Utonemo li noću u san, samo da bismo očuvale ljepotu i svježinu, da bismo odmorili tijela? Ili kroz san proživljavamo dnevna iskustva, raspravljamo ih s onim dubinskim JA - onim božanskim u sebi, pa se ujutro budimo pametniji i lakši. Da li kroz te noćne rasprave rješavamo nedoumice s kojima smo "teški" legli?

Pa ujutro kao ponovo rođeni uronimo u potpuno novi dan - u potpuno novo iskustvo. I doista, uradim li danas ono što sam trebala sutra, kroz crni lijevak zaborava krenut ću zadovoljno i Tvoj će osmijeh biti na mojim usnama. Kroz noć ću saznati svoje bogatstvo, pa ću sutra mudrije izreći ono što sam danas htjela izreći nepromišljeno.

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk