ODLOMAK IZ NOVOG ROMANA IVE KAJZERA
Vjerovali ili ne
… Dan topao da topliji biti ne može, temperatura 36 stupnjeva u hladu, niti na moru nije ugodnije bilo. Daleko mi je bilo plivati, ako sam barem si tijelo uzavrelo htio ohladiti, pa što dalje plivam ugodnije mi bude. I požare vrućina stvara pa avioni na sve strane se dižu i spuštaju a more veliki aerodrom od jedanput postane. Svoje, ne tako hrabre poput mene, prijatelje na sigurnom sam ostavio, piju pivu na plaži pa se starim suncobranima od vrućine štite i na sve se ljute. Nakladnicima propast i bankrot žele, pa Banca Rossa nagovaraju da ih posjeti, kritičare književne psuju a likovnim se sprdaju. Gospođu iz Kulture svi bi od reda, ovako pa onako, jer baš njihov program kojeg genijalnim nazivaju odbacila, pa niti kune nema, niti za pivu a kamoli za novu knjigu. A Banca Rossu čelo već dobrano krvavo bilo od silna udaranja o klupu pa ni volje baš nema, jer i on je propao prije puno stoljeća pa se po njemu i bankrot zove. A tko će po ovoj vrućini i tražiti one što bankrotirati trebaju ?
I tako ja skoro sa sredine Kvarnerskog zaljeva glave njihove uzavrele ćelave gledam, s kojih se zrake sunca odbijaju pa mi vid kvare, pa sebi kažem: «Ohladi se Boro u ovo našem moru koje sve eliksire u sebi ima, bolje nego da ljude psuješ kao oni na obali…» Silna mi buka uši para pa mi drugo ništa ne ostane nego zaroniti i čekati dok avion uzme vodu i odleti. Valja sluh sačuvati da druge čujete, makar bi ponekad bilo bolje i ne slušati, ali na jedno vam uđe a na drugo iziđe pa bolje čuti nego gluhim biti.
A onda me morska neman pod vodom iznenada usisala. Želudac joj ogroman bijaše da se plivati u njemu moglo i to lako jer u njemu samo voda bila, a od hrane ništa drugo samo nešto veliko poput ribe koja mi zube posložene u nekoliko redova pokazuje. Tek me buka silna i trešnja velika od pomisli na morsku neman, u stvarnost vrati. Zamislite kakve li stvarnosti kad zaključite da vas je avion što požare gasi s vodom usisao, a beštija što zubima škripi i društvo vam pravi morskim psom se zove.
«Jao Boro, na gorućem boru ćeš završiti, pojeo te ovaj proždrljivac ili ne…» grozničavo sam razmišljao, a onda se moliti počeo jer sam se već na drugom svijetu vidio, a kad sam pomislio da one nisu dovoljne nove sam molitve počeo smišljati, ali ne za dugo. Već se za nekoliko minuta, kad avion ispusti vodu na požarište Boro na boru nađe i za čudo uz malo ogrebotina na tlo padne. Ali zato morski pas nije bio takve sreće, na žar pade a miris ribe s roštilja gasitelje primami. Sreća da jestiv bijaše pa uz vino dobar im obrok bio, a i meni je prijao jer nakon silna plivanja i umora nije grijeh dobar objed blagovati…
Iz intervjua: «Boro na boru», «Novi kist» Rijeka, 26.8.2003.
------------
-------------
pisao je: IVO KAJZER
| Ivo Kajzer | |
| Tel : | 051 / 255 - 912 |
| E-mail : |
|
-------------
Napomena: Hvala prijatelju Ivi Kajzeru za još jednu sekvencu iz mog privatnog života koju je on snimio i biti će objavljena u njegovom slijedećem romanu.
Lijepi pozdrav Ivi,
Boro
U Rijeci 10.03.2009. godine Borivoj Bukva
bglavac
edin.kecanovic
