Svetac čiji kojeg se danas prisjećamo je Fidelis iz Sigmaringena, njemački kapucin, pravnik i mučenik. Živio je i djelovao u vrijeme velike napetosti između katolika i protestanata, koja se najprije izrodila u hugenotske ratove, a zatim u strašni tridesetogodišnji rat. Rodio se 1. listopada 1578. kao Markus Rey (ili Roy) u Sigmaringenu, gradu na jugu Njemačke (Baden-Württemberg). Studirao je od 1598. pravo i filozofiju na sveučilištu u Freiburgu. Filozofiju je diplomirao 1603, a zatim je nekoliko godina putovao Europom kako bi stekao nova iskustva, što bolje upoznao svijet i naučio strane jezike. Godine 1611. postao je doktor građanskog i crkvenog prava. Skroman, ponizan i pobožan, kao odvjetnik uporno se zalagao za prava siromašnih i zapostavljenih ljudi. Prozvali su ga „odvjetnikom siromaha“, a siromasima bi davao i vlastitu odjeću. Ubrzo se razočarao zbog korupcije i nepravde u svojoj struci i napustio odvjetničku karijeru. Pridružio se svom bratu Georgu i stupio u kapucinski red, a prije toga je imetak razdijelio siromasima i bogoslovima. Uzeo je redovničko ime Fidelis (Vjeran). Kao kapucin, vjerni sljedbenik svetog Franje, nastavio se brinuti za nevoljnike i siromahe. Za svećenika je zaređen 1612. u njemačkom gradu Konstanzu i tom prigodom sastavio „Vježbe serafske pobožnosti“, u kojima se ogleda njegova vatrena duša, kojoj je iznad svega stalo do pomirenja i ujedinjenja rastavljene i zavađene kršćanske braće. Kao svećenik i redovnik djelovao je u mnogim njemačkim, austrijskim i švicarskim gradovima, a od 1621. kao gvardijan kapucinskog samostana u austrijskom gradu Feldkirchu (Vorarlberg). Jedan njegov subrat svjedoči o njemu: “U svim je životnim prilikama njegov duh bio uzdignut k Bogu: u žezi i studeni, u gladu i žeđi, u opasnostima i nevoljama, bilo da se nalazio u samostanu, bilo izvan njega.” Ustajao bi u ponoć te molio i razmatrao po tri sata, a ujutro u 5 bio prvi u koru.
Pročuo se obraćenjem nekih kalvinista pa je postavljen za poglavara skupine od 9 kapucina koji su početkom 1622. poslani u švicarski kanton Graubünden da kao misionari suzbijaju nauk tamošnjih protestanata, kalvinista i cvinglijevaca. U svojim nastojanjima imali su uspjeha, zahvaljujući u dobroj mjeri Fidelisovim obraćenjima uglednih protestanata. Njegovi uspjesi razbjesnili su kalviniste u Graubündenu. Na dan svoje smrti propovijedao je u selu Grüschu, a zatim su ga pozvali u susjedno selo Seewis im Prättigau zbog tobožnje želje za obraćenjem. Hrabro se odazvao, iako je slutio tragičan kraj. Izjavio je: “Za pravu vjeru sam spreman i umrijeti. Šalju me da je propovijedam, a ja, iako smatram da sam nevrijedan mučeničke krune, znam ipak sigurno da mi ju je Gospodin već pripravio.” Nazočnost austrijskih vojnika, koji su u selu osiguravali mir, još je više uznemirila duhove, a Fidelis je optužen kao austrijski špijun. Dok se penjao na propovjedaonicu, opazio je na njoj napisane riječi: “Propovijedat ćeš još danas i nikad više!” I doista, njegova je propovijed bila prekinuta i u crkvi je nastao metež. Na njega je ispaljen metak iz muškete, ali ga nije pogodio. Spustio se s propovjedaonice te izišao iz crkve. Na povratku u Grüsch, kamo je krenuo sam, opkolila ga je skupina od dvadestak naoružanih kalvinista, koji su nahrupili na njega mačevima i željeznim štapovima. Umorili su ga dok je molio: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Preminuo je kao mučenik na današnji dan, 24. travnja 1622, u Seewisu. Njegovo tijelo počiva danas u katedrali u Churu, glavnom gradu kantona Graubünden. Blaženim ga je proglasio 1729. papa Benedikt XIII, a svetim 1746. papa Benedikt XIV. Zaštitnik je gradova Feldkircha i Sigmaringena, austrijske pokrajine Vorarlberg, pravnika, pravnih postupaka, slobodnog širenja vjere te mnogih župa i crkava.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
edin.kecanovic
irida
bglavac
