TELEVIZIJSKO NASILJE
U današnje vrijeme mediji su postali osnovni izvor informacija. No, osim ove primarne funkcije, postoje i one ne toliko pozitivne. Podaci pokazuju da ovisnici o televizijskom nasilju nerijetko mogu zamijeniti TV ekran sa stvarnim životom. Nasilje u medijima, pogotovo na televiziji, dominantno je u serijama. Međutim, ono što zabrinjava je postojanje takvog ponašanja i u dječjem programu.
Osnovni problem takvog ponašanja na TV ekranu je to što djeca počinju oponašati ono što vide, budući da nemaju razvijenu moć razlučivanja, smatrajući to prihvatljivim sredstvom za rješavanje sukoba. Iako neka djeca imaju naglašene nasljedne, agresivne tendencije, gledanje nasilja na televiziji takvo ponašanje može dodatno naglasiti.
Govori se da mediji postaju loš surogat roditeljima budući da upravo oni preuzimaju odgojnu ulogu u obitelji. Istraživanje koje su proveli psiholozi sa Sveučilišta Iowa, donosi zaključak da čak i animacije poput video igara za djecu gdje se ni ne prikazuje krv, ali se vidi netko povrijeđen, izazivaju agresivnije ponašanje kod djece. Iako je postojanje nasilja u medijima nepobitna činjenica, teško je reći koliko je njegovo ukidanje prikazivanja realna mogućnost.
Mnogi stručnjaci svjesni su ovog problema i opasnosti koje on donosi, ali rijetko tko se zalaže za konkretne akcije ukidanja. Možda jedini način zaštite djece od takvom ponašanja na TV ekranu je razgovarati s njima o tome što gledaju i što su vidjeli.
edin.kecanovic
