Danas  uz međunarodni dan roditelja  dobila sam ovaj e-mail koji me je duboko dirnuo te to želim podijeliti sa vama.

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
I za sve koji rade s nečijim roditeljima.

Dragi sine, draga kćeri,

Sada još nisam ostarila, a kada me budeš vidio takvu,
budi strpljiv samnom i pokušaj me razumjeti...

...ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sama odjenuti,budi strpljiv...

Sjeti se sati, koje sam potrošila, dok sam te tome naučila.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova,
nemoj me prekidati...saslušaj me!

Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem željela kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj...
Sjeti se kako sam te morala loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije,
daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu...

Ja sam tebe naučila mnoge stvari:
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom...

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora,
daj mi malo vremena, da se prisjetim... i ako mi to ne pođe za
rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to,
da sam s tobom i da me znaš poslušati...

Ako ne budem željela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem...
Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne...

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku...jednako kao što sam je ja pružila tebi, kada si radio prve korake...

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,ne ljuti se na mene...jednoga dana ćeš razumjeti...
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava...

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama,željela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi...tako kao što sam ja pomagala tebi, kada si počeo živjeti...

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću...
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvala za tebe...

Volim te sine, volim te kćeri,

Tvoja mama!

Čim više bude kružio ovaj mail, više će ljudi razumjeti svoje roditelje i roditelje nekog drugog.
Zato ga proslijedi dalje!!!