Član Ljubica

Upisao:

Ljubica

OBJAVLJENO:

Malo o Templarima

Malo o Templarima

BITKA ZA VLAST

Carcassonne, središte albigeneza 1204. mjesto javnog razgovora o religiji Katarskih starješina

Carcassonne, središte albigeneza 1204. mjesto javnog razgovora o religiji Katarskih starješina

Propast Albigeneza

Od 1140. Katari šire se cijelom srednjom Europom, prije svega u sjevernoj Italiji i Južnoj Francuskoj (grčki: katharoi - čisti; talijanski: gazzari - heretici). Njihovo južnofrancusko središte donijelo im je ime Albigenezi. Križari i hodočasnici iz Male Azije u Europu donose ideje i vjerovanja. Katarski se nazori temelje na dualizmu između nevidljivog svijeta kojim vlada dobri Bog koji utjelovljuje dobro, te zemaljski materijalni svijet kojim vlada zao Bog ili bog Zla, dualizam koji proizlazi iz manihejstva.

Naime, tisuću godina prije pojave Katara, 260 godine po Kristu, u kršćanskom svijetu izbila je svađa između dvojice biskupa, jednog iz Aleksandrije, drugog iz Rima, zbog nesuglasja. Dionizije iz Aleksandrije i njegov kolega rimski biskup, imenjak, ne slažu se po pitanju odnosa između Boga Oca i Krista. Aleksandijski biskup Dionizije opisuje različitost između Boga i Krista. Unatoč čuvanju božanskog jedinstva, stalo mu je da naglasi razliku između Boga i Logosa. Rimski biskup u pismu prigovara biskupu iz Aleksandrije da želi razoriti najsvetiji crkveni nauk, božju monarhiju. Aleksandijski biskup optužbe odbija, primjerom prirodnog podrijetla "biljka koja je izrasla iz jednog sjemena ili jednog korijena drukčija je od onoga iz čega je nikla, no ipak se nalazi s njim u stanju potpune prirodne jednakosti". Tu je još i istočni grijeh po kojem Bog materijalnog svijeta, Zlo, namamivši anđele u svoje carstvo, zatvora ih u bića koja je stvorio - u samog čovjeka ali i životinju. Pritom su božja bića zaboravili svoje podrijetlo. Spasenje znači oslobađanje anđela, oslobađanje Božje duše u čovjeku iz zatočeništva materijalnog svijeta i povratak u onozemaljski svijet - ali svijet Božje milosti.

A upravo misli o spasenju, samooslobađanjem putem preziranja svijeta, put i život pustinjaka, bili su temelj Katarskih vjerovanja. Iz kritike biblijskih Proroka o materijalnom svijetu, pitanja o bogatstvu i nasilju, kod Katara, po onom što su svjedočili iz onog što su vidjeli, izrasla je u oštru kritiku prema bogatoj i moćnoj srednjovjekovnoj Crkvi. Bogata i ohola Crkva svojim je primjerom ukazivala da je pod utjecajem zla duha, koji sprečava ljude u oslobađanju. Ova optužba otvorila je put herezi. Potvrde ostalih vjerovanja Katara po citatima i protuspisima Katoličke crkve iz tog vremena progona, nisu vjerodostojna. Katari su bili zajednica u kojoj je duhovni rad djelovao unutar dvije skupine. Savršeni (tal. perfekti) vjerska elita u čiji krug ulazi se primanjem blagoslova (tzv. Consolamentum). Oni slave službu Božju lomljenjem kruha i propovijedaju sljedbenicima, ljudima u koji su još pod utjecajem zlog duha, da se obrate novom životu koji je put spasenja prema onostranom Vječnom. Strogim suzdržavanjem od svijeta i askezom, odricanjem od uživanja mesa i spolnog odnosa, pokušavaju spasiti samog sebe. Skupine vjernika tvore zajednicu Katarske crkve. Oni žive normalnim životom, ali podupiru one koje teže savršenstvu. Prosvjećeni su vjernicima na samrtnoj postelji davali blagoslov, Consolamentum. Od spisa u kojima su katari zapisivali svoj nauk ostalo je malo toga očuvano. Križarski rat protiv albigeneza, pokreta siromaštva, Papa Inocent III. godine 1199. proglašava herezu zločinom protiv Veličanstva i priprema križarski rat. U pokret protiv albigeneza pridobio je franjevce i dominikance za propovjedi protiv "heretika". U savezu sa francuskim kraljem, u albigenskom ratu 1209. - 1229. ubijeno je na desetke tisuće ljudi. Pod Grgurom XI. u siječnju 1231. ustanovljena je; inkvizicija.  

Nestanak Templara

OD ONE KOJU ŽUDIM DA OSLOBODIM, STRUJI MENI DAH MIOMIRISA ŠTO PROŽIMA GROB. DAVNO, NEKI SU JE ZVALI "IZIDA" KRALJICA SVIH IZVORA MILOSRĐA.DOĐITE MENI SVI KOJI STE UMORNI I NATOVARENI I JA ĆU VAS ODMORITI. ZA DRUGE, ONA JE MAGDALENA SA SLAVNIM SUDOM ISPUNJENIM ČUDOTVORNIM
MIROM. POSVEĆENI ZNAJU NJENO PRAVO IME "NAŠA GOSPA OD KRISTA"

ET IN ARCADIA EGO

Od najranijih godina postojanja viteza Templara postojali su i najtopliji odnosi sa Katarima. Prema nekim spisima najmanje je jedan od osnivača Templara bio Katar. Četvrti veliki majstor reda, Bertran de Blanšfor, potiče iz katarske porodice. Tijekom križarskog pohoda na albigeneze, templari su prividno ostali neutralni, ograničavajući se na ulogu svjedoka. Poslije propasti Svete zemlje, jer je potpala pod vlašću muslimana, templari su sve više razmišljali o nezavisnom vlastitom komadu zemlje na europskom tlu. Sanjali su o osnivanju svoje države na pristupačnom tlu Langdoka u južnoj Francuskoj. Jedini rat u koji su se templari odazvali bio je križarski rat protiv Saracena. Pažljivim ispitivanjem tadašnjih izvještaja otkriva se da su templari ponudili utočište mnogim katarskim izbjeglicama, tijekom njihovog progona. U Langdoku su Templarski uzvanici češće bili katari nego katolici. Zahvaljujući dodiru da islamskom i židovskom kulturom bili su bliži izvoru rimskog kršćanstva na što im je Rim zavidio. Arape su templari često zapošljavali, zbog čega je templarska zajednica bili izložena mnogim stvarima koje Rim nije podržavao. Ali nisu samo katarske i nedugo potom templarske zajednica bila izložene proglasu protiv crkve i Veličanstva. Ono što je islam u rano doba svoga fanatičnog "svetog rata" na Istoku natovario svim nevjernicima, kršćanima i židovima, sada je to isto voljom pape Inocenta III. u studenom 1215. papinskom poveljom, odnosno Četvrtim lateranskim koncilom natovareno kršćanskom Zapadu. Jednim se kanonom odredilo; Židovi su morali "svejedno bio to muškarac ili žena, u svim kršćanskim zemljama, na javnim mjestima, neprestano odijevati se drugačije, kako bi se razlikovali od preostalog stanovništva" dok zločinom je proglašen spolni odnos između kršćana i Židova. Kako bi se mogli spriječiti zločinački odnosi, odluke su odmah stupile na snagu. Tako se rodio zlosretni židovski znak. U Europi svatko je na svoj način bavio se znakom za Židove, određujući oblik i boju znaka. Engleska je izabrala znak dviju kamenih ploča s ispisanim deset zapovjedi, Francuska znak crvenog filca ili šafran-žuta marama, a Njemačka je izabrala "rotellu" žuti komadić tkanine u obliku kotača ili slova O. Kršćani se nisu smjeli družiti sa Židovima, na čemu je osobito zahtijevao Inocent III.

Pontifikat Inocenta III. bio je visok domet papinstva. On je osnovao Papinsku državu, imenovao je careve. Engleska se pokoravala njegovoj volji a Francuska mu je bila saveznik. Potukavši heretike u južnoj Francuskoj, albigeneze, poticao je propovjedničku djelatnost novih redova, franjevaca i dominikanaca, koje će formalno priznati tek njegov nasljednik. Nezadovoljstvo sa Crkvom Inocent je želio suzbiti promjenama u ponašanju svećenika, ali su njegovi uspjesi bili veći na papiru nego u stvarnosti. Nakon, Inocentove smrti došlo je do slabljenja papinske države i obnavljanja borbe protiv Carstva. Njegov nasljednik Inocent IV (1243. - 1254.) povezao se sa talijanskim gradovima da bi se odupro nastojanjima Fridrika II. da podredi cijelu Italiju i sjedini je s Njemačkom (Kraljevstvo Siciliju Fridrik je naslijedio). Papinstvo je uspjelo tek onda kada je Klement IV (1265. - 1268.) pozvao Karla Anžuvinca, brata francuskog kralja Luja IX., da izbace Nijemce iz Italije. Nakon Smrti Luja IX. 1270. godine. Svađe sa sve snažnijom francuskom kraljevinom zbog oporezivanja svećenstva dovela su do sukoba 1296. Bonifacije VIII. (1294. - 1303.) proglasio je papinsku vlast nad svjetovnom, ali su ga oteli njegovi francuski i talijanski protivnici. Sukobi i nemiri Crkve i Države, rast francuskog i engleskog kraljevstva, zapadni kraljevi nisu više samo feudalni gospodari; postali su priznati izvršioci državne vlasti.

Do 1306. godine. Filip IV (Philippe le Belle) Filip Lijepi već je imao viziju kako francusku osloboditi od templara. Na dan 13. listopada 1307. sve su templare širom Francuske uhitili (njih oko 2000). Ali kako je do toga došlo. Do 1291. cijela je Sveta zemlja pala pod utjecajem muslimana. Templari su svoj novi glavni stan osnovali na Cipru. Osnivanje vlastite države na tlu Langdoka, područje na jugu Francuske koje je ime dobila po jeziku svojih stanovnika možda i nije predstavljalo problem. Templarskim redovima rukovodila je sposobna i odlično uvježbana stručna organizacija. Bili su čvrsto utvrđeni širom Francuske, odanost papi bila je nominalna. Filip Lijepi dugovao je templarskom redu novac. Bježeći pred pariškom ruljom potražio je zaklon na jednom Templarskom imanju. Prijavio se redu kao iskušenik i bio odbijen. Tek je tada bio svjestan ogromnog templarskog bogatstva i činjenice jedne neovisne templarske države u vlastitom dvorištu. Hereza je bila najbolje rješenje za pokretanje akcije protiv templara. Filip je prvo osigurao suradnju pape kojima su templari dugovali vjernost i pokornost. Od 1303. do 1305. francuski kralj i njegovi ministri izveli su otmicu i prouzrokovali smrt jednog pape Bonifacija VIII., a sasvim je moguće da su otrovali njegovog nasljednika, Benedikta XI. blaženi (1303. - 1304.). Filip Lijepi uspio je osigurati izbor vlastitog kandidata, nadbiskupa Bordoa (Bordeaux). Novi je papa uzeo ime Kliment V. (Clement V. od 1305. - 1314.).Dugujući toliko mnogo Filipovom utjecaju, teško je mogao odbiti kraljeve zahtjeve. A ti su zahtjevi uključivali potpuno uništenje viteza templara. Templari su zatvoreni, a njihova dobra zaplijenjena. Inkvizicijski sudovi iznuđuju priznanja od velikog meštra reda, Jacquesa de Molaya. Mnogi ginu u zatvoru ili pod mučilištima. Onaj tko se tomu opire spaljuje se u Francuskoj kao "nepopravljivi heretik". 22. ožujka 1312. papa ukida, na saboru u Vienni, templarski red jer su činili zločin hereze. Imanja reda dodijelili su se ivanovcima, a bankovno bogatstvo zapljenjuje Filip Lijepi. Tri njemu poslušna kardinala 18. ožujka 1314. izriču presudu Jacquesu de Molayu i trojici dostojanstvenik reda: doživotna tamnica. Tada veliki meštar i veliki preceptor Normandije javno opozivaju prije iznuđena priznanja te tvrde kako je red nevin. Istog dana kralj daje javno spaliti oba dostojanstvenika na lomači. Još iste godine umiru i papa i kralj. Narod u tome vidi božju kaznu. Svrha Filipovog iznenađenja bila je postignuta, glavni cilj - ogromno bogatstvo reda - mu je izmaklo. Ono nikad nije pronađeno, a sudbina Svetog Grala - tajna templara i dalje ostaje tajnom.

www.parapsihologija.hr/carcassonne.htm