FENOMEN BOGA

http://smisao-zivota.blog.hr/

 

Smisao Života

utorak, 01.09.2009.

Fenomen Boga

«Ljudske teologije su ludi pokušaji čovječanstva da objasni ludog nepostojećeg Boga. A lude teologije dobijaju smisao jedino ako prihvatimo Boga koji nema smisla.»
N.D.Walsch

Ne volim pisati o pojmu i liku Boga, ali eto, potaknut nekim komentarima odlučio sam razjasniti svoj stav o istom... Zašto je lik Boga današnjih ljudskih teologija lud i besmislen?... Zato što i njegov tvorac Čovjek pati od ludila... Kako onda Bog može biti drugačiji?... U početku su ljudi stvorili jednostavnog Boga, koji je bio prauzrok svega, vladar na nebu i zemlji, koji nije imao svećenike i hramove, međutim ljudi su ga se zasitili, postao im je dosadan i na kraju je isčeznuo, a ljudi su počeli komplicirati stvar stvarajući raznorazne bogove uz koje su se pojavili i svećenici (koji su sebi uzeli za pravo da tumače Božju volju), izgrađeni su hramovi (kako bi bogovi mogli u njima obitavati), a «Božja riječ» je zapisana postavši tako zakon nad zakonima... Kako su se mijenjali ljudi, mijenjao se i Bog...

Lik Boga koji danas živi u našim teologijama (judeo-kršćansko-islamske tradicije) sebičan je, opsjednut egom, Bog koji traži pažnju, poštovanje i ljubav, a kada ne dobije što želi postaje osvetoljubiv, ljubomoran u svojoj ljubavi i okrutan u svojoj ljutnji ( poput svog tvorca Čovjeka, ne pada jabuka daleko od stabla)... Upravo je takav lik Boga omogućio Čovjeku da stvori kulturu nasilja u kojoj se proglasio gospodarem ( u ime Boga, naravno)... Ta ludost oca Čovjeka i sina Boga najbolje se očituje u fenomenu grijeha... Čovjek je izrodivši Boga objasnio svijet Božjom voljom – sve što se događa Božja je volja – a grijeh je definiran kao protivljenje Božjoj volji... Na taj način stvoren je paradoks nad paradoksima, besmislica nad besmislicama, ludost nad ludostima, a sve kako bi luđak (Čovjek) željan moći postao gospodar svega...

Zašto je to paradoks i besmislica, velite?... Ako je sve što se događa Božja volja, kako onda protivljenje Božjoj volji (grijeh) može postojati?... Čovjek u usta svog sina Boga stavlja sljedeći odgovor:- «Čovjek je stvoren sa slobodnom voljom, prema tome ima izbor, može se suprotstavljati Božjoj volji i tako počiniti grijeh.»... Hm, zanimljivo... Ali, zar nije Božja volja da čovjek ima slobodnu volju?... Ako je Božja volja da čovjek ima slobodnu volju, kako onda bilo koje činjenje ili nečinjenje po toj slobodnoj volji može biti protivno Božjoj volji, kad je ta slobodna volja Božja volja?... Ako nas je Bog stvorio sa slobodnom voljom, zašto bi nas pobogu osuđivao ako djelujemo s tom istom slobodnom voljom?... Dan nam je izbor, ali možemo li mi uistinu imati slobodan izbor ako znamo da ćemo patiti zbog toga što nismo izabrali ono što Bog želi?...

A što to Bog želi?...Tko će nam to objasniti?... Tko će nas prosvijetliti što je Božja volja?... Tko će nam reći što smijemo, a što ne smijemo činiti?...Vidite li sada kako je stvaranje takvog Boga doprinijelo izgradnji kulture nasilja, kulture vladavine čovjeka nad čovjekom?... Danas su doduše teolozi odustali od tumačenja Boga koji kažnjava, već se kazna pretvara u posljedicu, čovjek sam sebe kažnjava svojim protivljenjem Božjoj volji, sam stvara svoj pakao, ali se time paradoks ne umanjuje, već dapače, samo dodatno nadograđuje... Jer, zar Bog nije savršen, svemoguć, sveznajuć i sveprisutan, pa kako da onda bilo što da se događa može biti izvan njegove volje, izvan njegove želje, izvan njegove prisutnosti, izvan njegovog znanja?...

Definirajući Boga, govoreći što on jest, ili što on nije, stvaramo lik koji je isključivo produkt našeg uma, plod naše mašte i kao takav nema nikakve veze sa stvarnošću... I teisti i ateisti u svojim tvrdnjama o postojanju odnosno nepostojanju Boga nemaju pojma o čemu pričaju (iako su, naravno, uvjereni da imaju)... Tko može izreći neizrecivo?... Ja sam u ovom postu pisao o liku Boga kojeg je stvorio čovjek, nisam govorio o Apsolutu, o Tajni, o Istini (jer je to ono što je neizrecivo)... Prihvaćam postojanje apsoluta jer živim u relativitetu, i logika mi nalaže da relativitet ne može opstojati bez apsoluta, kao što tama ne može opstojati bez svjetla, odnosno, ništa ne može opstojati bez svoje suprotnosti, jer ne bi moglo biti spoznato ( ne mogu znati što je crno, ako ne znam što je bijelo, i obratno)...

Ali taj apsolut sam ja isto kao što sam i relativitet... Samo što trenutno doživljavam jedno od ta dva iskustva – ono relativno... To je onako kako ja tumačim Isusovu poruku, mi smo svi «bogovi», utjelovljeni «bogovi» kao što je bio i on, kao što je svaki čovjek, kao što je to i kamen, zrno pijeska, kap vode, ameba u oceanu ili zvijezde u svemirskom prostranstvu... Sve što postoji u relativnom svijetu odraz je apsoluta... Apsolutno se ne može spoznati bez relativnosti, i obratno... I mi možemo otkriti svoju bit jedino ako spoznamo apsolut koji se nalazi u nama, jer smo i mi u njemu... Ljudi upotrebljavaju riječ Bog kako bi opisali taj apsolut, a ja sam u ovom postu pokušao opisati kako je pokušajem definiranja tog apsoluta stvoren lik Boga koji je besmislen i nepostojuć...

Ponavljam, apsolut je u relativitetu neizreciv... Onaj tko ga spozna to drugima ne može opisati, može pokušati (kao što su pokušali mnogi duhovni učitelji), ali spoznaja je osobno iskustvo, uostalom kao i sve u životu... Spoznaja je znanje, a vjera je utjeha u neznanju... U znanju, vjera je suvišna... Svemir je savršena kreacija, svijet u kojem mi živimo je savršen, mi smo savršeni, samo smo u svojoj bolesti, u svojoj ludosti proglasili sebe i svijet u kojem živimo nesavršenim, a time i sami lik Boga koji smo stvorili... Tog Boga smo proglasili nesavršenim i u njegovoj kreaciji otkrili greške, pa smo mu uvalili priručnik pod nazivom Sveto Pismo kako bi ispravili te pogreške, kojih naravno nema... Mi se ne moramo mijenjati, niti to ne možemo, naša bit je uvijek ista, samo se trebamo izliječiti od bolesti našeg uma, od naših mišljenja, njih trebamo mijenjati... Mi smo u svojoj biti savršeni i bezgrešni kao i naš stvoritelj – zar bi mogli biti drugačiji?...

«Najveći grijeh je grijeh osobe koja druge ljude vidi kao grešnike."
A.de Mello

01.09.2009. u 00:18 • 7 Komentara • Print • #

• De Mello je katolički svećenik. iz reda Isusovaca, ... ako kojim slučajem niste znali.
  Objavio je jako puno knjiga upravo na temu smislu života. Preporučio bih "Put k Bogu"
  Njegovu izjavu treba shvatiti u kontekstu onog što želi reći, a to je da čovjeka ne treba promatrati ISKLJUČIVO kao grešnika, nego i kao djete Božje. Ne vidjeti u njemu samo palu narav, nego i njegovo dostojanstvo. Kad bismo u dovoljnoj mjeri bili svjesni, tj. kad bi imali vjeru da je tako, ljude bismo gledali drugačijim očima. Naš navještaj bi tada vodio k MOGUĆNOSTIMA (Sve je moguće onome koji vjeruje), odnosno k NADI, jer veličina jedne duše je veća od sveg stvorenog svemira. Čovjek je stvoren na SLIKU Božju.
  Osobno držim da je čovjekov najveći problem ISKRIVLJENA SLIKA O BOGU, koji je LJUBAV.
  Dobro kažete da je apsolut nemoguće izreći relativnim pojmovima, no to samo po sebi potvrđuje nužnost vjerovanja. Ali ne bilo kakvog. Ja osobno prihvatam Riječ Božju koja je prva prišla k čovjeku i objavila mu se. Ne vjerujem i ne prihvatam ljudske interpretacije o Bogu. Kršćanstvo stoga nije religija, nego vjera jer ono jedino govori o Emanuelu, tj. Bogu koji je DOŠAO među nas, kao SPASITELJ I OTKUPITELJ, koji nam je ponudio sebe, istinu, put i život.
  Mislim da je ispravno donositi sud tek kada smo pokušali kročiti tim Putem, kada smo pokušali živjeti objavljenu istinu, i kada smo se osvjedočili u ispunjenje obećanja da će ostati s nama do konca svijeta tako što će poslati svog Duha Svetog. Kršćanin je NASTANJEN Duhom Svetim i on ima neposredno iskustvo njegove blizine (ispunja ga radošću, znanjem, jakošću, ljubavlju itd.). Ako kojim slučajem netko nema iskustvo susreta s ŽIVIM BOGOM dobro bi bilo da više ne pokušava mijenjati Boga ili svijet oko sebe, nego prije svega svoju molitvu i svoje stavove. Jer ŠTO AKO IPAK NISAM U PRAVU?
  Za Krista se isplatiti odlučiti jer, ako ništa, a ono on je 'najsjajnija zvijezda na nebu'. Nema sjajnije od njega. To kažu svi veliki umovi , od vjernika do najvećih nevjernika i boraca protiv kršćanstva. Ako je 'mudracima s istoka' bilo moguće 'pronaći' tog Boga (uvjet iskrena potraga za njim), nama danas bi trebalo biti puno lakše.
  Pitanje u konačnici , iza svega, glasi zapravo ovako: 'Želim li ja doista sresti, upoznati Boga, ako on postoji?'

  duhovna BLOG misao • 01.09.2009. u 17:21

• -------------------

• dobiveno od meri žic

• puseeeeeeeeeeeee.... boro

• http://budan.blog.hr/

•