RAVNODUŠNOST - Apatija - Što to znači?

= Ravnodušnost je apatija, bez osjećajnost, nehaj, nemar, nebriga, nemarnost prema nekome (živo biće) ili nečemu (posao, rad, djelovanje),..! Ravnodušnost je duševno stanje koje je obilježeno nedostatkom bilo kakvih interesa i osjećaja,..!

Kad netko prema vama postane ravnodušan znat ćete da ste ga „izgubili“. Nema tu ni bijesa ni mržnje, a kamoli ljubavi. Kad nastupi ravnodušnost, nema nazad, nema pokajanja. Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost. Navedeno se ne odnosi samo na međuljudske odnose ili na odnos između ženske i muške osobe, već i na sve ostale ljude kojima smo okruženi, pa bilo to ili na obiteljskoj ili na poslovnoj razini,..- sve jedno jest.

Ravnodušnost je i Apatija, koja doslovno znači bezosjećajnost, ravnodušnost, a odnosi se na duševno stanje koje je obilježeno nedostatkom zanimanja i osjećaja za izvanjske događaje. Stoici su apatiju, kao ravnodušnost prema svemu što život donosi i kao suzdržanost od suda o stvarima, smatrali temeljem nepomućena duševnog mira i najvećom vrlinom filozofa.

Za Aristotela je apatija najvažnije obilježje djelatnog uma koji ne prima vanjske utjecaje, nego djeluje iz sebe sama.

Apatija se javlja i u filozofiji Arthura Schopenhauera kao bez zainteresiranost, neafektivnost i bezosjećajnost za postojeći svijet koji se može prevladati jedino slabljenjem volje kao odustajanja od bilo kakvog htijenja i žudnje kako bi um mogao doseći stanje čiste kontemplacije (nirvane).