Hodam pješačkom stazom kroz jedan veliki grad i slikam ogromne nebodere. U sebi razmišljam o strahu kojeg reklamiraju da će ljude uništit umjetna inteligencija i da će doći rat protiv strojeva a onda postavim sebi pitanje:
Kada ljudi ubijaju ljude svoju braću onda nema tolikog straha a sada ima strah protiv željeza, malo mi to čudno.
Dižem glavu da slikam neboder i na manjoj zgradi vidim čovjeka koji hoda rubom krova zgrade. Sjednem na klupu i zumirane slike listam na jednoj jasno vidim čovjeka.
Prolaze ljudi i čujem čovjeka ali ne razumijem što govori.
Nema prolaznika čovjek tiho stoji. Opet prolaznici i opet čujem čovjeka. Iz džepa izvadim mobitel i klik na snimanje videa ali video približim čovjeka. Pustim više puta video i glasnoću do kraja i čujem - skočit ću sa zgrade - jebem vam sve dali me čuje netko - skočit ću sa zgrade - nitko od vas ljudski čmarova ne mari za moj život - skočit ću!
Shvatio sam ovu situaciju jako ozbiljno i odmah stao na noge i uputio se u zgradu tražeći lift.

Prilazim polako čovjeku.
Oprosti - rekao sam glasno - okrenuo se i pitao me što radim tu da ni slučajno bliže ne prilazim.
Odgovorio sam da tražim goluba - što vi radite?
Želim da skočim neću više da živim.
Zašto?
Nastavio sam da pričam - možda ljubavne tegobe - ne brini - vratit će se ona dok promjeni koji mjenjač u životu onda se vrati - rekao sam.
Ne!
Nije ljubav - onda te pogodilo ovo što kroz grad vidiš gdje tinejdžeri lijepe mobitel na stup semafora i onda plešu i vrte guzice da objave video na TikToku a onda nema pregleda ili lajka pa ih to razočara a onda uzimaju alkohol da ubiju tugu?
Nije to - čovječe idi traži svojeg goluba.
Ne mogu te ostaviti ovdje - reci mi - možda te brine što objavljuješ knjige ili slično i onda blok bez razloga u biti to uradi algoritam?
Ne!
Opet je odgovorio - Ne!
Ne mogu se sjetiti imena čovjeka onog što vidi Reptile on je rekao da nismo živi da je sve iluzija života i onda čemu brige ako uopće i ne postojimo?
Nije zbog toga niti me briga za Reptilima.
Onda je zbog tekstova vi ste autor i objavljujete a nitko ne čita?
Nisam autor.
Onda si zbog umjetne inteligencije dobio otkaz na poslu i sada nemaš posao a nemaš ni novca?
Nije zbog toga.
Ako mi rekneš barem koje slovo i olakšaš dušu možda ti mognem pomoći a uzalud tvoja smrt ako nitko ne zna razlog.
Ne mogu ti reći.
Razumijem!
Mislim da imaš grijeh koji te proganja - vjeruj mi - ako budeš molio samo tri zdravo Marije dnevno a onda sve više i više tako svaku sekundu učiniš da mozak moli - svako zlo od tebe će da pobjegne.
Ne molim molitve i idi od mene.
Dobro!
Pokušao sam a sada odlazim. Okrenuo sam se i čujem čovjeka - stani.
Rekao je više puta - stani!
Vratio sam se i stao pored njega samog.
Reći ću svoj problem.
Odmah sam sjeo dolje na beton.
Moj internet ne radi.
Kako misliš ne radi?
Nema konekcije.
Zbog toga želiš da skočiš?
Da!
Ne razumijem!
Nastavio je da priča i rekao je - svaki dan - više od tri puta provjerava informacije i tekstove u vezi Vanzemaljaca i samo to čita svaki dan a sada internet ne radi i ne može podnijeti da promaši neku vijest iz razloga ako dođu na zemlju a on nije saznao da će točno da poludi.
Ustanem se i iz ruksaka izvadim foliju koju imam za sendviče i napravim kapu.
Stavi ovo na glavu.
Poslušao me je i stavio kapu na glavu.
Kako se osjećaš?
Kao da sam ponovno rođen - odgovorio je.
Sada ju skini.
Odmah je počeo da priča o Vanzemaljcima.
Vrati kapu na glavu. Uradio je tako.
Dođi za mnom i krenuo je za mnom. Otvorio sam vrata i stao pred lift. Ne!
Rekao sam - Ne!
Nećemo ići liftom nego stubama ako se zamjeriš umjetnoj inteligenciji onda nikad ne znaš kada može uradit da lift pukne i objave bio kratak spoj zbog loše instalacije.
Krenuli smo stubama prema zemlji.

Prati moj rad na:

Academia Edu  (link)

Tekst iz nove knjige - Uskoro!!!