Kada sam prvi put čuo u astrologiji za deklinaciju, sjetio sam se škole i sati gramatike. Danas vas neću daviti gramatikom, pa možete mirno nastaviti čitati, bez bojazni od nepotrebnog gramatičkog daveža. :-)
Naime, u astrologji, baš kao i u astronomiji (sjetimo se nekad je to bilo jedno) deklinacija je još jedan način na koji određujemo položaj planeta.

No, za početak da se podsjetimo nekih stvari.
Položaj zvijezda za razliku od položaja nekog mjesta na Zemlji je puno teže odrediti, a pogotovo da svi to ljudi jednako shvate, gdje se koja zvijezda nalazi. Jedan od razloga je očit, a to je da se radi o lokacijama u zraku - doslovno. Tako da ne možemo odrediti neku čvrstu početnu točku.
Na Zemlji je to puno lakše, pa tako imamo početni meridijan u Greenwichu, a početnu paralelu ekvator, koji je također pomalo apstraktan, ali ga se može i fizički odrediti, primjerice na ekvatoru je Sunce uvijek u podne točno iznad glave ili kada bi imali kupaonicu točno na ekvatoru, tada voda koja bi otjecala iz kade  ne bi stvarala nikakav vrtlog, nego bi otjecala okomito.

Takve stvari na nebu nemamo pa smo morali pronaći neki drugi način da zabilježimo položaj zvijezda i drugih nebeskih tijela. Dodatni problem je da se pojedina nebeska tijela pomiču. Gradovi su uvijek na istom mjestu, a mi smo ti koji putuju, pa nemamo roblmea u određivanju lokacija. Međutim,ako bismo htjeli pratiti kretanje na primjer nekog planeta, uzmimo Marsa, onda moramo biti precizni i točni ne samo na jednoj lokaciji nego moramo reći i točan smjer kretanja. Desno i lijevo ne znače puno na nebu, baš kao ni gore niti dolje, jer nama je na Zemlji dok gledamo nebo sve gore. :-)

Jedan od načina na koji su se ljudi domislili bilježiti položaj zvijezda je upravo nama  poznati način putem zodijaka, odnosno sustavom gdje je ekliptika ili ravnina pitanje Zemlje putanje početna točka u smislu da je to neka osnovica od koje počinjemo, recimo slikovito da je to tlo ili baza od koje počinjemo. Ishodište ili početna točka je proljetna točka Sunca na 0° Ovna, to je početak kruga
I tako određujemo položaj pojedinih planeta i zvijezda  i to nam je praktično, jer možemo pratiti i kretanje i položaj zvijezda. Nebeski svod odnosno pojas zodijaka podijelili smo na dvanaest dijelova i svaki od njih ima svoje ime i zauzima 30°, i tako možemo pratiti položaj i kretanje planeta i zvijezda, jednako za astrološke i astronomske potrebe.

Ovakav sustav je dobar jer možemo prenijeti svima na jedanak način ono što smo vidjeli i svi će to jednako razumjeti, međutim ovom sustavu nedostaje jedna dimenzija, a to je visina. Kao što sam već rekao kada gledamo sa Zemlje nama je sve gore, a dodatni problem je taj što ne možemo reći baš tako jednostavno, od čega je neka zvijezda gore ili dolje.

Zato postoji još jedan koordinatni sustav. Ovo što smo opisali je ekliptični koordinatni sustav, a pored njega postoji i ekvatorijalni koordinatni sustav. To znači da smo mrežu paralela i merdijana preslikati na nebo i to tako da zamislite da je ta mreža kao kugla i sada tu mrežastu kuglu uvecate toliko da prekrije nebo. Sada imamo ogromnu mrezastu kuglu koja predstavlja koordinatni sustav, a u sredini te kugle nalazi se Zemlja. Tako smo nama dobro poznate orijentire preslikali na nebo, pa prema tome imamo nebesku sjevernu i južnu polutku, a dijeli ih nebeski ekvator. Planeti u svom prividnom kretanju nebeskim svodom neprekidno prelaze zamišljenu liniju nebeskog ekvatora, koji nam sada, služi kao tocka s koje možemo promatrati i određivati što je gore, a što dolje - to je naša referentna točka.
Tako kažemo da sve što je iznad nebeskog ekvatora nalazi se na sjevernoj nebeskoj polutki, a sve što je ispod nalazi se na južnoj nebeskoj polutki.
Nebeske polutke ne treba brkati sa Zemljinim, jer iako živimo na Zemljinoj sjevernoj polutki, nebeski ekvator prelazi preko našeg neba, tako da možemo vidjeti Mjesec kada je i na sjevernoj i na južnoj nebeskoj polutki. Isto je i sa Suncem, pogledate li ljeti mjesto izlaska Sunca, ono se razlikuje od mjesta izlaska zimi. Razlog tome je upravo što je Sunce zimi na južnoj nebeskoj polutki, a ljeti na sjevernoj.
Ako ste upravo pomislili kakve sad to veze ima sa deklinacijom, upravo smo došli do biti teme. Naime deklinacija je mjera koja se također izražava u stupnjevima, a mjeri udaljenost od nebeskog ekvatora. Međutim pored stupnja udaljenosti uvijek se navodi oznaka N za sjever ili S za jug .
Tako primjerice ako je Mjesec 12° 34' N, znači da je udaljen od nebeskog ekvatora za 12° 34' sjeverno.
U karti horoskopa ova mjera se ne vidi, pa je potrebno uvijek posebno pronaći položaj planeta izražen u deklinaciji.
Kako se to očituje u praksi?
Uzmimo na primjer stanje na nebu u nekom trenutku i kada nacrtamo horoskop imamo slučaj da su Sunce i Mjesec jedan pored drugog, kažemo da su u konjunkciji.  Na nebu bi to značilo pomrčinu Sunca, međutim da bi se to dogodilo potrebno je još da su Sunce i Mjesec na istoj visini.
A tu visinu gledamo i mjerimo deklinacijom.
Deklinacija se koristi pri utvrđivanju je li neki planet izvanizvan kontrolne (vidi post OOB ), također deklinacija otkriva i odnose među planetima, pa tako planeti mogu biti na istoj visini ili mogu biti jednako udaljeni od nebeskog ekvatora, ali jedan na južnoj, a drugi na sjevernoj polutki čime mogu odražavati neke nove odnose ili naglašavati već postojeće u horoskopu.