Neka je liječnica pomislila da joj je egzistencija ugrožena, jer je čula da su u istom mjestu gotovo istodobno otvorene još dvije ordinacije. Umjesto da kaže sebi: »Konkurencija oživljava posao«, reagirala je velikim nesanicama, zamišljala je propast svojega posla u najcrnjim bojama i vrlo je brzo povjerovala da konkurenciji nije dorasla.

Gospođa dr. S. opisala je svoj odgoj kao autoritaran. Boljelo ju je što je u odnosu na braću i sestre uvijek bila u drugome plane. U njoj je tako snažno rastao osjećaj da je loša liječnica da je doista posjet pacijenata počeo opadati.

Toliko su je mučile jake dvojbe i strah da će propasti da je jedino još u terapiji hipnozom vidjela mogući izlaz. Vlastiti njezini medikamenti nisu više mogli pomoći kod smetnji srčanoga ritma. Došla je k meni slomljena i posve razdražena, te upitala mogu li tu hrpu krhotina nanovo dovesti u red.

Već u prvom satu terapije moglo se pratiti kako se paci­jentica sve više oslobađa. Postala je mirnija i mogla se opet smijati, što je kod nje bila rijetkost.

Sama je rekla da se godi­nama nije nasmijala. Počela je praviti planove kako da se uhvati u koštac s pristiglim liječnicima. Kako joj se povećava­la sigurnost, stjecala je uvjerenje da će konkurenciju bez dalj­njega podnijeti.

Napisala je u pismu: »Shvatila sam da sam sama sebi najveći neprijatelj. Ta me spoznaja silno začudila, ali je značila i olakšanje, jer je jednostavnije mijenjati se nego stalno biti nesretan.«

Čini se da je pozadina opisanih poteškoća i ovdje bila u djetinjstvu, u autoritarnome, potiskivajućem odgoju. Tko je u takozvanom »vremenu kovanja« bio dugo pod negativnim utjecajem, taj će obično i u kasnijem zrelom životu reagirati točno prema autoritarnoj sugestiji.

Tek uz pomoć onoga što zovemo »prevladavanje prošlosti« stječemo mogućnost othr­vati se snazi odgojem stečenih kompleksa, koje bismo inače trpjeli do danas. Otpustite prošlost u ljubavi. Uklonite se onome što sadrži riječ prošlost, to jest snazi koja djeluje iz prošlosti.

Prošlost je mrtva. Živjela sadašnjost, koja znači tenden­ciju prema stvaranju odluka ovdje i sada, a stvarate ih vi sami.

Mislim: neovisno o programima iz djetinjstva. U protivnom slučaju vi nećete biti stvarni donositelj odluka, nego će odlu­ke, zapravo, donositi iz dubina vaše podsvijesti neki vaš krivi »ja«, programiran u djetinjstvu.

nastavlja se...