Upisao:

JosipJankovic

OBJAVLJENO:

Sedma tajna

Sedma pouka govori o alkemiji. Alkemija je čudesna po svim mjerilima.

Sedma tajna

SVAKI JE ŽIVOT DUHOVAN

Jedna od osobitosti suvremenoga života jest činjenica da se ljudi silovito sukobljavaju zbog religijskih uvjerenja, ali ipak žive na sličan način. Nietzscheovu glasovitu izjavu da je Bog mrtav valjalo bi preinačiti u: Bog po vlastitom izboru. Kad bi vlada neprestano nadzirala one koji smatraju da poštuju božanski zakon i one koji nikada nisu ni razmišljali o Božjem zakoniku, pretpostavljam da bi ukupan zbroj vrlina i poroka, ljubavi i mržnje, mira i nasilja bio potpuno isti. Štoviše, po pitanju nesnošljivosti i odsutnosti ljubavi u bilo kojem bi društvu vjerojatno prevagnuli upravo najglasniji vjernici.

To ne spominjem kao prigovor. Zapravo, doima se kao da univerzum ima smisao za humor budući da na dubokoj razini nije moguće ne živjeti duhovnim životom. Vi i ja jednako sudjelujemo u stvaranju svijeta kao i neki svetac.

Na radnom mjestu stvaranja svijeta, što je srž duhovnosti, ne možete dobiti otkaz. Jednako tako, taj posao ne možete napustiti čak i ako ga se odbijete prihvatiti. Univerzum u ovom trenutku živi kroz vas. Bez obzira na vjerovanje u Boga, niz događaja koji vodi od tihe svijesti do materijalne stvarnosti ostaje netaknut. Operacijski sustav univerzuma na sve djeluje jednako, u skladu s načelima koja ne iziskuju vašu suradnju.

Međutim, promjena se događa ako odlučite svjesno živjeti duhovnim životom. Načela operacijskog sustava, odnosno pravila stvaranja, postaju osobna. Do sada smo već razmotrili mnoga pravila stvaranja; sada ćemo razmotriti kako univerzalno možemo uskladiti s osobnim.

UNIVERZALNO

1. Univerzum je ogledalo svijesti.

OSOBNO

1. Događaji u vašem životu odražavaju vas.

Navedene rečenice ni po čemu ne podsjećaju na religiju; duhovni rječnik potpuno izostaje. Pa ipak, to prvo načelo čini temelj tvrdnje da religija (latinski korijeni te riječi znače "svezati") sjedinjuje Stvaratelja sa stvorenim. Materijalni je svijet odraz uma; svaki njegov atom u sebi nosi namjeru i inteligenciju.

UNIVERZALNO

2. Svijest je kolektivna. Svi je crpimo iz istog izvora.

OSOBNO

2. Ljudi u vašem životu odražavaju vidove vas samih.

U tom načelu opažamo začetke svih mitova i arhetipova, svih junaka i svih potraga. Kolektivna psiha obuhvaća razinu svijesti koja nadmašuje pojedinačnu svijest. Kada druge ljude opazite kao vidove vlastite osobnosti, zapravo opažate lica mitskih značajki. Mi smo jedno ljudsko biće s bezbroj različitih krinki. Kad se sve krinke uklone, preostaje bit, duša, božanska iskra.

UNIVERZALNO

3. Svijest se širi unutar same sebe.

OSOBNO

3. Raste ono čemu posvećujete pozornost.

U jednoj stvarnosti svijest stvara samu sebe, odnosno Bog je u onome što je stvorio. Izvan stvorenoga nema mjesta na kojemu bi prebivalo božansko - sveprisutnost znači da je Bog u svemu što postoji. No, Božja pozornost može biti usmjerena na beskonačno mnoštvo svjetova, dok ljudska bića pozornost usmjeravaju selektivno. Kad je usmjerimo jednom cilju, odvraćamo je od drugoga. Obraćanjem pozornosti na određeni doživljaj palimo stvaralačku iskru pa će taj dio našega iskustva rasti bez obzira na to je li pozitivan ili negativan.

Nasilje rađa nasiljem, a ljubav, jednako tako, rađa ljubavlju.

UNIVERZALNO

4. Svijest stvara prema planu.

OSOBNO

4. Ništa nije slučajno - vaš je život prepun znakova i simbola.

Rat između religije i znanosti vrlo je star i gotovo iscrpljen, ali oko jednog spornog pitanja ni jedna strana nije voljna popustiti. Smislenost prirode religija smatra potvrdom stvaratelja. Znanost opaža nasumičnost prirode koju tumači kao dokaz nepostojanja smisla. Pa ipak, još ni jedna kultura nije utemeljena na kaosu, čak ni subkultura znanosti. Svijest gleda univerzum i posvuda opaža smisao, čak i ako se međuprostori doimaju zbrkanima i bez reda.

Pojedinac ne može previdjeti red - na njemu se temelji svaki vid života od obitelji prema van. Vaš je mozak ustrojen za opažanje obrazaca zbog toga što je sam mozak sastavljen od obrazaca stanica (koliko god se trudili ne vidjeti ga, čak i u mrlji tinte vidite određen lik). Mozak je zapravo stroj za stvaranje smisla, pa čak i dok se poigrava s besmislom (u čemu su dvadeseto i dvadeset i prvo stoljeće osobito uspješni).

UNIVERZALNO

5. Fizikalni zakoni djeluju ekonomično, sa što manje napora.

OSOBNO

5. Univerzum vam u svakom trenutku daje najbolje moguće rezultate.

Priroda je sklona štedljivosti, što je prilično čudno za ono što, navodno, djeluje nasumce. Ispuštena lopta pada ravno bez neočekivanih skretanja.

Kad se sastanu dvije molekule s potencijalom povezivanja, uvijek se povežu - neodlučnosti nema mjesta. Potrošnja što manje količine energije, zvana i zakon najmanjeg napora, vrijedi i za ljudska bića. Nedvojbeno je da naša tijela ne mogu izbjeći ekonomičnost kemijskih procesa u svakoj pojedinoj stanici pa se može zaključiti da je i cijelo naše biće podložno istom načelu. Uzrok i posljedica nisu samo povezani; povezani su na najekonomičniji mogući način. To se odnosi i na osobni razvoj - smatra se da svatko čini najbolje što može na svojoj razini svijesti.

UNIVERZALNO

6. Jednostavni oblici razvijaju se u složenije oblike.

OSOBNO

6. Vaša se unutarnja svijest neprestano razvija.

Ovo načelo jednako zbunjuje vjersku i znanstvenu zajednicu. Mnogi religiozni ljudi vjeruju da je Bog stvorio svijet prema svojem liku, što podrazumijeva da se stvoreno nakon toga više ne može razvijati (osim možda udaljiti se od početnog savršenstva). Znanstvenici se slažu da je entropija, sklonost energije slabljenju, neumoljiva. Stoga je za oba sustava neobjašnjivo da je DNK milijardu puta složenija od prvih, praiskonskih atoma, da se površina kore ljudskoga mozga znatno povećala u proteklih 50 000 godina, da je život nastao iz inertnih kemijskih tvari i da se svaki dan, niotkuda, pojavljuju nove misli. Zbog entropije i dalje starimo; zbog nje naši automobili i dalje hrđaju, a zvijezde se hlade i gase. No, poriv evolucije jednako je neumoljiv. Što god mi mislili o tome, priroda je odlučila razvijati se.

UNIVERZALNO

7. Znanje sve više otkriva svijet.

OSOBNO

7. Život se kreće od dvojnosti prema jedinstvu.

Prema općeprihvaćenom mišljenju, prastare su kulture opažale jedinstveni svijet, dok mi danas opažamo rascjepkan i podijeljen svijet. Krivnja za to svaljuje se na slabljenje vjere kao i na izostanak mita, tradicije i društvene povezanosti. No, osobno smatram da je istina sasvim suprotna: prastaro poimanje jedva da bi moglo objasniti djelić svih pojava u Prirodi, dok je fizika danas na rubu "teorije svega". Ugledan fizičar John Wheeler iznio je presudno važnu tvrdnju rekavši da su ljudska bića prije Einsteina Prirodu promatrala "vani", kao kroz debelo staklo, nastojeći ustanoviti što se događa u vanjskoj stvarnosti. Zahvaljujući Einsteinu, uviđamo da smo sastavni dio Prirode; promatrač mijenja stvarnost samim činom promatranja.

Stoga se razdvojenost čovjeka i Prirode, usprkos općem osjećaju psihološkog otuđenja (posljedice tehnologije koja nadmašuje našu sposobnost održavanja smisla), smanjuje sa svakim naraštajem.

UNIVERZALNO

8. Evolucijom se razvijaju značajke preživljavanja savršeno usklađene s okružjem.

OSOBNO

8. Otvorite li se sili evolucije, ponijet će vas onamo kamo želite stići.

Prilagođavanje je čudesna pojava jer se odvija kvantnim skokovima. Kad je nekima od davnih dinosaurusa izraslo perje, ostvarili su prilagodbu koja će biti savršena za letenje. Tvrde i ljuskaste stanice na površini njihovih tijela služile su kao oklop, ali nisu mogle dati svoj doprinos letenju. Kao da si je evolucija postavila nov problem, a zatim načinila kreativan skok kako bi ga riješila. Stara korisnost ljuski napuštena je u korist novoga svijeta letenja pomoću krila (iste su ljuske načinile skok u drugom smjeru te se pretvorile u dlake i na taj način omogućile razvoj krznom prekrivenih sisavaca). Ni znanost ni religija nisu zadovoljne time. Znanosti se ne sviđa pomisao da evolucija zna kamo ide; darvinovske bi mutacije trebale biti nasumične.

Religiji se ne sviđa pomisao da se savršeno Božje djelo mijenja kada se pojavi potreba za nečim novim. Pa ipak, objašnjenja su u ovom slučaju sporedna.

Nesumnjivo je da se materijalni svijet prilagođuje putem kreativnih skokova koji se događaju na dubljoj razini koju možete nazvati razinom genetike ili razinom svijesti.

UNIVERZALNO

9. Kaos služi evoluciji.

OSOBNO

9. Rascjepkani vas um ne može dovesti do jedinstva, ali ga morate koristiti cijelim putem.

Uskovitlani kaos je stvarnost kao i red te rast. Što prevladava? Znanost još nije došla do zaključka o tome zbog toga što se više od 90 % materijalnog univerzuma sastoji od zagonetne tamne tvari. Budući da to još nije istraženo, pitanje sudbine svemira još uvijek je otvoreno. Religija čvrsto stoji na strani reda zbog jednostavnog razloga: Bog je ovaj svijet stvorio iz kaosa. Znanost tvrdi da postoji osjetljiva ravnoteža između stvaranja i razaranja te da su u održavanju te ravnoteže prošle milijarde godina. Međutim, budući da kozmičke sile na globalnoj razini nisu uspjele poderati fine niti koje su istkale začetke života, razborit bi čovjek mogao zaključiti da evolucija koristi kaos kao što slikar koristi boje ispremetane u kutiji. Na osobnoj razini jedinstvo nije moguće postići pod vlašću uskovitlanih misli i poriva, ali svoj um ipak možete iskoristiti tako da pronađe vlastiti izvor. Jedinstvo je skriveni cilj kojemu teži evolucija, a na tom se putu koristi rascjepkanim umom kao oruđem. Površina uma se doima kaotičnom, kao i svemir, no ispod površine se događaju plime i oseke razvoja.

UNIVERZALNO

10. Materijalni svijet obuhvaća mnoge nevidljive razine.

OSOBNO

10. Istodobno živite na mnogo dimenzija; osjećaj zatočenosti u vremenu i prostoru jest privid.

Prvi pioniri kvantnoga, uključujući i Einsteina, doista nisu namjeravali stvoriti nove dimenzije uz prostor i vrijeme. Željeli su objasniti univerzum kako su ga opažali. No, današnje teorije superstruna, potekle od Einsteina, obuhvaćaju najmanje jedanaest teorija kojima objašnjavaju vidljivi svijet.

Religija je oduvijek govorila da Bog prebiva u svijetu onkraj pet osjetila; znanosti je potrebno isto transcendentno područje da bi objasnila kako se čestice, udaljene više milijardi svjetlosnih godina, mogu ponašati posve jednako, kako se svjetlost može ponašati kao čestica i kao val te kako crne rupe mogu prebaciti materiju s onu stranu okova gravitacije i vremena. Postojanje mnogih dimenzija u konačnici je neosporivo. Na najjednostavnijoj razini mora postojati mjesto iz kojega su prostor i vrijeme proizašli tijekom velikog praska, a po definiciji to mjesto ne može biti u vremenu i prostoru. Stoga nije nimalo mistično zaključiti da ste vi, kao stanovnik multidimenzionalnog univerzuma, također multidimenzionalno biće. To je najbolja pretpostavka koju možemo izvući iz tih činjenica.

Navedenih deset načela moglo bi predstavljati načine poimanja operacijskog sustava koji održava stvarnost. No istini za volju, sve je to nepojmljivo, a naši mozgovi nisu ustrojeni za djelovanje u tom kontekstu. No, sposobni su prilagoditi se nesvjesnom življenju. Svako živo biće na Zemlji podložno je prirodnim zakonima; samo ljudi razmišljaju: "Kako se sve to odnosi na mene?" Ako se povučete i odlučite živjeti kao da je dvojnost stvarna, nećete uvidjeti da se tih deset načela odnosi na vas. Kozmička šala jest u tome što će isti zakoni i dalje podržavati vaš život iako ih vi ne uvažavate.

Možete izabrati biti svjesni ili nesvjesni što nas dovodi do mogućnosti preobrazbe. Nitko ne osporava činjenicu da se život sastoji od promjene. No, može li čovjek jednostavnom promjenom svoje svijesti doista potaknuti duboku preobrazbu, a ne tek još jednu površnu promjenu? Preobrazba nije isto što i promjena, o čemu govore i bajke. Jadna djevojka, koju je njezina zla maćeha ostavila ribati ognjište dok njezine sestre odlaze na bal, ne teži usavršavanju tako što pohađa večernju školu. Pepeljugu dodiruje čarobni štapić i odnosi je u palaču kao potpuno, preobraženo biće.

Prema logici bajki promjena je prespora, previše postupna i previše svjetovna da bi zadovoljila žudnju koju simbolizira žaba svjesna da je princ ili ružno pače koje postaje prelijepi labud. Čarobni dodir, koji u trenu donosi bezbrižan život, obuhvaća nešto više od mašte. Što je još važnije, ta uobrazilja skriva način istinske preobrazbe.

Ključ istinske preobrazbe jest spoznaja da priroda ne napreduje korak po korak. Priroda neprestano izvodi kvantne skokove pri kojima se ne događa tek preustroj starih sastavnica. U stvorenome se pojavljuje nešto novo, određeno emergentno svojstvo. Primjerice, promatranjem kisika i vodika zaključit ćete da su lagani, plinoviti, nevidljivi i suhi. Da bi se ta dva elementa spojila i stvorila vodu, morala se dogoditi preobrazba, a s njom se pojavljuje i potpuno novi niz mogućnosti od kojih je, s našega stajališta, najvažnija mogućnost sam život.

Vlažnost vode savršen je primjer emergentnog svojstva. U univerzumu bez vode vlagu ne bi bilo moguće stvoriti preustrojem postojećih svojstava.

Preustrojem se postiže samo promjena; preustroj nije dovoljan za preobrazbu.

Vlažnost se morala pojaviti kao nešto posve novo u svijetu. Kad dovoljno zadubite, ispostavlja se da svaki kemijski spoj stvara emergentno svojstvo. (Već sam uzgred spomenuo primjer natrija i klora - dvaju otrova koji spajanjem stvaraju sol, još jedan osnovni sastojak života.) Vaše tijelo svake sekunde spaja milijune molekula i ovisi o preobrazbi. Disanje i probava samo su dva procesa zbog kojih se događa preobrazba. Hrana i zrak u tijelu nisu podvrgnuti pukom miješanju, već stvaraju upravo one kemijske spojeve koji su potrebni za održavanje vašega života. Šećer iz naranče putuje u mozak i omogućuje razmišljanje. Emergentno je svojstvo u ovom slučaju novina misli: u povijesti univerzuma još nije bilo molekula čije je spajanje dalo takav rezultat. Zrak koji ulazi u vaša pluća stvara tisuće različitih kombinacija kako bi stvorio stanice koje još nikada nisu postojale upravo tako kako postoje u vama, a pri iskorištavanju kisika za kretanje vaši mišići izvode procese koji su vaš jedinstven izraz bez obzira koliko su slični procesima drugih ljudi.

Ako je preobrazba pravilo, tada je duhovna preobrazba nastavak smjera u kojemu se život cijelo vrijeme odvijao. I vi možete načiniti kvantni skok svijesti te pritom ostati ono što jeste, a potvrda stvarnosti toga skoka bit će neko emergentno svojstvo koje u prošlosti niste opažali.

EMER6ENTNA DUHOVNA SVOJSTVA

Jasnoća svijesti

Znanje

Štovanje života

Izostanak nasilja

Neustrašivost

Nevezanost

Potpunost

Navedene značajke mogu se svrstati u duhovne preobrazbe jer ni jednu nije moguće postići pukim preustrojem starih sastavnica jastva. Svako se, poput vlažnosti vode, pojavljuje kao da je posrijedi alkemija - troska svakidašnjega života pretvara se u zlato.

Jasnoća je neprestana svjesnost o sebi u stanju budnosti, spavanja i sna. Umjesto da je zasjeni vanjsko, vaša je svijest uvijek otvorena samoj sebi. Jasnoću osjećamo kao potpunu pozornost i bezbrižnost.

Znanje je povezanost s razinom uma koja krije odgovore na sva pitanja. Vezano je za umnu sposobnost iako nije ograničeno na glazbu, matematiku ili koji drugi usko određen predmet. Vaše područje stručnosti jest sam život i djelovanje svijesti na svim razinama. Znanje osjećamo kao mudrost, samopouzdanje, nepokolebljivost, ali i smjernost.

Štovanje života jest povezanost sa životnom silom. Osjećate da kroz vas struji ista moć koja struji kroz svako život biće; čak i zrnce prašine u zraci svjetlosti pleše prema istom ritmu. Stoga život nije ograničen na biljke i životinje - sve posjeduje blistavu, titravu životnost. Štovanje života osjećamo kao toplinu, povezanost i zanos.

Nenasilje jest usklađenost sa svakim postupkom. Vaši se postupci ni na koji način ne sukobljavaju s postupcima drugih. Vaše se želje ne kose s boljitkom drugih. Kad se osvrnete oko sebe, opažate sukobe u svijetu općenito, ali ne i u svojem svijetu. Vi zračite mirom poput energetskog polja koje ublažuje sukobe u okolini. Nenasilje osjećamo kao mir, spokojstvo i potpunu odsutnost otpora.

Neustrašivost jest potpuna sigurnost. Strah je trzaj iz prošlosti koji nas podsjeća na trenutak kad smo napustili mjesto kojemu pripadamo i našli se na mjestu ranjivosti. Bhagavad Gita kaže da se strah rađa zbog razdvajanja iz čega se može zaključiti da je napuštanje jedinstva prvotni uzrok straha. Razdvajanje u konačnici nije pad u nemilost, već gubitak istinskoga jastva. Stoga neustrašivost osjećamo kao da živimo svoje istinsko jastvo.

Potpunost jest obuhvaćanje svega pri čemu ništa nije izostavljeno. Život danas svi doživljavamo rascjepkan na vremenske odsječke, odsječke doživljaja, odsječke aktivnosti. Čvrsto se držimo svojeg ograničenog poimanja jastva kako se ti odsječci ne bi raspali. No, na taj način ne možemo ostvariti kontinuitet koliko god ego mukotrpno nastojao zadržati povezanost života. Potpunost je stanje koje nadilazi osobnost. Ono nastupa kad je vaše "ja jesam" isto kao i "ja jesam" posvuda. Potpunost osjećamo kao trajnost, vječnost, bez početka i bez kraja.

Osobno smatram da istinska preobrazba ovisi o pojavljivanju tih svojstava u vlastitom iskustvu. Te su praiskonske značajke sastavni dio svijesti: nisu ih izmislila ljudska bića niti su nastale zbog nedostatka, potrebe ili gladi. Ni jednu od njih ne možete doživjeti stječući više onoga što već imate. Biti što ljubazniji prema drugima i ne nanositi im bol u duhovnom smislu nije isto što i nenasilje. Hrabrost u opasnoj situaciji nije isto što i neustrašivost. Osjećaj stabilnosti i uravnoteženosti nije isto što i potpunost.

Koliko god zvučale nedostižno, potrebno je istaknuti da su sve navedene značajke posve prirodne - one su nastavak procesa preobrazbe koji se odvija cijeloga života. Svatko od nas već jest emergentno svojstvo univerzuma, potpuno nova tvorevina gena naših roditelja. Pa ipak, na djelu je i dublja čarolija.

Na kemijskoj razini geni vaših roditelja samo su se preustrojili; neke ste dobili od jedne osobe, a neke od druge. Opstanak određenog genofonda protegnuo se kako bi obuhvatio nov naraštaj; nije se iznenada raščlanio na novu i nepoznatu tvar.

Priroda je nekako uporabila stare sastavnice i izvela alkemijski podvig jer vi niste rekonfigurirana genetska replika. Vaši su geni tek potporna struktura za jedinstveno iskustvo. DNK je sredstvo pomoću kojeg univerzum omogućuje svjesnost o sebi. Univerzum je morao imati oči da bi vidio kako to izgleda, uši da bi čuo kako zvuči i tako dalje. Da ne bi izgubio zanimanje, univerzum je stvorio vas kako bi bio svjestan sebe na posve nov način. Stoga ste vi odraz vječnosti i, od ovoga trenutka, oboje odjednom.

Preobrazba je nalik trudnoći. Žena koja odluči zatrudnjeti, donosi osobnu odluku, ali se ipak pokorava golemoj sili prirode. S jedne strane ta žena izvršava slobodnu volju, a s druge se strane podvrgava neizbježnim događajima. Kad se oplođeno jajašce nađe u njezinoj maternici, priroda preuzima glavnu riječ; stvaranje djeteta je vaše djelo, ali istodobno i nešto što se događa vama. Isto se može reći za svaku drugu istinsku preobrazbu. Određenu osobnu odluku možete učiniti duhovnom, ali kada duh doista zavlada, na vas djeluju sile daleko snažnije od vas. Kao da kirurg, kojega su pozvali u operacijsku dvoranu kako bi izveo važnu operaciju, pogleda pacijenta i otkriva da na stolu leži on sâm.

Razmotrili smo deset načela koja služe kao operacijski sustav jedne stvarnosti.

No, većina ljudi čvrsto je ukorijenjena u drugom operacijskom sustavu - sustavu dvojnosti. Oni žive u skladu s pretpostavkom da su zasebno, izolirani pojedinci u nasumičnom svemiru u kojemu se "unutarnje" ne odražava u "vanjskom". Kako, dakle, prijeći iz jednog operacijskog sustava u drugi?

Jedinstvo je potpuno drugačije od dvojnosti, ali vi ne morate čekati kraj ovoga putovanja da biste živjeli kao da ste u sljedećem. Trenutno živite kao da su ograničenost i zasebnost istinite, dakle, ne ostavljate prostora mogućnosti da ne budu istinite. No unatoč tome, nevidljiva inteligencija održava nevjerojatan red života, ali istodobno dopušta da se promjena kovitla u prividnom kaosu. Izložena sunčevoj svjetlosti za toploga proljetnog dana, živa bi stanica usahnula i pretvorila se u prah, a njezina bi D NK odletjela s vjetrom. No, ta prividna krhkost preživjela je dvije milijarde godina neprestane izloženosti vremenskim prilikama. Da biste uvidjeli kako ista inteligencija čuva i vaš život, morate se uskladiti s njom. Tada se otkriva univerzalni zakon: potpunost ostaje ista koliko god se mijenjala.

Vaš je zadatak učiniti potpunost što stvarnijom u vlastitom životu. Dokle god ste na razini na kojoj prevladava promjena, mogućnost novoga ne postoji.

Dvojnost iz trenutka u trenutak održava svoj operacijski sustav koji vam se doima stvarnim, djelatnim, pouzdanim i samopotvrđujućim dokle god ste priključeni na njega. Drugi operacijski sustav temelji se na potpunosti i funkcionira mnogo bolje od sustava na koji ste navikli. Potpunost je također stvarna, djelatna, pouzdana i samopotvrđujuća. Radi lakšega razumijevanja razmotrit ćemo nekoliko uobičajenih situacija te ustanoviti kako bi ih svaki sustav riješio.

Jednoga dana dolazite na posao i doznajete da se šuška o ukidanju radnih mjesta. Nitko vam ne može reći je li vaše radno mjesto ugroženo, ali moglo bi biti. U operacijskom sustavu dvojnosti pojavljuju se sljedeće implikacije:

Mogao bih izgubiti jedino što mi omogućuje uzdržavati se.

Netko drugi upravlja mojom sudbinom.

Suočen sam s nečim nepredvidljivim i nepoznatim.

Ne zaslužujem da me se ovako ružno iznenadi.

Ako situacija pođe po zlu, mogao bih biti povrijeđen.

Sve su to poznate misli koje se pojavljuju u kriznim trenucima. Neki se ljudi s takvom prijetnjom nose bolje od drugih; i sami ste se manje i l i više uspješno suočili sa sličnim situacijama. No, ta su pitanja samo dio operacijskog sustava. Programirana su u softwareu ega, koji je potpuno usredotočen na nastojanje da sve drži pod nadzorom. Prava prijetnja u toj situaciji nije gubitak posla, već gubitak nadzora. To otkriva koliko je stisak ega zapravo slabašan.

Razmotrimo istu situaciju u kontekstu operacijskog sustava programiranog u potpunosti i l i u jednoj stvarnosti. Dolazite na posao, doznajete za ukidanje radnih mjesta i pojavljuju se sljedeće implikacije:

Ovu je situaciju stvorilo moje dublje jastvo.

Što god se dogodilo, dogodit će se s razlogom.

Iznenađen sam, ali ta promjena ne utječe na moje istinsko jastvo.

Moj se život odvija u skladu s onime što je za mene najbolje i što mi donosi najveći razvoj.

Ne mogu izgubiti ono što je stvarno. Situacija će se srediti onako kako treba.

Što god se dogodilo, ne mogu biti povrijeđen.

Odmah opažate da priključenost na drugi operacijski sustav donosi mnogo jači osjećaj sigurnosti. Potpunost je sigurna; dvojnost nije.

Zaštita od vanjskih prijetnji je trajna ako ne postoji vanjsko, već se vi razvijate u dva svijeta: unutarnjem i vanjskom koji se potpuno preklapaju.

Skeptik će prigovoriti da je taj novi operacijski sustav tek pitanje poimanja te da poimanje sebe kao stvaratelja stvarnosti ne znači da to i jeste. A l i znači.

Stvarnost se mijenja zajedno s vama, a kad promijenite svoje opažanje zasebnosti, jedna stvarnost odgovara vam mijenjajući se s vama. Većina ljudi to ne primjećuje zbog toga što svijet utemeljen na egu, sa svim njegovim zahtjevima, pritiscima, dramama i ispadima, izaziva vrlo snažnu ovisnost, a kao i svaka druga ovisnost, zahtijeva svakidašnju dozu te poricanje mogućeg izlaza. Ako se umjesto toga priklonite jednoj stvarnosti, ovisnost nećete okončati odmah, ali ćete je početi izgladnjivati. Svojem egu i osobnosti, koji ograničavaju vašu svijest o samome sebi, dat ćete do znanja da ovisnost i gramzivost moraju nestati. Uvjetovanost iz prošlosti, koja vam je govorila kako pobijediti vanjski svijet, više vam neće pomoći preživljavati. Potpora na koju ste računali iz vanjskih izvora kao što su obitelj, prijatelji, položaj, imovina i novac više vam neće pružati osjećaj sigurnosti.

Budite uvjereni da je poimanje dovoljno prilagodljivo da bi se oslobodilo ovisnosti o dvojnosti. Svaki se događaj može promatrati kao plod vlastitoga kreativnog središta. U ovom trenutku mogu se usredotočiti na bilo koji dio svojega života i reći: "Ja sam to stvorio". Tada me još samo jedan korak dijeli od pitanja "Zašto sam to stvorio?" i "Što želim stvoriti umjesto toga?"

Razmotrimo još jedan primjer: na putu kući stajete na crvenom svjetlu semafora, ali automobil iza vas ne staje i udara vas. Iskočite iz automobila da biste se suočili s vozačem, ali on se ne ispričava. Bahato vam daje podatke o osiguranju. U jednom operacijskom sustavu pojavljuju se sljedeće implikacije:

Ovoga neznanca ne zanima moja dobrobit.

Ako laže, mogao bih sâm snositi trošak popravka štete.

Ja sam oštećena strana i on bi toga trebao biti svjestan.

Možda ću ga morati prisiliti na suradnju.

Razmotrite mogućnost da prometna nezgoda nije prouzročila pojavu tih zamisli - one su već bile utisnute u vašem umu čekajući trenutak kada će vam zatrebati. Situaciju ne opažate onakvom kakva doista jest, već kroz programiran način poimanja. U drugačijem operacijskom sustavu sljedeće su implikacije jednako utemeljene:

Ova nezgoda nije bila slučajna; ona je odraz mene.

Ovaj neznanac je glasnik.

Kad otkrijem zašto se ovo dogodilo, otkrit ću određen vid samoga sebe.

Moram se više usredotočiti na određenu skrivenu ili blokiranu energiju.

Kad to razriješim, bit će mi drago da se ova nezgoda dogodila.

Doima li vam se drugo stajalište nemogućim ili zvuči kao pusto sanjarenje?

No, ono je zapravo prirodan način poimanja situacije sa stajališta jedne stvarnosti. Prvo ste stajalište usvojili zbog iskustava u ranom djetinjstvu - morali su vas poučiti da druge doživljavate kao neznance, a nezgode kao slučajne događaje. No, umjesto da se oslanjate na tako ograničenu svijest, možete se otvoriti većem broju mogućnosti. Šire je stajalište mnogo blagotvornije za vas i za drugog vozača. Vi niste protivnici, već ravnopravni sudionici događaja koji obojici nešto govori. Šire stajalište ne obuhvaća krivnju.

Odgovornost ravnomjerno raspoređuje na sve sudionike i svima omogućuje jednak razvoj. Prometna nezgoda nije ni ispravna ni pogrešna - ona je mogućnost da preuzmete svoju istinsku ulogu - ulogu stvaratelja. Ako vas ta situacija na posljetku približi vašem istinskom jastvu, ostvarili ste napredak, a takvim doživljajem jedne stvarnosti zadovoljenje čak i zahtjev ega za pobjedom.

Iako biste mogli zaključiti da je u toj situaciji važan samo novac te da je sučeljavanje jedini način da naplatite štetu, takvo stajalište nije stvarnost, već potvrđivanje opažanja. Može li novac poništiti ono što ta situacija donosi: gnjev, optuživanje i osjećaj da ste žrtva drugih?

Potpunost otkriva cjelovit, jedinstven svijet koji ne možete upoznati sve dok se ne priklonite novom operacijskom sustavu. Prelazak sa staroga na novi sustav jest proces kojemu se moramo svaki dan posvećivati. Naša zajednička ovisnost o dvojnosti je sveobuhvatna; ne izostavlja ništa. Dobra vijest je da ni jedan vid života nije otporan na preobrazbu. Svaka vaša promjena, koliko god neznatna, bit će objavljena cijelom svijetu - cijeli vas univerzum doslovce prisluškuje i pruža vam potporu. Razvoj pojedinca za njega je jednako važan kao i stvaranje galaksije.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA SA SEDMOM TAJNOM

Sedma pouka govori o alkemiji. Alkemija je čudesna po svim mjerilima.

Olovo ne možete pretvoriti u zlato tako što ćete ga grijati, tući, oblikovati u različite oblike i l i mu dodati bilo koju poznatu tvar. To su tek fizikalne promjene.

Jednako tako ni unutarnju preobrazbu ne možete ostvariti tako što ćete svoje staro jastvo zasuti kritikama, zagrijavati ga uzbudljivim doživljajima, preoblikovati svoj materijalni oblik ili se povezati s novim ljudima. Kako, dakle, djeluje ta čarolija?

Djeluje u skladu s načelima koja čine operacijski sustav univerzuma. Kad se svjesno uskladite s njima, stvarate mogućnost za preobrazbu.

Zapišite kako se tih deset načela odnosi na vas i počnite ih živjeti. Nosite ih sa sobom; pročitajte ih svakih nekoliko dana kako biste se podsjetili. Bolje je potpuno se usredotočiti na jedno načelo dnevno nego pokušavati odjednom obuhvatiti previše. Slijede primjeri svakidašnje primjene tih načela:

Događaji mojega života odražavaju moje jastvo: danas ću jedno iskustvo usporediti sa sobom. Sve što mi privuče pozornost, zapravo mi nešto govori. Ako se naljutim na nekoga, ustanovit ću posjedujem li ono što mi se kod te osobe ne sviđa. Ako čujem razgovor koji mi privuče pozornost, te ću riječi shvatiti kao osobnu poruku. Želim otkriti svijet u sebi.

Ljudi u mojem životu odražavaju vidove mojega jastva: ja sam mješavina svih osoba koje su mi važne. Prijatelje i članove obitelji promatrat ću kao svoj odraz. Svatko od njih predstavlja značajku koju želim vidjeti na sebi ili značajku koje se želim riješiti, ali sam u stvarnosti sve to. Najvažnije pouke izvući ću iz odnosa s osobama koje najviše volim i osobama prema kojima osjećam najjaču nesklonost: prve odražavaju moje najviše težnje, a druge moje najdublje strahove od onoga što je u meni.

Raste sve ono čemu usmjeravam pozornost: razmotrit ću kako upravljam svojom pozornošću. Bilježit ću koliko vremena provodim uz televizor, videoigre, računalo, hobije, ogovaranje, rad do kojega mi nije stalo, rad prema kojem osjećam strast, aktivnosti koje me zanimaju i maštanje o bijegu ili ispunjenju. Tako ću ustanoviti koji će vidovi mojega života rasti. Potom ću se upitati: "Na kojem području svojega života priželjkujem rast?" Tako ću ustanoviti kamo trebam usmjeriti pozornost.

Ništa nije slučajno - moj život obiluje znakovima i simbolima: potražit ću obrasce u svojem životu. Ti bi obrasci mogli biti bilo gdje: u onome što mi drugi govore, u njihovu ponašanju prema meni, u načinu na koji reagiram na situacije. Tkanje svojega svijeta tkam svaki dan i želim znati kakav uzorak stvaram. Tražit ću znakove koji mi otkrivaju moja potisnuta vjerovanja. Nailazim li na mogućnosti za uspjeh i l i doživljavam neuspjehe? Ti znakovi otkrivaju moje vjerovanje u to da li posjedujem moć. Tražit ću znakove koji će mi otkriti vjerujem li i l i ne vjerujem da sam voljen i da zaslužujem ljubav.

Univerzum mi u svakom trenutku daje najbolji mogući rezultat: danas ću se usredotočiti na darove u svojem životu. Usredotočit ću se na ono što djeluje umjesto onoga što ne djeluje. Poštovat ću ovaj svijet svjetla i sjene. Bit ću zahvalan na divnom daru svijesti. Uvidjet ću kako na svojoj razini svijesti poimam svijet u čijem stvaranju sudjelujem.

Moja se unutarnja svijest neprestano razvija: gdje sam u ovom trenutku? Koliko sam daleko odmaknuo na odabranom putu? Osjećam li da se iznutra razvijam čak i ako izvan sebe ne opažam trenutne rezultate? Danas ću se suočiti s tim pitanjima i iskreno se zapitati gdje sam. Svoju svijest neću doživljavati kao struju misli, već kao potencijal da postanem ono što želim biti. Razmotrit ću svoja ograničenja i granice s nakanom da ih prekoračim.

Smjer života je od dvojnosti prema jedinstvu: danas želim pripadati. Želim se osjećati sigurno kao kod kuće. Želim osjetiti jednostavno bivanje bez obrane i l i želja. Tijek života shvatit ću kao ono što doista jest - moje istinsko jastvo. Opažat ću trenutke bliskosti sa samim sobom kada osjećam da je "ja jesam" dovoljno da me održava zauvijek. Ležat ću na travi i gledati u nebo, osjećati jedinstvo s prirodom i širiti se sve dok se moje biće ne pretopi u beskonačno.

Ako se otvorim sili evolucije, ponijet će me onamo kamo želim stići: današnji ću dan posvetiti dugoročnom razmišljanju o sebi. Kakva je moja vizija života? Kako se ta vizija odnosi na mene? Želim da se moja vizija ostvaruje s lakoćom. Ostvaruje li se s lakoćom? Ako ne, gdje pružam otpor? Razmotrit ću vjerovanja koja me najviše sputavaju. Ovisim li o drugima umjesto da prihvatim odgovornost za vlastiti razvoj? Jesam li si dopustio usredotočenost na vanjske nagrade kao zamjenu za unutarnji rast? Danas ću se posvetiti svojoj unutarnjoj svijesti znajući da je ona sjedište evolucijskog poriva koji pokreće univerzum.

Rascjepkani me um ne može dovesti do jedinstva, ali ga putem moram koristiti: što jedinstvo doista znači za mene? Na koje se doživljaje jedinstva mogu osvrnuti? Danas ću na umu imati razliku između jedinstva sa samim sobom i rastresenosti. Pronaći ću svoje središte, svoj mir, svoju sposobnost prepuštanja struji. Misli i želje koje me pokreću nisu temeljna stvarnost. One su tek način da se vratim jedinstvu. Imat ću na umu da misli dolaze i prolaze kao lišće na vjetru, ali da je bit svijesti vječna. Moj cilj jest živjeti iz te biti.

Istodobno živim na mnogo dimenzija; osjećaj zatočenosti u vremenu i prostoru jest privid: danas ću se doživljavati bez ograničenja. Pronaći ću vrijeme koje ću u tišini provesti sam sa sobom. Disat ću i opažati kako se moje biće širi u svim smjerovima. Kad utonem u vlastitu unutarnju tišinu, svaku predodžbu koja mi se pojavi u umu pozvat ću da se pridruži mojemu biću. Obuhvatit ću sve što mi se pojavi u umu i reći: "Ti i ja smo jedno na razini bivanja. Dođi, pridruži mi se s onu stranu drame prostora i vremena." Na isti ću način ljubav doživljavati kao svjetlost koja izvire iz mojega srca i pruža se dokle god moja svijest može dosegnuti; kad se u mojem umu pojave predodžbe, poslat ću im ljubav i svjetlost.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

SNOVI

MAGAZIN

BRZI CHAT

  • sofija132

    Nije Ljubav (ljubavni odnos) „konjsko kopito“ spremno za „utrku u galopu“, u ljubavi nema prisilnog djelovanja,..!

  • vanessa

    ૐ:)*

  • bglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijep dan vam želim.Lp

  • vanessa

    ૐ ૐ:)*

  • bglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijpu i radosnu nedjelju vam želim.Lp

Cijeli Chat

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info