Puno ćemo puta čuti kako pametni ljudi ustvrđuju da u svakome od nas spava životinja i da je pitanje samo kako ćemo je i da li ćemo je kontrolirati. To tako mudro zvuči kada poput hipnotiziranog školarca sjedimo pred TV ekranom ili smo na nekom seminaru prisutni samo tijelom dok nam misli lutaju tko zna kamo. Jer, zapravo što je tu rečeno, a da mi to i sami ne znamo!? Pogotovo mi u ovim krajevima koji smo sami sebi ispjevali životinjsku epopeju pred ne tako mnogo vremena. Koji svakodnevno svjedočimo napadima bjesnila bez razloga, smisla ali s teškim poslijedicama. Da, malo je ljudi na ovome svijetu, a mnogo životinja. I niti sve životinje nisu jednako životinje, ima onih u ljudskom obličju većih od samih životnja. A s kakvom je željom naša duša u tijelu rođena!? Na svijet smo došli goli, čisti i neokaljani... bili smo utjelovljena želja s više aspekata. No teško je rođenoj želji, željom ostati. Zar ne!? Koliko će nas majki još trebati roditi - kolike će se majke radi nas još roditi! Krug - postojanja. Krug - naukovanja. Krug - svijesti o sebi.

Elfrida Matuč-Mahulja