MUDRACI I ZMIJA

Jednom je sedam mudraca krenulo u pustinju, da bi se, živeći u jednoličnu krajoliku i u oskudici, još više u sebe zadubili, prosvijetlili.
No ubrzo su ogladnili, pa se stadoše ogledavati za kakvom hranom. Ne nađoše ništa osim jedne lijepe, zelene zmije. Ubiše zmiju i razrezaše ju na sedam dijelova, pa svaki od sedmorice uze pripravljati svoj dio na drukčiji način. Jedan je zmiju pržio, drugi kuhao, treći ju je mrvio, četvrti sušio na usijanu kamenu. I tako zgotoviše sedam jela od jedne zmije.
Ali ubrzo uvidješe da se u svih sedam pripremaka nije sačuvalo ništa osim kože i kostiju. Nije bilo ni trunka mesa. Sedmorica se mudraca začudiše i otpočeše jedan drugomu kazivati kako su pripravljali svoje jelo. I opet nisu dokučili zašto se svi obroci svedoše na kosti i kožu.
Onda jedan od njih reče:
"Braćo, ova je zmija sama sušta mudrost. Ona je naša učiteljica. Pokazala nam je da se mudrost ne može učiti u dijelovima. Morali smo zmiju zgotoviti cijelu".





U navodu kod F. Hartmana, priča nepoznatoga podrijetla. Prevela i prepričala V.K.)

PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić