Današnji sveti zaštitnik je Ambrozije (latinski Aurelius Ambrosius, talijanski Sant’ Ambrogio), milanski biskup i crkveni naučitelj. Rodio se oko 339. u Trieru (južna Galija, danas Njemačka). Potjecao je iz ugledne rimske obitelji, a otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. U Rimu je studirao književnost, govorništvo i pravo. Najprije je oko 372. postao rimskim upraviteljem Ligurije i Emilije sa sjedištem u Milanu, a nakon smrti arijanca Auksencija izabran je 374. za milanskog biskupa, iako nije bio ni kršten. Dao se krstiti a potom je u roku od osam dana primio sve redove pa i biskupski. Opredijelio se za asketski način života i sve svoje blago razdavao je sirotinji i Crkvi. Nastojao je steći temeljitu teološku izobrazbu, a osobito se posvetio proučavanju grčkih otaca. Slavni govornik i pisac, savjetnik careva i pobornik neovisnosti Crkve od državne vlasti, borio se protiv arijanstva (neko vrijeme i u Srijemu) i poganstva. Milano je tada postao carskom prijestolnicom pa je Ambrozije dolazio u sukob s Justinom, majkom cara Valencijana, a kasnije i s carem Teodozijem Velikim, kojega je zbog pokolja u Solunu godine 390. prisilio na javnu pokoru. Vrsni propovjednik i učitelj, prijatelj siromaha, mudri mariolog, obratio je 387. na kršćanstvo svetog Augustina.
Autor je mnogih teoloških djela koja se bave pastoralnim i praktičnim moralnim pitanjima. Pisao je crkvene himne (pripisivalo mu se oko 120 himni, od toga je oko 20 autentičnih), a vjerojatno je za njih skladao i napjeve. Neki stručnjaci smatraju da je Ambrozije autor i glasovitog „Te Deuma“. Ambrozijanske himne su melodijski bogato ukrašene, a nastale su stapanjem arhajskoga rimskoga pjevanja i lokalnoga milanskog, s jakim utjecajem orijentalne glazbe. Unaprijedio je liturgiju pa se milanska liturgija sa svojim posebnostima i danas naziva ambrozijanskom. Preminuo je u Milanu 4. travnja 397. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1298. papa Bonifacije VIII. Prozvan je „pastoralnim doktorom“, a zbog sjajnih govorničkih sposobnosti i slatkorječivosti „mednim doktorom“ pa ga u ikonografiji često prikazuju s pčelama i košnicama. Zaštitnik je pčelara, pčela, svjećara, trgovaca na malo, domaćih životinja, učenika, studenata, školske djece, proizvođača voska, Lombardije, Milana i milanske nadbiskupije te mnogih naselja, učilišta, društava, župa, crkava i kapela širom svijeta i Hrvatske (Nin, Kulturno-umjetničko društvo iz Škrljeva kod Bakra, Pčelarski red Svetog Ambrozija u Koprivnici, Gradski Vrhovci kod Požege).
bglavac
edin.kecanovic
