DISCIPLINIRANJE UMA

Riječ ego često se povezuje s lažnom slikom koju ljudi imaju o sebi. Svatko kreira vlastitu sliku te se ona prihvaća kao nešto s čim se ljudi poistovjećuju i ne vide dalje od toga. S druge strane, u brojnim spiritualnim tradicijama ego je izvor iluzija i patnje. Primjerice, prema taoističkoj tradiciji služenje egu nije ništa drugo nego li obožavanje lažnog identiteta. Taoisti takvo ponašanje uspoređuju s čovjekom koji boluje od amnezije te ponovno stvara sebe jer je zaboravio tko je bio. Iz tog razloga, mnoge spiritualne tradicije govore o oslobađanju od ega.

Najčešće je priča o tome usmjerena i povezana s pojmom prosvjetljenja. Sve te priče govore o tome da nakon što se upozna vlastita prava priroda i razotkriju zamke ega čovjek počinje iskušavati enormnu količinu slobode koja je ispunjena mudrošću i suosjećanjem.   Bez obzira na kojoj razini razvoja se čovjek nalazi te koje je „spiritualne orijentacije“, discipliniranje uma je od velike važnosti. Prevedeno u današnji kontekst, kultiviranje umnih kapaciteta, programa, uvjerenja, navika i sličnih modela nužno je i neophodno.

Prije svega zato što takvo stremljenje doprinosi povećanju kvalitete života i ostvarivanju  vlastitih ciljeva i vizija. U današnjem okruženju koje nije naklonjeno duhovnom aspektu, pa niti aspektu razvoja osobnih potencijala, postizanje nečega takvog može biti pravi izazov. Ovladavanje egom u društvu koje ga uvelike podržava mnogima se može činiti kao priča koja nema kraja. Iako ne postoji set pravila koji kaže što točno činiti da bi se to postiglo, s pravim znanjem moguće je napraviti jako puno kvalitetnih pomaka. Osobe koje se nalaze na putu upoznavanja samih sebe, njihovog istinskog dijela, znaju o čemu se ovdje govori.

Iako mnogi govore o oslobađanju od ega, točnije lažnog osjećaja sebe, koji u toliko mjeri kontrolira akcije velikog broja ljudi, pitanje je koliko je to moguće postići? Budući da se radi o duboko ukorijenjenom dijelu u svakom čovjeku, je li uopće moguće živjeti bez nekog oblika ega? Psiholozi smatraju da je nemoguće živjeti bez neke slike o sebi zato što, primjerice,  pozitivna slika o sebi daje čovjeku mogućnosti da se prilagodi i preživi. U ovom kontekstu, navedeno pitanje je posve irelevantno jer život bez ega je ekstremna realnost koja je teško održiva. No, činjenica je da ovladavanje egom može uvelike doprinijeti osobnom razvoju, pogotovo ako je slika o sebi otišla predaleko i u krivom smjeru…

   www.Inoptimum.com