Ti,koji zastaješ, da me poslušaš, a onda misli moje razbacaš, i pokušaš od mene stvoriti ludu prvotnu i zadnju...Shvati: luda sam bio, i luda ostajem,ali se u sebi ne zadržavam..Moja duša starija je od daha svemira, moja korak ne dotiče tlo zemaljsko, a koračam..Pokušaš li mi nauditi sitnim svojim čarolijama,vratit će ti se, ali ne kao tisuću leptira, nego tisuću ljutih stršljenova..A ja opet...ne činim to sam..Ja sam suštinska nježnost, mudrost i ljubav, i čuvam duše koje u sebi to grade..Ja sam čuvar ljepote i čista kristalna esencija Onoga koji jest..Svi koji pokušaju  u dodiru sa mnom biti nešto drugo, vraćaju se poraženi k sebi, dok zaista ne postanu to što trebaju biti...Nitko mi ne može nauditi...Sve su to iluzije uma..Ja sam moćan i netaknut moćima prolaznim,ja sam snaga Vječnoga, sve drugo za mene ne postoji, i ne može me dotaknuti..Ja,skriven,star i naizgled slab, imam Božanstvenu silu u sebi..I svjetlo, da svijetli dušama koje kroz tminu svojih misli ne vide svjetlo srca..Svjetlo duše razigrane, koja pršti, i čeka svoje uzdignuće i zagrljaj nad zagrljajima..Ponavljam..ne pokušavajte me nadmudriti, niti mi nauditi..Ja sam prijestolje mudrosti na kojem sjedi Onaj koji je jedno i sve, i onaj koji se umjesto mene bori,jer ja ne poznam oružje i ne posjedujem ga..Moje jedino oružje je ljubav i mudrost...