Puno se piše i čita o tome kako je jedan Bog, bez obzira na ime. Puno se piše riječ ljubav. Piše se kako treba opraštati i biti zahvalan. A da li to i radimo i razmišljamo o tome i ispravljamo se?

 

Dolaze sve teža vremena. Svi imamo karme lakše i teže. Potrudimo se biti ispravni i stvarati dobru dharmu, te se pokajmo za loša djela u ovom i prošlim životima. Sad sam bila zapanjena jednim događajem u povijesti prema bogumilima, ja o tome nemam pojma, jer pripadam osobama koje hrane vrapce, rasplaču se kad vide napuštenu životinju i apsolutno sam pacifist, doslovno za geslo: Mir i ljubav. Kad ćemo prestati prekapati po prošlosti, a ako već prekapamo, oprostimo sebi i drugima.

 

Oni koji žele osvetu neka znaju da ne mogu s jedne strane pričati i isticati ljubav a s druge željeti se osvećivati. Ako ideš s pozitivom onda idi sa svjetlom. Budi ono što jesi. Meni su rekli: lijepo pričaš, ali da li se držiš toga što pričaš?

Prema  tome kad drugi put netko priča o ljubavi, oprostu i zahvalnosti, neka uđe u to i to živi (tu i sebe uključujem). Jer kako ćemo inače izbjeći nevolje na Zemlji? Da, dogodile su se strašne stvari u prošlosti, ali zato se nanovo inkarniramo da učimo iz pogrešaka. Pobrišimo sve loše i počnimo iznova.  

Jer:

"Sinovi ljudi su jedno i ja sam jedno s njima. Ja nastojim voljeti, a ne mrziti.

Ja nastojim služiti, a ne zhatijevati dužno služenje.

Ja nastojim iscjeljivati, a ne škoditi.

Neka bol dovede do zaslužene nagrade svjetlosti i ljubavi.

Neka duša upravlja vanjskim oblicima i životom i svim događajima,

i neka na svjetlo izvede ljubav koja stoji iza događanja ovog vremena.

Neka dođu vizija i uvid; neka se budućnost razotkrije.

Neka se izrazi unutarnje jedinstvo i nestanu vanjski razdori.

Neka prevlada ljubav. Neka svi ljudi vole."

 

ALL WE ARE SAYIN' IS GIVE PEACE A CHANCE!

Pozdrav

 

PS Počela sam pisati u stilu kolumne.