Da li ste se kad zapitali koliko ste,ustvari,nezahvalni ? Naravno da niste jer ste si umislili da ste savrsenstvo koje,barem po meni,ne postoji. Da li uvijek gledate stvari onakvim kakve jesu ili onakvim kakve vi zelite da budu? U mom slucaju je to jako komplikovano. Cak ni ja sama ponekad ne znam sta zelim. Najmlađe sam dijete u porodici. Ponos i radost za oca, sreca za majku, a za bracu sunce koje se radja u zoru. Ili sam ja zeljela tako da bude. Imala sam sve sto sam pozeljela pa cak i ono tek tada nemoguce.

Nisam bila zadovoljna s onim sto imam, zeljela sam nesto vise, nesto sto samo ja imam i samo ja razumijem, pritom sam postala neshvatljiva svojim roditeljima, nekako su me mrko gledali.

Kao najmladje dijete cesto sam si uzimala za pravo da sve moze biti onako kako ja hocu i zelim. Ponekad je sa mnom bilo neizdrzljivo. Pogotovo osobi koja to ne zasluzuje ni u najgorem slucaju-mami. Trazila sam i najmanju sitnicu da zapocnem neku svadju s nekim. Ali kad bih nekog povrijedila ne bih to tako olako priznala, vec bih nakon izvjesnog vremena shvatila da se moram izvinuti i promjeniti svoj stav.

Bojala sam pokazati svoje osjecaje.

Ako ne kazem onda je poanta vec izgubljena. I kao da su me zbog toga prestali voljeti. Od samoće nisam znala pronaći odbranu.

Nakon dugo vremena pocinjem da se mjenjam. Ni sama ne znam sta je uzrok tome. Mozda moja vjecita pitanja sebi, sta imam ja, a nemaju drugi. Kako molim?! Imaš roditelje, prijatelje, brata i sestru a kažeš da te niko ne voli? Da te pitam.. Znaš li kako onima koji svakog jutra gledaju "tuđe" oči kada otvore svoje? kako je gledati strane ruke dok ti kuhaju, peru, peglaju, tu i tamo te pomiluju? kako je na svakom dokumentu vidjeti potpis sa prezimenom drugog čovjeka?

Znaš li kako je pisati pisma adresirana na nebo i bacati ih u more, živeći u nadi da ih neko tvoj gore dobija? Znaš li kako je prije no zatvoriš oči zvijezdama šaputati pozdrave jer one znaju kome da ih gore prenesu? Znaš li kako je sanjati drage i mile ljude umjesto da ih u stvarnosti vidiš? Znaš li?..

Molim te, suti!

Dakle, cijeli svijet ti je pod nogama. Mjenjam se. I nekako ovo sve cu prebroditi. Ne vrti se sve ni oko mene i ja nisam centar svijeta. Prestat cu se samo ja zaliti. Prestat cu misliti samo na sebe jer oko mene postoji jos bezbroj ljudi koji zasluzuju barem malo ovoga sto ja imam, zapravo zasluzuju sve.