Generalna skupština UN-a je 19.kolovoza 1982.g. na hitnom zasjedanju o pitanju Palestine, zaprepaštena velikim brojem nevine palestinske i libanonske djece stradale kao žrtve agresivne izraelske agresije odredila 04. lipnja kao dan obilježavanja stradanja nevinih dječjih žrtava. Obilježavanje ovog dana potvrđuje opredjeljenje UN-a da zaštiti dječja prava, a u vrijeme donošenja ove odluke u svijetu je bilo ugroženo preko 250 milijuna djece. Ova konvencija ima najveći broj potpisnika od svih ostalih sporazuma za zaštitu ljudskih prava. Potpisnice nisu samo SAD i Somalija.

 Zašto se ustvari obilježava ovaj dan? Obilježavanjem treba podsjetiti ljude širom svijeta kako na bol tako i na  patnju koju trpe djeca širom svijeta koja su žrtve fizičkog, mentalnog i emocionalnog zlostavljanja. Međunarodna borba protiv nasilja nad djecom trebala bi se pokrenuti prije svega u svim glavama onih koji odlučuju, ali i u glavama i srcu svih ljudi jer sramotno je da u 21. stoljeću se događaju strahote velikih razmjera nad nevinom djecom.  

Na dan 4. lipnja svijet bi trebao ne samo obilježiti dan za nevine žrtve agresije već i učiniti puno više. Ovo što se događa  danas sa djecom je pretužna stvarnosti. Djeca su izložena otmicama , seksualnom nasilju, regrutira ih se za sudjelovanje u ratovanju, djeca su prisiljena raditi kao robovi, zlostavlja ih se i muči  radi proizvodnje droge koja se naziva adrenokrom, a  koju troše elite, djeca se koriste kao žrtve u sotonističkim ritualima  i tko zna što u ovom poludjelom svijetu se ne radi djeci.

Djeca su uvijek usputne žrtve ratnih i socijalnih previranja. Sjetimo se da je tijekom Domovinskog rata u napadima JNA i srpskih agresora poginulo 402 djece. Koliko je ranjene djece bilo  tijekom agresije broj čak nije niti poznat. Ranjena djeca koja imaju svoje obitelji nisu imala nikakvu pomoć u vezi školovanja i zapošljavanja osim ostvarene invalidnosti na postotak tjelesnog oštećenja pri ranjavanju. Mnoga djeca ostala su bez roditelja, možete li si zamisliti njihovu sudbinu? Roditelji poginule djece isto tako nisu ništa od države dobila za svoju poginulu djecu niti imaju neku naknadu zbog poginulog djeteta u Domovinskom ratu. Ostali su zaboravljeni, ali zaboraviti se ne mogu, svako poginulo dijete ima ime i prezime.

Danas u svijetu nestaje godišnje prema podacima koji se mogu naći na internetu oko 2 milijuna djece. Tko ih otima i zašto? Djeca svakodnevno nestaju pored ogromnih mogućnosti praćenja, lociranja, prisluškivanja, dronova, satelita i tko zna kakva napredna sredstva praćenja postoje za sprečavanje kriminala, a ne uspijeva se zaustaviti to zlo nad nevinom dječicom. Odgovor je zastrašujući. Radi se o najunosnijem biznisu u svijetu, a to je proizvodnja adrenokroma, najskuplje droge koje koriste pomahnitale elite. O čemu se tu radi i kakvu ulogu imaju tu djeca? Djeca se otimaju da bi služila kao sirovina za tu drogu. Na internetu u vezi toga danas ima dosta tekstova i videa. Sve je to za ne povjerovati.

Što nam je činiti, trebamo biti budni i paziti i štititi svoju djecu, zadatak je svakog čovjeka boriti se protiv zla koje nas uništava.

Božica Glavač