svog imanja, njihova energetika će postati pravi moćni štit koji brani vaš dom od negativnih delovanja spolja.

 

Biokorektori

Sami, u domaćoj radinosti, možete da napravite plošku za lečenje. Izaberite stablo ili grane zdravog, dugovečnog drveća, posebno ako je stajalo sa strane, izvan šumskog masiva. Ovakva drveta, baš kao i osobeni ljudi, imaju i mogu da daju više energije.

Za stan u gradu trebaju vam ploške veličine 8 – 15 cm u prečniku. Kada ih prepilite, ostavite ih da se suše zaštićene od direktnog sunčevog svetla. Ovakvi bio-korektori, to jest ispravljači našeg bio-polja mogu da emaniraju svoju energiju 2 – 3 godine, posle čega ih treba zameniti novim, svežim. U našoj zemlji za sada nema ovakvih ploški, ali u inostranstvu se mogu nabaviti u dendrološko-naturopatskim centrima.

Kako pristupiti lečenju?

Prvi način je neposredno komuniciranje - opštenje sa drvetom, ali treba ipak znati sledeće: svako drvo ima takozvane „hranilice“ koje su najpogodnije za razmenu energije. Te zone su smeštene odmah uz koren, ukoliko se on nalazi iznad zemlje, ili oko moćnih jakih grana. Zapamtite, tih zona nema oko suvih grana.

Da biste se oslobodili depresije, opšteg umora, i da biste podigli tonus, potrebno je da sednete pored drveta i da se opustite. Zatvorenih očiju provedite nekih 5 – 30 minuta u blizini navedenih zona. Tonus i raspoloženje se podiže za 20 minuta sedenja ispod lipe. Što je drvo starije, tim jače deluje na čoveka i tim manje vremena je potrebno da se postigne isceljujući efekat. Za vreme seanse treba da se potrudite da osetite – ili bar postanete svesni – da se dešava razmena energije.

Ako imate neki konkretan problem, ukoliko je to moguće dodirnite drvo upravo tim delom tela. Na primer, ako vas boli glava, naslonite čelo na topolu. Kod srčanih smetnji, „grlite“ hrast tokom 10 – 15 minuta, a ako imate neko plućno obočjenje – prionite uz bor.

Suvišnu razdražljivost predajte topoli tako što ćete se potiljkom nasloniti na nju jedno 5 – 7 minuta, ne duže. Varikozne vene lečite tako što ćete sesti licem prema drvetu, da kolenima dotičete stablo. Najbolje od svega je sesti između dva jelova stabla. Naravno, u iste svrhe možete upotrebiti i ploške. Seansa traje oko 15 minuta, do 4 puta na dan, sa pauzama od po najmanje pola sata. U svakom slučaju, nije potrebno da se seansa isceljenja drvetom produži više od pola sata.

Finese

Razne vrste drveća imaju različite periode odmaranja i bujanja. Zimi se energetski potencijal kod lisnatog drveća smanjuje za 50 – 70%, a kod zimzelenih vrsta za 15 – 25%. Izuzetak je jela, koja je aktivna u bilo koje doba godine.

Vrlo moćni potencijal ima sve plodonosno drveće u periodu cvetanja. Najbolje je opštiti sa drvećem rano ujutru i u periodu od 16 – 19 sati, kada je njihova energetska razmena maksimalna. Uveče se može dogoditi da vam suvišna energija razbije san. I, kao i uvek, postoji izuzetak: kleka je sjajano snotvorno sredstvo. Ako želite „čarobni jastuk“ koji će vas nežno zavesti u san, napravite mali jastuk od strugotina drveta borovice, kleke. Odličan je za lečenje menadžerske bolesti, skidanje stresa i opšte smirenje tonusa.

Gradsko drveće nije upotrebljivo za dendroterapiju. Previše je u njemu energetskog otpada. Pod bolesnim drvetom ne treba se ni odmarati, a o isceljenju ne može biti ni reči. Poznati su slučajevi kada se osoba koja je boravila pod takvim, nezdravim drvetom, žalila na težak umor, depresiju i nemotivisan strah.

Za lečenje se bira drvo u čistoj ekološkoj zoni, u velikom parku, šumarku, lugu, sopstvenom imanju koje treba prilagoditi upravo za dendroterapeutske svrhe, što se uvek isplati.

Dendroterapeut će vam najbolje reći koje je drvo pravo za vas, a vi, dotle, možete ispitati sopstvenu osetljivost i potruditi se da otkrijete koje je to vaše drvo. Neki ljudi će se iznenaditi sopstvenim sposobnostima.

Ako držite ruke nad korom drveta i osetite toplotu, to je vaš darodavac, donor. Ako osećate da vas nešto „vuče“ ili vam je nekako tugaljivo, to je vaš kradljivac! Budite obazrivi sa njim, ali ga nemojte prezreti. Da, ovakav rečnik je vrlo adekvatan, jer od svakog drveta, opšteći sa njim duže vreme, stvarate poznanika, pa i prijatelja.

Topola je brza, kao urbani prijatelj, i odmah skida glavobolju, a breza voli da se sa vama druži čitav niz godina, kao prijatelj iz detinjstva. Višnja u cvetu, čak i ako se on davno osušio na ubranoj grani, može vas jedne zimske večeri spasti od depresije i melanholije. Ako uz to još popijete čaj od lipe na ničim ne pokrivenom hrastovom stolu, osetićete da niste sami, nego među vrsnim prijateljima koji znaju tajne isceljenja.

Drvenarija i nameštaj mogu dugo da sačuvaju lekovita i korisna svojstva. Naravno, sve zavisi od toga gde je i kada drvo posečeno. Ako se to dogodilo u vreme prve dve četvrti rastućeg meseca, drvo ima vrednost građevinskog materijala, ali ako je uzeto iz prirode za vreme opadajućih faza meseca, kada se u biljkama dešava energetska regeneracija, deluju na čoveka kao i živo drvo.

Ovakav materijal je više od nameštaja, uz njega se možete mnogo bolje osećati. Takvo drvo i ne truli brzo, a takođe ni ne gori lako. Ukoliko možete da naručujete nameštaj, povedite računa o ovim stvarima, koje nisu nimalo beznačajne za zdravlje vaše porodice u dužem vremenskom periodu.

*** *** *** *** *** *** ***

2) ČOVJEK KOJI JE SADIO DRVEĆE (str. 9 - 13) - Priča

 

ČOVJEK KOJI JE SADIO DRVEĆE

Prije četrdesetak godina otputio sam se sam na izlet po visovima nepoznatim turistima, u onom vrlo starom dijelu Alpa što zadire u Provansu. Taj je kraj s jugoistoka i juga omeđen srednjim tokom rijeke Durance, između mjesta Sisterona i Mirabeaua; sa sjevera gornjim tokom rijeke Drome, od njezina izvora do Diena; sa zapada nizinom Comtata Venaissina i ograncima Mont-Ventouxa. On zapravo obuhvaća sav sjeverni dio departmana Donje Alpe, južni dio departmana Drome i jednu malu enklavu Vauclusea.

U vrijeme kad sam krenuo u dugu šetnju tim pustim predjelima, bijahu to sve same puste goleti na otprilike 1200 do 1300 metara nadmorske visine. Rasla je ondje samo divlja lavanda. Propješačio sam taj kraj po svoj širini i, nakon tri dana hoda, našao se na rubu očaja. Utaborio sam se uz skelet jednog napuštenog sela. Nisam već čitav dan okusio vode i morao sam nekako doći do nje. Gledajući onaj skup kuća, doduše porušenih, nalik na osinjak, pomislio bih da bi tu mogao biti kakav zdenac ili izvor. Našao sam zdenac, ali je bio presušio. Pet-šest kuća bez krova, nagrižene vjetom i kišom, kapelica sa srušenim zvonikom, stajahu poredane jedna do druge poput kuća i kapelica u živim selima, samo što ovdje nije bilo ni traga životu. Bijaše lijep lipanjski dan i sunce je sjalo, ali je u ovom visokom i nezaštićenom predijelu vjetar puhao nesnosnom žestinom. Njegovo zavijanje u kosturima od kuća podsječalo me na režanje zvijeri dok ždere. Morao sam krenuti dalje. Nakon pet sati hoda nisam još našao vode, niti je bilo nade da ću je naći. Posvuda ista suša i golet, ista drvenasta trava. Odjednom mi se učini da u daljini vidim sitnu, crnu, uspravnu spodobu. Pomislih da je to osamljeno stablo. Ipak pođoh, za svaki slučaj prema njemu. Bijaše to pastir. Oko njega se odmaralo, ležeći na vreloj zemlji, tridesetak ovaca.

Dao mi je svoju čuturicu da se napijem vode, a onda odveo do svoje ovčarnice, u pregibu valovite visoravni. Crpao je izvrsnu vodu iz prirodne, vrlo duboke jame nad kojom je podigao primitivan kolotur. Čovjek je bio šutljiv kao i svi samotnjaci, ali se osjećalo da je siguran u sebe i u toj je svojoj sigurnosti ulijevao povjerenje. To je bilo neobično u ovom ogoljenom kraju. Nije stanovao u kolibi nego u pravoj kamenoj kući, na kojoj se lijepo vidjelo da je svojim rukama obnovio ruševinu što je tu bio zatekao. Krov je bio čvrst i nepropustan. Vjetar koji je šibao po crjepovima proizvodio je zvuk sličan morskoj huci na žalu. Kućanstvo mu je bilo uredno, posuđe oprano,pod pometen,puška podmazana; na ognjištu mu je kipjela juha. Tad zapazih da je pastir glatko obrijan, da su mu sva puceta na mjestu i da mu je odjeća brižno pokrpana da se i ne primjećuju zakrpe. Podijelio je sa mnom svoju juhu, a kad sam ga ponudio duhanom, rekao mi je da ne puši. Pas mu je, šutljiv kao i on, bio dobroćudan, ni najmanje podmukao.

Umah smo se sporazumjeli da ću prenoćiti kod njega; najbliže selo je bilo udaljeno dan i pol hoda. Štoviše, dobro sam znao kakva su ona rijetka sela u tom kraju. Ima ih četiri-pet raštrkanih daleko jedno od drugoga na gorskim kosama, u šumarcima hrasta brdnjaka na samom kraju prohodnih puteva. U njima stanuju ugljenari. Tu se teško živi. Obitelji zbijene jedna do druge u tom neobično surovom podneblju, i ljeti i zimi ogorčeno potiču sebičnost na tom zatvorenom prostoru. Tu nerazumne težnje prevršuju svaku mjeru, u stalnoj želji za bijegom iz te zabiti. Muškarci odvoze drveni ugljen u grad na kolima pa se vraćaju. Pri takvoj neprestanoj naizmjeničnoj raboti popuštaju i najposzojanija svojstva. Žene kipe od kivnosti. U svemu postoji suparništvo, od prodaje ugljena do mjesta u crkvi, od vrlina što se bore među sobom do poroka što se isto tako međusobno nadmeću, sve do opće mješavine poroka i vrlina, bez predaha. Povrh svega toga, vjetar isto tako bez predaha draži živce. Ima tu i pravih epidemija samoubojstava i čestih slučajeva ludila, gotovo svagda smrtonosnih.

Pastir nepušač otišao je po neku vrećicu i iz nje istresao na stol hrpu žireva. Uzeo ih je i pomno pregledavao jedan po jedan odvajajući zdrave od nezdravih. Ja sam dotle pušio lulu.

Ponudio sam mu da mu pomognem, ali mi on reće da je to njegov posao. I zaista, kad sam vidio kako to brižno radi, više nisam navaljivao. Bio je to sav naš razgovor. Kad je skupio podosta krupnih i zdravih žireva, podijelio ih je na hrpice od po deset komada.
Usput je izdvojio sitne plodove i one koji su malko napukli, pošto ih je izbliza dobro promotrio. Kad je tako pred mnom skupio sto besprijekornih žireva, završio je sav posao pa smo otišli na počinak.

Umirivalo me druženje s tim čovjekom. Sutradan sam ga zamolio za dopuštenje da se još cijeli dan odmaram kod njega. On je to smatrao posve normalnim, ili, bolje reći, stekao sam dojam da ga ništa ne može zasmetati. Meni taj odmor nije bio prijeko potreban, ali sam bio radoznao i htio sam još štošta doznati o njemu. Istjerao je stado iz tora i potjerao ga na pašu. Prije no što je krenuo, umočio je u kantu vode vrećicu u koju je bio strpao žireve, onako pomno izabrane i izbrojene.

Primijetih da umjesto štapa nosi sa sobom željeznu šipku debelu poput palca i dugačku oko metar i pol. Ja sam se ponašao kao čovjek koji se šeće na odmoru pa sam išao sa strane usporedno s njim. Pašnjak mu je bio na dnu jedne udoline. Prepustio je svoje malo stado psu da ga čuva i potom se popeo na mjesto gdje sam ja stajao. Pobojah se da će me prekoriti zbog nametljivosti, ali nije. Njemu je to bilo usput i pozvao me da pođem s njim ako nemam drugog posla. Išao je do jednog mjesta na uzvisini udaljenoj svega dvjesto metara.
Kad je tamo stigao, počeo je šipkom bušiti jamice u zemlji. Zatim je u svaku jamicu stavljao po jedan žir i zatrpavao. Sadio je hrastove. Upitah ga je li to njegova zemlja. Odgovori mi da nije. A zna li čija je? Ne zna. Misli da je općinska, ili možda pripada ljudima kojima nije stalo do nje. Njega ne zanima tko su vlasnici te zemlje. Neobično pomno zasadio je tako stotinu žireva.

Nakon ručka ponovo se latio razvrstavanja svojih sjemenskih žireva. Čini se da sam ga tako uporno zapitkivao da mi je odgovarao na sva pitanja. Već tri godine u ovoj osami sadi drveće. Posadio je već sto tisuća stabala. Od tih sto tisuća niklo ih je dvadeset tisuća. Računao je da će od tih dvadeset tisuća izgubiti još polovicu zbog glodavaca i raznih drugih nepredvidljivih razloga što ih određuje sama Providnost. Preostalih deset tisuća hrastova izrasti će tamo gdje prije nije bilo ničega. U tom trenu sam poželio saznati koliko je godina tom čovjeku. Bilo je očito da je prevalio pedesetu.

Rekao mi je da mu je pedeset i pet. Zvao se Elzeard Bouffier. Posjedovao je u nizini gospodarstvo. Ondje je proveo život. Izgubio je sina jedinca, a onda i ženu. Povukao se u osamu i uživa ovdje živeći mirno, s ovcama i psom. Zaklučio je da ovaj kraj izumire zato što nema drveća. I dodao je kako ionako nema nekih osobito važnih poslova, pa je odlučio svemu tome doskočiti na neki način.

Iako sam u to vrijeme još bio mladić, živio sam samotnjački pa sam se znao obzirno približiti samotničkim dušama. Ipak sam u nečemu pogriješio. Upravo sam zbog svoje mladosti zamišljao da mi budučnost ovisi o meni samome i o stanovitom traganju za srećom. Rekoh mu da će za trideset godina tih deset tisuća hrastova biti doista nešto veličanstveno. On mi sasvim jednostavno odgovori da će za tih trideset godina, ako mu Bog podari dug život, posaditi još toliko stabala te će ih tih deset tisuća biti kao kap vode u moru. Uostalom, već proučava razmnožavanje bukava i uredio je nedaleko od svoje kuće rasadnik bukvica.

Prekrasne su te mladice koje radi janjaca štiti rešetkastom ogradom. Pomišlja i na breze, da ih posadi na tlu, reče, gdje na nekoliko metara površine zemlje ima bar malo vlage. Sutradan smo se rastali.

Sljedeće je godine, 1914, buknuo svjetski rat u kojem sam se borio pet godina. Pješak u vojsci nema baš vremena razmišljati o drveću. Da pravo kažem, sve ono nije ni ostavilo duboka traga u meni; činilo mi se da je to bilo nešto poput razonode, ili filatelije, pa sam ubrzo sve skupa zaboravio.

Kad je završio rat, bio sam za nagradu među prvima razvojačen, te sam se silno zaželio udahnuti malo svježeg zraka. Nisam ni imao druge zamisli kad sam se iznova zaputio starim stazama u onaj kraj.

Krajolik se uopće nije promijenio. Ipak sam iza onog mrtvog sela u daljini opazio neku vrstu sive magle kako poput saga pokriva one uzvisine. Od prethodnog sam dana ponovo počeo razmišljati o onome pastiru što sadi drveće. Deset tisuća hrastova – rekoh u sebi – mora da zauzimaju veliki prostor. U pet ratnih godina vidio sam previše ljudi kako umiru i mogao sam lako zamisliti da je umro i Elzeard Bouffier, pogotovo što dvadesetogodišnjak smatra pedesetogodišnjaka starcem kojem preostaje još samo da umre. Ali nije umro. Bio je još, dapače, vrlo krepak. Promijenio je zanimanje. Imao je još samo četiri ovce, ali je zato imao stotinjak košnica. Oslobodio se ovaca koje su mu ugrožavale nasade drveća. Jer on se, kako mi reče (a u to sam se i sam uvjerio), nije uopće obazirao na rat, nego je i dalje neumorno sadio drveće.

Hrastovi posađeni 1910. godine bili su već deset godina stari i nadvisivali su i mene i njega. Bio je to doista dojmljiv prizor. Ostao sam doslovce bez riječi, a kako ni on nije ništa govorio, proveli smo cijeli dan u šutnji šetajući šumom. Šuma je, podijeljena na tri dijela, bila na najširem mjestu jedanaest kilometara široka. Kad sam pomislio da je sve to djelo ruku i duše ovog čovjeka, bez ikakvih tehničkih pomagala, pojmio sam da ljudi mogu biti djelotvorni kao sam Bog i u stvaranju, a ne samo razaranju. On je proveo svoju zamisao u djelo, o čemu su svjedočila bukve koje su mi dopirale do ramena i prostirale se unedogled. Hrastovi su bili snažni i nisu više bili prepušteni na milost i nemilost glodavcima, a i samoj Providnosti bi bila potrebna ciklona da razori to ostvarenje. Pokazao mi je divne brezike stare oko pet godina, to jest iz 1915. godine, iz doba kad sam se ja borio na Verdunu. Brezama je zasadio svu onu zemlju za koju je opravdano vjerovao da ima vlage do ispod sama tla. Breze su bile nježne poput šiparica i vrlo odlučne.

Inače sam stekao dojam da je to stvaranje teklo ko na tekućoj vrpci. Ali on nije nato mislio; jednostavno je radio svoj posao. Međutim, kad sam se ponovo vraćao pokraj onog napuštenog sela, vidio sam kako voda teče u potočićima koji su od pamtivijeka bili presušeni. Bijaše to najnevjerojatniji obrat što sam ga u životu vidio. Ti su potočići nekada, u davno doba, bili puni vode. Neka od tih tužnih sela što sam ih spominjao na početku svoje priče bila su izgrađena na ostacima negdašnjih galsko-rimskih naselja i tu su arheolozi pri iskapanjima nalazili udice na mjestima gdje su danas potrebne cisterne za vodu. Vjetar je raznio i neke sjemenke. Istodobno kad se pojavila voda, pojavile su se i vrbe, ive, livade, vrtovi, cvijeće, pa i određeni razlog da se tu živi.

Ali ta se preobrazba zbivala tako sporo da se tek pomalo udomaćivala, pa nije izazivala čuđenje. Lovci koji su odlazili na lov na zečeve ili divlje svinje, opazili su da posvuda niču sitna stabalca, ali su to pripisivali prirodnim hirovima zemlje. Stoga niko nije dirao u djelo toga čovjeka. Da su posumljali na njega, vjerojatno bi mu napakostili. Ali on je bio izvan svake sumnje. Tko je uopće mogao zamisliti u ovim zaseocima i u općinskim uredima, takvu fanatičnu upornost u najveličanstvenijoj plemenitosti?

Od 1920. godine posjećivao sam jednom na godinu Elzearda Bouffiera. Nikad ga nisam vidio da se pokolebao ili posumnjao. Pa ipak, sam Bog zna koliko mu je u tome odmogao! Nisam brojio sva pastirova razočaranja. Ipak, nije trebalo zamisliti da je za takav uspjeh trebalo svladati kojekakve zapreke. Da bi takva strast slavila pobjedu, trebalo je nositi se s očajem. U godinu dana posadio je više od deset tisuća javora. Ni jedan se nije primio. Nakon godine dana odustao je od javora i nastavio saditi bukve, koje su uspjevale bolje i od samih hrastova.

Da bi se stekla koliko-toliko točna predodžba o tom izvanrednom karakteru treba imati na umu da je riječ o čovjeku koji je posve sam živio, tako da pri kraju života nije više znao ni govoriti. Ili možda nije ni smatrao potrebnim da govori?

Godine 1933. obišao ga je jedan osupnuti lugar. Taj mu je državni službenik strogo zabranio loženje vatre vani kako ne bi ugrozio rast te samonikle šume. Taj mu je naivac ujedno priznao da prvi put u životu vidi kako šuma raste sama od sebe. U to je doba pastir sadio bukve na dvadesetak kilometara udaljenosti od svoje kuće. Da ne bi morao tako daleko pješačiti, jer tada mu je bilo već sedamdeset i pet godina, namislio je podići kamenu kućicu u sred svojih nasada. Tako je sljedeće godine i učinio.

Godine 1935. došlo je službeno izaslanstvo pregledati tu samoniklu šumu. Bio je među njima i jedan visoki dužnosnik Uprave za vodu i šume, jedan parlamentarni zastupnik i nekoliko tehničara. Nadrobili su svu silu nepotrebnih riječi. Nakanili su nešto i poduzeti, ali na svu sreću, nisu učinili ništa osim jedne korisne stvari: stavili su šumu pod državnu upravu i zabranili su da se u njoj proizvodi drveni ugljen. Jer, bilo je nemoguće da čovjeka ne očara ljepota ovog mladog drveća što puca od zdravlja. Osvojilo je čak i parlamentarnog zastupnika. I jedan moj prijatelj šumar bio je u tom izaslanstvu. Objasnio sam mu u čemu je stvar.

Jednoga dana sljedećeg tjedna otišli smo obojica potražiti Elzearda Bouffiera. Zatekli smo ga u jeku posla na dvadesetak kilometara od mjesta na kojem je šuma pregledana.

Taj šumar nije uzalud bio moj prijatelj. Znao je procijeniti vrijednost stvari. Znao je i šutjeti. Ponudio sam Elzeardu nekoliko jaja što sam mu ih donio na dar. Sva smo trojica zajedno užinali i nekoliko sati bez riječi promatrali krajolik. Na onoj strani šume odakle smo došli raslo je drveće visoko šest do sedam metara. Sjećao sam se kako je taj kraj izgledao 1913. godine, kada je bio pust... Miran i redovit rad, svjež zrak na tim visinama, umjerenost i nadasve duševna vedrina podarili su tom starcu gotovo svečano zdravlje. Bijaše to bogomdani atleta. Pitao sam se koliko će još hektara goleti pošumiti.

Prije nego što smo otišli, moj je prijatelj onako uzgred napomenuo koje bi još vrste drveća mogle uspjevati na tom terenu. Ali nije bio odviše ustrajan u svojim tvrdnjama.
Iz jednostavnog razloga – rekao mi je poslije – što taj čovo zna više od mene. Nakon jednog sata hoda, ta mu je misao sazrela u glavi pa mi je rekao: Zna on više od svih nas. Otkrio je fantastičan način da bude sretan.

Taj šumar nije zaštitio samo šumu nego i sreću tog čovjeka. Postavio je tri lugara da čuvaju šumu i tako ih dobro nadzirao da ih drvosječe ničime nisu mogle potkupiti.
Starčevo djelo bilo je ugroženo samo za vrijeme rata 1939. godine. Automobili su tada vozili na plin pa im nikad nije bilo dosta drva. Tako su počeli sječi hrastove iz 1910. godine, ali su ti krajevi bili toliko daleko od svake cestovne mreže da se uskoro pokazalo kako se ta sječa jednostavno neće isplatiti, pa su od nje odustali. Pastir nije ništa od toga vidio. Bio je tridesetak kilometara daleko od tog mjesta i mirno je i nadalje radio svoj posao ne obazirući se na rat te 1939. godine, baš kao što se nije obazirao ni na rat 1914. godine.
Posljednji put vidio sam Elzearda Bouffiera u lipnju 1945. godine. Bilo mu je tada devedeset godina. Zaputio sam se ponovo u onaj pusti kraj, ali je sada, unatoč pustoši što ju je rat ostavio za sobom, autobus vozio od doline rijeke Durance do planinskih naselja.
Tom razmjerno brzom prometalu pripisivao sam činjenicu što više nisam prepoznavao mjesta kojima sam nekad pješačio. Pričinilo mi se, također, da prolazimo i kroz nova mjesta. Tek mi je ime jednog sela pomoglo da shvatim kako sam ipak u onom istom kraju koji je nekad bio razrušen i pust. Iskrcao sam se u Vergonsu. Godine 1913. godine bilo je u tom zaselku od deset-dvanaest kuća samo troje stanovnika. Bili su divlji, mrzili su se međusobno i živjeli od lova na zamke; u fizičkom i moralnom smislu živjeli su kao u kameno doba. Kopriva je gutala napuštene kuće oko njih. Bili su u beznadnom stanju.

Nije im preostalo ništa drugo nego da čekaju smrt: situacija koja baš i ne pogoduje razvoju vrlina.

Ali sve se odonda promjenilo. Čak i zrak. Umjesto suhih i žestokih udara vjetrušine koji su me onda bili dočekali, puhao je sad blag povjetarac pun miomirisa. S visova je dopirao zvuk sličan žuboru vode: bijaše to vjetar što je puhao kroz šumu. Naposljetku, što je bilo začudnije, začuo sam i pravo žuborenje vode iz jednog korita. Opazio sam da su ljudi tu podigli zdenac iz kojeg se prelijeva voda, a najviše me dirnulo što je pokraj njega bila posađena bujna lipa stara oko četiri godine, neprijeporan simbol uskrsnuća. Bilo je u Vergonsu i drugih tragova rada za koje je potrebna nada. Vratila se dakle, nada. Raskrčili su ruševine, srušili ostatke trošnih zidova i obnovili pet kuća. U zaselku je sada živjelo dvadeset osmero ljudi, među kojima i četiri mlada bračna para. Nove kuće, nedavno ožbukane, bijahu okružene povrtnjacima u kojima je raslo, izmješano ali uredno posađeno, povrće i cvijeće, zelje i ruže, poriluk i zijevalice, celer i anemone. Bijaše to sada mjesto gdje bi čovjek poželio živjeti.

Odatle sam dalje produžio pješice. Netom završeni rat nije još dopuštao da život potpuno procvate. Na položenim gorskim kosama zapazio sam polja još zelene raži i ječma; na dnu nekih dubodolina zelenjela se trava. Trebalo je samo osam godina od onoga vremena da taj kraj zasja od zdravlja i obilja. Na ostacima ruševina koje sam vidio 1913. godine dižu se sada prava gospodarstva, lijepo ožbukana, svjedočeći o sretnu i udobnu životu. Iznova su potekli stari izvori što ih napajaju kiše i snjegovi zaostali šumama. Voda je kanalizirana. Uz svako gospodarstvo, među javorovim gajevima, voda se iz zdenaca prelijevala po sagu od svježe majčine dušice. Sela se malo-pomalo obnavljaju. Došli su ljudi iz nizine gdje je zemlja skupa, i nastanili se ovdje donoseći sa sobom mladost, gibanje, pustolovan duh. Na cestama se mogu susresti dobro uhranjeni muškarci i žene, momci i djevojke koji se znaju smijati i koji ponovo uživaju u morskim zabavama. Računamo li i bivše stanovnike ovog kraja, koje ne možemo prepoznati otkako mirno žive s pridošlicama, više od deset tisuća ljudi duguje svoju sreću Elzeardu Boufierru.

Kad pomislim kako je dostajao samo jedan čovjek koji je raspolagao tek običnim fizičkim i moralnim sredstvima da se ta pustinja pretvori u Kanaan, rekao bih da je ljudska sudbina ipak vrijedna divljenja. A kad razmišljam o tome koliko je bilo potrebno postojane velikodušnosti i vrijedne plemenitosti da bi se ostvario taj rezultat, obuzima me silno poštovanje spram onog starog, neukog seljaka koji je uspio privesti kraju djelo vrijedno sama Boga. Elzeard Bouffier preminuo je u miru u 1947. godine u ubožnici u Banonu.

 

Želim nam svima puno drveća,

da ga sadimo i čuvamo,

da se međusobno poštujemo i volimo,

da se jedni drugima radujemo.

Eli, 11.06.2012. - 11.01.2014.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info