Prekrasna gesta

Konzumov dućan na putu do posla. Uvijek kupujem sitnice za pregristi nakon prve jutarnje kave. Tako je bilo i onih dana kada sam lječila. Sve te drage žene koje tamo rade nikada me nisu pitale što mi je iako se izdaleka vidjelo i puno puta su mi htjele naplatiti preko reda da ne čekam uz izgovor - jel se tebi žuri. Hajde dođi.
Ljudskost, ljubaznost ili suosjećanje. Nije ni važno. Ja sam to tada primjetila. Kada je izašla moja knjigica, pitala sam njihovu zamjenicu šefice- koliko vas ima i trebala bih znati kako se koja zove jer ne znam svima ime.
Odlučila sam tim damama koje rade bez predaha pokloniti svakoj s posvetom knjigu.
Neke su pročitale odmah, neke kasnije, a neke nedavno kad su bile na godišnjem
Svaka njihova reakcija bila je pozitivna i izmamila je osmijeh na moje lice.
Prije nekih desetak dana kao i obično stojim na blagajni i kaže mi Nada. E ja sam bila na godišnjem i pročitala sam knjigu. Rekla je samo lijepe riječi. Stoji neka žena ispred mene, sprema stvari u vrečicu i kaže. I ja bih pročitala knjigu, gdje ju mogu nabaviti. A Nada kao iz topa- ja cu vam ju sutra donijeti. Drugi dan opet ja na blagajni i kaže Nada- imam ideju. Dijelit cu ovu knjigu ali svatko tko pročita neka se potpiše na nju. Neka se knjiga čita.
Opet osmijeh na mom licu i oduševljenje. Koja ideja.
Danas na blagajni kaže mi Nada- samo da znate vaša knjiga je otišla u Njemačku. Ovdje su se potpisali svi koji du pročitali.
Hvala curama iz Konzuma- Ivanama, Renati, Nadi, Mireli, Miri...svima od...:)
Uljepšale ste mi dan.