I doista; zašto radije biramo biti sredstvo nego biti cilj!? Da li se radi o lijenosti, o uskogrudnosti ili tek o pomanjkanju hrabrosti? Jesmo li neke sitne duše zadovoljene nekakvim svojim sitnim materijalnim dobrobitima pa su nam vidici i htijenja toliko ograničeni... a onda se čudimo vlastitom osjećaju praznine u danima kad naša sitna materijalna zadovoljstva pokažu svoju pravu nesvrsishodnost. Kada nam ona sitna duša postane gladna, a nemamo je čime nahraniti. I zašto se prepuštamo slijepcima da nas vode stoljećima, kao da smo zaostali!? Kao da ne znamo što želimo i kuda nam je ići. Kao da sa svim tim znanjima nismo već došli na ovaj svijet! Razmišljajmo, prije sna.

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk