Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član bglavac

Upisao:

bglavac

OBJAVLJENO:

PROČITANO

560

PUTA

OD 14.01.2018.

KULTIVIRANJE POUZDANJA

KULTIVIRANJE POUZDANJA
Imati samopouzdanja u sebe i općenito imati pouzdanja odlika je koju treba steći i naučiti. Za početak dobro je odvojiti nešto vremena svaki dan kojeg ćemo provesti s ljudima koji su puni pouzdanja. Energija i unutarnja snaga tih ljudi je toliko inspirativna da ćemo se osjećati osnaženo samo ako ih slušamo.

 

Imati samopouzdanja u sebe i općenito imati pouzdanja odlika je koju treba steći i naučiti.

Za početak dobro je odvojiti nešto vremena svaki dan kojeg ćemo provesti s ljudima koji su puni pouzdanja. Energija i unutarnja snaga tih ljudi je toliko inspirativna da ćemo se osjećati osnaženo samo ako ih slušamo.

Takvi ljudi nam mogu dati male savjete, samo ih trebamo zatražiti. Čak i jedna dobra ideja može nas usmjeriti u sasvim novom smjeru.

Ako želimo biti uspješni, trebamo imati mentora. Gotovo svaka uspješna osoba ima svog mentora. Zbog toga nam je potreban netko tko će nas biti voljan savjetovati, ali pod uvjetom da je taj netko prošao onaj dio puta na kojem mi trenutno želimo ostvariti uspjeh. Ako osoba koju smatramo mentorom nije prošla to o čemu nam daje savjete, njeni savjeti će biti beskorisni te postoji mogućnost da će nas krivo usmjeriti.

Dva uma su bolja od jednog!

Kad imamo nekoga tko vjeruje u nas i kad imamo plan u kojeg sami vjerujemo, naše pouzdanje će naglo porasti.

Ako imamo pouzdanja, to nije ništa drugo nego imanje emocije, jer pouzdanje je emocija. Nikome od nas se nije dogodilo da bar jednom nismo osjetili pouzdanje u životu. A ako smo jednom osjetili pouzdanje, tada ga možemo osjetiti i ponovno.

Budući da je svatko od nas barem jednom osjetio osjećaj pouzdanja, isto tako ga možemo ponovno prizvati i iskušavati u sadašnjosti. Dovoljno je samo da se prisjetimo kad smo se osjećali ispunjeni pouzdanjem i da svakodnevno tu situaciju do detalja premotavamo u glavi.

Da bismo postigli stanje pouzdanja, bitno je da budemo svjesni razloga zbog kojih možemo iskušavati tu emociju. Da bismo si olakšali stvar te razloge možemo zapisati. Sve što nam dođe i što smatramo dobrim razlogom da bismo se osjećali pouzdano, trebamo zapisati.

Ako imamo razloge koji podržavaju naše pouzdanje, imat ćemo i logičnu podršku u glavi.

Ono što nas može potaknuti u stjecanju pouzdanja je javna deklaracija. Ako kažemo nekome čije mišljenje cijenimo da ćemo bit puni pouzdanja na određenom događanju, naša želja za impresijom te osobe uzrokovat će da ćemo dati sve od sebe.

Ako zatražimo više od sebe, bit ćemo zadivljeni onime što možemo učiniti. Prije svega lakše ćemo rješavati probleme koji nas drže u klopci te ćemo tražiti savjete od osoba koje nam mogu pomoći.

Ono što trebamo imati na umu je to da priprema stvara „savršenstvo“. Svaki čovjek koji je u nečemu uspješan iza sebe ima vježbanja i vježbanja. Bez vježbe je nemoguće postići uspjeh u nečemu. Pjevači, glumci, sportaši, plesači i ostali svi su oni svoje talente postigli vježbom. Ponavljanje je ono što dovodi do znanja. Sa svakom vježbom otkrivamo svoj talent u još nekom segmentu kojeg do tad nismo znali.

Ako smo dobro upoznati sa svojim vještinama, ništa nas ne može iznenaditi. Tada nećemo biti nesigurni i kad dođe trenutak izvedbe, učinit ćemo ju besprijekorno.

Ključ u razvoju pouzdanja je samokomparacija. Svoj progres u životu trebamo komparirati sa već postignutim rezultatima tako što ćemo obratiti pozornost na tuđi uspjeh. Na uspjeh drugih trebamo gledati kao na nešto iz čega možemo učiti, a ne kao na mjerilo svog uspjeha.

Ali postoji točka na koju moramo pripaziti – ne smijemo si dopustiti da nam komparacija s drugima postane natjecanje. Zbog toga bi se trebali uspoređivati s drugima jedino kad želimo procijeniti svoj progres. Na taj način naša kompetencija će rasti iz dana u dan.

Kad stavimo svoj fokus na dnevna ostvarenja svojih vještina i sposobnosti, moći ćemo i rasti ćemo vrlo brzo.

Imati pouzdanja znači biti uspješan. Uspjeh bez pouzdanja je nemoguće dosegnuti.

www.inoptimum.com

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 05.03.2019. 08:53h

    Član emilio-iiMerlin0

    "Dobar dan".......

    Pravac naše civilizacije je bezizlazan a i vrijednosti naše savremene civilizacije su dijametralno suprotne toj izlaznoj istini?

    Sex je stvoren za sanjanje ali nam se je onda i kao slučajno pa i pod sloganom neka snovi postanu stvarnost dogodila sexualna revolucija?

    Nepomičnost je najviši iz-um ali je onda i na-um stvorio pokretne slike koje nas pretvaraju u statiste?

    Prije svega tko sam ja a ne tko si ti a to znači da nam drugi nikada neče reči tko smo mi nego da čemo to morati otkriti sami?

    Jedan svijestan dah zaustavlja naš um i tada se i tada se pojavljuje biće koje je na putu da umre a usputno se i smije "ronaldovoj" besmrtnosti?

    ........*Moraš s njim razgovarati«, rekao je, a u glasu mu se osjećalo nestrpljenje. »Vračevi se ne dive ljudima u zrakopraznom prostoru. Oni s njima razgovaraju; upoznaju ih. Uspostavljaju točke prema kojima se mogu odnositi. Uspoređuju. Ono što ti radiš, pomalo je djetinjasto. Diviš se izdaleka. To je kao kad se muškarac boji žene. Kad konačno njegov seksualni nagon bude toliko jak da nadvlada svaki strah, on se preko ušiju zaljubi u prvu ženu koja mu se obrati s 'dobar dan'.«


    »Nemoj se diviti ljudima izdaleka«, reče. »Na taj se način najlakše stvaraju mitska bića. Približi se svojem profesoru, razgovaraj s njime, vidi kakav je čovjek. Iskušaj ga. Ako je ponašanje tvojeg profesora rezultat njegova vjerovanja da je on biće koje će umrijeti, onda je sve što radi, ma koliko se to činilo čudnim, zasigurno promišljeno i utemeljeno. Ako se pokaže da su njegove izjave samo prazne riječi, onda ne vrijedi ni pišljiva boba.«


    Vidio sam smrt kao vanjsku silu koja već otvara tvojeg prijatelja«, rekao mi je. »Svatko od nas ima energetsku naprslinu, jednu energetsku pukotinu ispod pupka. Ta pukotina, koju vračevi nazivaju otvorom, zatvorena je kada je čovjek u punoj snazi.« Reče da vračevo oko, u normalnim okolnostima, razaznaje jedva vidljiv gubitak boje u inače bjeličastom sjaju svijetleće kugle. Ali kada je čovjek blizu smrti, otvor postaje sasvim vidljiv. Uvjeravao me je da je otvor mojeg prijatelja bio širom otvoren. »Što sve to znači, don Juane«, zapitah zabrinuto. »To znači smrt«, odgovori mi. »Duh mi je dao znak da se nečemu bliži kraj. Pomislio sam da se moj život bliži kraju i prihvatio sam to dostojanstveno, koliko sam mogao. Sinulo mi je, mnogo, mnogo poslije da se ne bliži kraju moj život, nego život moje čitave loze.« Nisam znao o čemu govori. Ali kako sam tada uopće i mogao sve to shvaćati ozbiljno? Tada su to za mene bile samo riječi, kao i sve ostalo u mojem životu. »I tvoj ti je prijatelj rekao, iako ne baš tim riječima, da umire«, nastavi don Juan. »Slušao si ono što ti je govorio na isti način na koji si slušao i mene, ali si odlučio to zanemariti.« Na to nisam imao što reći. Dotuklo me je to što sam čuo. Želio sam propasti u sanduk na kojem sam sjedio, nestati, htio sam da se otvori zemlja poda mnom i da me proguta. »Nisi ti kriv što previđaš takvo što«, nastavi. »To je mladost. Ima toliko toga što želiš napraviti, toliko ljudi oko tebe. Ti nisi dovoljno budan. Nikad nisi ni naučio biti budan.« Pokušavajući obraniti zadnje uporište svoje osobnosti, sliku o sebi kao o onome tko je budan, istaknuo sam da sam se nalazio u situacijama opasnima za život, koje su zahtijevale bistrinu duha i krajnji oprez. Nije mi nedostajalo opreza, nego mi je manjkao osjećaj za to koliko je što važno; stoga je za mene sve bilo ili važno ili nevažno.
    »Biti budan ne znači biti oprezan«, reče don Juan. »Za vračeve, biti budan znači biti svjestan tvari od koje je sazdan svakodnevni svijet, koja se čini izvanjskom za trenutnu interakciju. Kad si putovao sa svojim prijateljem, prije nego što si mene upoznao, primjećivao si samo pojedinosti koje su bile očite. Nisi primijetio kako ga preuzima smrt, pa ipak, nešto u tebi je znalo da je tako.« Pobunio sam se rekavši da ono što govori nije istina. »Nemoj se skrivati iza banalnosti«, reče prijekornim glasom. »Postavi se. Makar samo na trenutak, dok si sa mnom, preuzmi odgovornost za ono što znaš. Nemoj se gubiti u izvanjskosti svijeta što te okružuje, koja je nebitna za ono što se zbiva. Da nisi bio toliko zaokupljen sobom i svojim problemima, znao bi da je to bilo njegovo posljednje putovanje. Primijetio bi da on želi izravnati svoje račune, da obilazi ljude koji su mu pomogli i da se s njima oprašta.« »Jedanput sam razgovarao s tvojim prijateljem antropologom«, nastavi don Juan. »Tako sam ga se dobro sjećao da se uopće nisam iznenadio kada te je doveo do mene na autobusnoj postaji. Nisam mu mogao pomoći kad mi se obratio. Nije on bio čovjek kojeg sam tražio, ali sam mu zaželio dobro, onoliko koliko to može vrač u svojoj praznini i tišini. Zato znam da je na svojemu posljednjem putovanju zahvalio svima koji su mu nešto značili u životu.« Priznao sam don Juanu da je potpuno u pravu, da je bilo toliko sitnica kojih sam bio svjestan, ali mi one tada nisu ništa značile, kao na primjer opijenost mojeg prijatelja krajolikom kroz koji smo prolazili. Zaustavio bi auto i satima promatrao planine u daljini, korito rijeke ili pustinju. Ja sam to shvaćao kao idiotsku sentimentalnost sredovječne osobe. Čak sam nekoliko puta nabacio da možda previše pije. Odgovorio mi je da u nekim teškim trenucima čovjek pomoću pića može postići trenutak mira i odvojenosti, trenutak dovoljno dugačak da se uhvati nešto neponovljivo. »To je putovanje zasigurno bilo putovanje samo za njegove oči«, reče don Juan. »Vračevi idu na takvo putovanje, i tada ništa nije važno osim onoga što mogu upiti očima. Tvoj se prijatelj rasterećivao od svega što je površno.« Priznao sam don Juanu da nisam obratio pozornost na to što je rekao da moj prijatelj umire, jer sam na nekoj meni nepoznatoj razini znao da je to istina. »Vračevi nikada ne govore olako«, dometnu. »Veoma pazim što govorim tebi ili bilo kome drugome. Razlika između tebe i mene je u tome što ja uopće nemam vremena i djelujem u skladu s time. Ti,
    pak, vjeruješ da imaš neizmjerno mnogo vremena i djeluješ u skladu s tim. Krajnji rezultat mojeg i tvojeg ponašanja je da ja odmjeravam sve što kažem i činim, a ti ne.« Priznao sam da je u pravu, ali sam ga uvjeravao da ništa od onoga što je govorio nije ublažilo moj nemir niti moju tugu. Potom sam potpuno izgubio nadzor, iz mene su izvirale riječi, opisivao sam do namanjih potankosti svoje smetene osjećaje. Rekoh mu da ne tražim savjet. Želio sam da mi pomogne kao vrač da prekratim muke. Doista sam vjerovao da mi može dati neki prirodni lijek za opuštanje, neki organski valijum, kao što sam mu rekao. Don Juan je vrtio glavom u nedoumici. »Sad si pretjerao«, reče. »Uskoro ćeš tražiti čudotvorni napitak kojim bi uklonio sve što ne valja u tebe. Da, ti bi se želio promijeniti, ali samo da to bude bez muke - uz onoliko napora koliko je potrebno da se proguta već pripravljeni napitak, ma što on bio. Sto gori okus, to bolji rezultat. To je moto pravog zapadnjaka. Hoćete rezultate - jedan napitak i izliječen si.« »Vračevi se drukčije suočavaju s poteškoćama«, nastavi don Juan. »Budući da im je svaki trenutak dragocjen, oni se potpuno predaju onome što je pred njima. Tvoj je nemir posljedica lakomislenosti. Da si ozbiljno shvatio situaciju, zahvalio bi svojem prijatelju na doličan način. Svima se to događa. Nikad ne izražavamo ono što osjećamo, a kad to želimo izraziti, onda je već prekasno jer nemamo više vremena. Nije samo tvojem prijatelju isteklo vrijeme nego i tebi. Trebao si mu još u Arizoni od srca zahvaliti na svemu što je učinio za tebe. Potrudio se da te odvede svojim prijateljima, i ne znam razumiješ li, ali ono što je učinio na autobusnoj postaji bilo je najviše što je mogao učiniti za tebe. No, onog časa kad si mu trebao zahvaliti, bio si ljut na njega - osuđivao si ga, bio je drzak prema tebi ili tako nešto. A potom si odgađao odlazak k njemu. Zapravo, odgađao si da mu zahvališ. Sad te to progoni. Nikada mu nećeš moći vratiti ono što mu duguješ.« Razumio sam dubinu onoga što mi je govorio. Nikada nisam tako jasno sagledao svoje postupke. Zapravo nikad nikome nisam zahvalio. Don Juan se nije tu zaustavio. Njegove su me riječi probadale poput žalca. »Tvoj je prijatelj znao da umire«, reče. »Poslao ti je posljednje pismo da bi doznao što radiš. Možda ni sam nije bio svjestan, a nisi ni ti znao, no, ti si mu bio posljednja misao.« Don Juanove su riječi bile pretežak teret za mene. Srušio sam se. Osjećao sam da moram leći. Vrtjelo mi se u glavi. Možda je to
    bilo zbog zalaza sunca. Užasno sam pogriješio što sam došao u don Juanovu kuću kasno poslijepodne. Sunce na zalazu bilo je zapanjujuće zlatno, a njegov odsjaj na golim brdima što su se uzdizala istočno od don Juanove kuće bio je zlatno-ljubičast. Na nebu nije bilo ni jednog oblačka. Izgledalo je kao da sve miruje. Bilo je kao da se cijeli svijet sakrio, ali se njegova prisutnost snažno osjećala. Tišina Sonorske pustinje bila je oštra poput bodeža. Probadala me je sve do kostiju. Želio sam otići, sjesti u auto i odvesti se. Želio sam biti u gradu i izgubiti se u njegovoj buci. »To što osjećaš okus je beskonačnosti«, zaključi don Juan ozbiljno. »Znam, jer sam to prošao. Želio bi pobjeći, uroniti u nešto ljudsko, toplo, puno suprotnosti, glupo, nije važno kakvo? Želio bi zaboraviti na smrt svojeg prijatelja, ali ti beskonačnost to ne dopušta.« Glas mu je omekšao. »Ona te je zgrabila svojim nemilosrdnim pandžama.« »Što mogu učiniti, don Juane?« pitao sam. »Jedino što možeš učiniti jest sačuvati živo sjećanje na svojeg prijatelja do kraja života, a možda i duže«, reče don Juan. »Tako vračevi izražavaju svoju zahvalnost onda kada je više ne mogu izreći. Možda misliš da je to glupavo, ali to je najviše što vrač može učiniti.« Nesumnjivo me je moja vlastita tuga natjerala da povjerujem kako je don Juan, pun razumijevanja, jednako tužan kao i ja. Odmah sam odbacio tu misao. To je nemoguće. »Tuga za vrača nije osobni osjećaj«, reče don Juan, opet ulazeći u moje misli. »Nije to samo tuga nego val energije koji dolazi iz dubine kozmosa i ulazi u vračeve kada mogu primati, kada su poput radija sposobni uhvatiti radiovalove.« »Stari vračevi koji su potpuno ovladali carstvom vračanja i ostavili nam svoje cjelokupno znanje, vjerovali su da u svemiru postoji tuga, kao sila, kao stanje, poput svjetla, poput namjere, i da ta vječna sila osobito djeluje na vračeve jer oni više nemaju obrambene štitove. Oni se ne mogu skrivati iza prijatelja ili svojih studija. Ne mogu se sakriti iza ljubavi, mržnje, sreće ili jada. Ne mogu se sakriti ni iza čega.« »Stanje vračeva jest takvo da je tuga za njih apstraktna«, nastavi don Juan. »Ona nije posljedica žudnje za nečime, pomanjkanja ili samovažnosti. Ona ne dolazi od ja. Ona dolazi iz beskonačnosti. Tuga koju osjećaš zato što nisi zahvalio svojem prijatelju već teži tome.«
    »Moj učitelj, nagual Julian,« nastavi, »bio je sjajan glumac. On je zapravo profesionalno radio u kazalištu. Imao je omiljenu priču koju je običavao pričati kad je nastupao. Svojom je pričom izazivao jezivu tjeskobu u meni. Govorio je da je to priča za ratnike koji imaju sve, ali ih ipak probada bol svemirske tuge. Uvijek sam vjerovao da misli na mene osobno dok je to govorio.« Don Juan mi tada poče pričati priču koju je čuo od svojeg učitelja i reče da je to priča o čovjeku koji je patio od duboke melankolije. Išao je najboljim liječnicima i nijedan mu nije uspio pomoći. Konačno je došao vodećem liječniku, iscjelitelju duše. Liječnik mu je rekao da bi možda mogao naći utjehu u ljubavi i tako se konačno izliječiti od melankolije. Čovjek mu odgovori da ljubav nije za njega problem jer je voljen kao možda nitko drugi na svijetu. Liječnik mu na to predloži da krene na dugo putovanje i obiđe druge krajeve svijeta. Čovjek odgovori da ne bi htio pretjerivati, ali je doista već posjetio svaki kutak zemlje. Liječnik mu tada preporuči da se bavi nekim hobijem kao što je umjetnost, sport i slično. Čovjek je na svaki liječnikov prijedlog odgovarao na isti način: on je to već pokušao i nije mu bilo ništa lakše. Liječnik je posumnjao da je čovjek možda neizlječivi lažljivac. Nije mogao iskušati sve to što je tvrdio. No, kako je bio dobar iscjelitelj, liječnik nije odustajao. »Ah!« uskliknu. »Sjetio sam se što bi bilo pravo rješenje za vas, gospodine. Morate otići na predstavu našega najvećega živućega komičara. On će vas tako oduševiti da ćete potpuno zaboraviti na melankoliju. Morate otići na predstavu Velikoga Garricka!« Don Juan reče da je čovjek pogledao liječnika najtužnijim pogledom koji se može zamisliti i rekao: »Doktore, ako je to vaša preporuka, za mene nema spasa. Nema lijeka. Ja sam Veliki Garrick.«

    »Ljudi su bića koja će umrijeti«, reče. »Vračevi smatraju da je jedini način kako možemo ovladati svijetom oko sebe i onime što činimo u njemu, da potpuno prihvatimo da smo bića na putu prema smrti. Bez toga osnovnog prihvaćanja, naši životi, naše djelovanje i svijet u kojem živimo potpuno nam izmiču*??!

  • 05.03.2019. 09:09h

    Član emilio-iiMerlin0

    Statičnost skupne točke....

    .......je zločin i za čiju realizaciju je neophodan organizovani kriminal a u odnosu na kojega su obični kriminalci i bezazleni!?

    *Dok se tragači prisjećaju
    osjećaja koji su dio svega onoga čega se
    sjećaju, oni dišu polako, pokrećući glavu s
    desnog na lijevo rame. Svrha tog disanja je
    očuvanje energije. Florinda je tvrdila da svijetleće
    tijelo neprekidno stvara paučinasta vlakna
    koja strše iz svijetleće mase, a pokreću ih
    emocije svih vrsta. Stoga svaka situacija međusobnih
    dodira, ili svaka situacija u kojoj su
    uključeni i dodiri, iscrpljuje svijetleće tijelo.
    Magijom disanja tragači dišu zdesna nalijevo,
    sjećajući se osjećaja, i pobiru vlakna koja
    ostaju iza njih. Neposredno nakon toga slijedi
    disanje od lijeve na desnu stranu, i to je izdisaj.
    Njima tragači izbacuju vlakna koja su u njima
    ostavila druga svijetleća tijela, uvučena u zbivanja
    kojih se tragač prisjeća.
    Utvrdila je da su to glavne pretpostavke
    traganja, koje su prošli svi članovi njene grupe,
    kao uvod u mnogo kompliciranije vježbe te
    umješnosti. Ukoliko tragači ne usvoje osnove
    kako bi ponovo dobili vlakna koja su ostavili
    svijetu, i naročito odbacili ona što su im drugi
    ostavili, ne postoji mogućnost upravljanja obuzdanom
    ludosti, jer su ta tuđa vlakna temelj
    bezgraničnog kapaciteta samopouzdanja. Da bi
    se uvježbala obuzdana ludost — jer nije riječ o
    izrugivanju ili kažnjavanju ljudi, niti dominaciji
    nad njima — čovjek mora biti kadar nasmijati
    se samome sebi. Jedan od rezultata detaljne
    rekapitulacije, rekla je Florinda, jest neobuzdani
    smijeh prilikom suočavanja s dosadnim
    ponavljanjem svog samopoštovanja, koji je u
    srži svih ljudskih dodira.*

    Ili je i dovoljno reči da naše službeno/normalno stanovište podrazumijeva "ego" kao "samosvijest"?!

    Pa neka neko kaže da su oni koji tvrde da je Zemlja "ravna ploča" luđi od "kuglaša"?

    Po onome "jedna vaša odluka mijenja čitavu vašu stvarnost" žabama bi bila dovoljna i "ravna ploča'a" pa da iskoče iz "lonca"......hopppp!

  • 05.03.2019. 10:37h

    Član emilio-iiMerlin0

    Moto - Kult'ivator......

    ....ili šta kada bi i "pranje novca" i "ispiranje novcem" išlo kroz "korumpiranu glavu"!?

    Tojest zar i nebi bilo vrhunski težiti "virtualnom novcu"?!

    Odnosno i zašto je "znanje bez Moči" nalik "Praznoj puški"?

    Nisu li naši "milodari" i grozni ako nuspojavno biva da "ruka koja daje je uvijeke iznad one koja prima"!

    Jer štos je u tome da mi več To imamo u " Sebi" i samo je pitanje zbog "Koga" ne možemo do Toga......

    Zašto se u boksu najviše cijene udarci u glavu a žene po genitalijama???

    Šta ako je "svijet" i tako dizajniran da ne možemo drugome pomoči a da sebe ne oštetimo??

    Možda smo mi i več sve vidjeli ali bi bilo i glupo povjerovati da je to i sve što postoji?

    Je li uopče i išta postojano mimo mene koji Jesam.......

SADRŽAJ UPISAO

Član bglavacMerlin23 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana bglavac dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝

Napiši nešto, ostavi trag

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Danas ujutro pogledam broj posjetitelja , a ono iznenađenje: 59.009.626 dakle pedesettevetmilijona pregleda. Impozantno. Lp

    26.04.2024. 07:13h
  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

DISCIPLINIRANJE UMA