Pripremajući se za ovaj post otkrio sam koliko ima mnogo zanimljivih stvari o našem planetu, koje smo učili davno i nisu nam baš niti trebale, a u biti ih je dobro znati, pogotovo ako se bavite astrologijom, jer astrologija je vezana uz promatranje zvijezda, dakle astronomiju, koja je bila nekad jedno tako da je astrolog ujedno bio i astronom.
Kako bi se bolje snalazili na nebeskom svodu i mogli jasno reći što i gdje smo na nebeskom svodu nešto vidjeli morali smo urediti neki koordinatni sustav, pa je bilo najjednostavnije preslikati koordinatni sustav na Zemlji, stoga ćemo se na kratko spustiti na  Zemlju.
Postoje dvije glavne koordinatne osi, jedna je početna os, prema dogovoru u Greenwichu, pokraj Londona, to je nulti meridijan, koji dijeli Zemlju na istočnu i zapadnu polutku.
Druga za današnje potrebe mnogo zanimljivija os je ekvator, koji je početna paralela.
Ekvator je riječ koja dolazi iz latinskog equator - onaj koji dijeli na jednake dijelove. Stoga zemljin ekvator dijeli Zemlju na jednake hemisfere ili polutke - sjevernu i južnu. Ekvator bi slikovito rečeno bio kao struk planete, tamo gdje je najšira u ovom slučaju :-), pa se ove koordinate nazivaju i zemljopisna širina. Ekvator je ujedno i opseg zemljine kugle i on iznosi 40.075 km.
Uz priču o ekvatoru ide i priča kako je uz samo malo znanja upotrebljeno na pravi način moguće izračunati opseg Zemlje, bez računala, bez GSM-a, bez interneta, čak i bez digitrona. Samo olovka, papir i malo matematike. Od kad sam prvi put čuo tu priču, još kad sam bio u osnovnoj školi to me oduševilo jednostavnošću.
To je priča o grčkom matematičaru, geografu, putopiscu, a izvori navode i astronomu, što znači astrolog jer u to doba je astrologija= astronomija + astrologija u današnjem smislu. U to doba znači u vrijeme otprilike 200. g. pr.n.e , dok Hanibal svojim slonovima straši i maltretira Rimljane, Erastoren je živio u Egiptu i promatrajući kretanje Sunca uočio je da, u gradu Sijeni na ljetni solsticij u podne nema sjene. Zaključio je to mudri Erastoten gledajući u bunar u kojem se Sunce odražavalo na površini vode tako da nije niti mogao gledati u bunar. Što znači da su zrake Sunca padale pod pravim kutem. U obližnjoj Aleksandriji, u kojoj je bila i najveća i najpoznatija knjižnica antičkog svijeta, zrake Sunca u podne na isti dan bacale su sjenu. Erastoten je okomito zabio štap i izmjerio kut te sjene koji je bio 7°. Po tome je zaključio je da Zemlja zakrivljena, dakle mora biti stoga okrugla i pod tom pretpostavkon izračunao je opseg Zemlje tako da je Sijenu i Aleksandriju uzeo kao dvije točke kružnice, koje zatvaraju kut od 7°, na temelju izmjerene sjene u Aleksandriji.
Znao je da 7° otprilike 1/50 dio punog kruga i znao je udaljenost od Sijene do Aleksandrije iznosi 5.000 stopa. Ostalo je samo množenje 5.000 x 50 = 250.000 stopa.
Međutim, kako dijeljenjem sa 360, koliko ima puni krug ne dobivamo okrugli broj (694) Eratosten je zaokruzio to na 700 i dobio na temelju toga  iznos od 252.000 stopa. Pretvorimo li to u metre 1stopa iznosila je između 155 m i 160 m greska u odnosu na, današnjih izmjerenih 40.075 km, iznosi zadivljujućih -2.4% i +0.8% - bez moderne tehnologije, samo čista matematika .
Znači taj zemaljski ekvator nalazi se okomito na os vrtnje Zemlje, koja je, nagnuta 23° 26'. To nam je važno jer je i ekvator nagnut pod tim kutem.

Nebeski ekvator je projekcija zemaljskog ekvatora na nebeski svod. To je kao da smo proširili ekvator toliko da, ga vidimo na nebu i opisuje ogromnu kruznicu oko Zemlje i tako dijeli nebeski svod na južnu i sjevernu polutku i naravno pod nagibom  23° 26'
Slikovito rečeno ekliptika je kao tanjur koji stoji vodoravno i dijeli Zemlju po pola. Sada imamo jos jedan tanjur, koji stoji ukošeno, jer je Zemljina os nagnuta za spomenutih  23° 26'. Ta dva zamišljena tanjura dodiruju se u dvije točke, te su točke važne jer kada Sunce na svom prividnom putovanju prelazi iz južne nebeske polutke na sjevernu počinje proljeće, a obrnuto, počinje jesen i tada su dan i noć jednaki, a taj dan se zove ravnodnevnica. Osim toga tada Sunce izlazi točno na istoku i zalazi točno na zapadu.
Nebeski ekvator je osnovica za snalaženje na nebeskom svodu i dio je sfernog (ekvatorskog) koordinatnog sustava, koji se koristi u astronomiji za točno određivanje zvijezda, ali i aviona i drugih objekata na nebu.
U astrologiji nebeski ekvatora koristi se za određivanje visine planeta, a što predstavlja udaljenost iznad ili ispod nebeskog ekvatora izražena u kutnim stupnjevima. Također nebeski ekvator u nekim sustavima izračuna kuća u horoskopu predstavlja osnovicu za dobivanje vrhova kuća.