POGLAVLJE 6 Vibracije etera

Kvantna fizika postoji oko sto godina i još uvijek je matica, najprihvaćenija fizika.

Iako je kvantna znanost otkrila postojanje polja nulte točke sa svim svojim

subatomskim česticama i fotonima, koji uskaču u 'postojanje' naizgled niotkuda

da bi se vratile u obilje nanosekundu kasnije, za što još uvijek nema razumnog

objašnjenja kako i zašto se čestice i fotoni pojavljuju i samo tako nestaju.

Također i val kvantne mogućnosti je još uvijek teško shvatiti i vizualizirati.

Kvantna fizika se mogla matematički dokazati korektnom znanošću, no za laike

dualitet valčestica kvantne znanosti je još uvijek vrlo teško razumjeti.

Kako vizualizirati česticu koja je i val i kruta mala špekula? Druga stvar koju se

teško shvaća je model atoma koga je predstavio Niels Bohr, u kojem elektroni lete

po dobro određenim ljuskama oko jezgre. Kako elektroni kontinuirano zrače

energiju, trebali eventualno kolabirati u jezgru, no oni to ne čine! Pitanje je odakle

ta energija zračenja stvarno dolazi i kako se obnavlja? Kvantna znanost je

prihvatila kvantna stanja elektrona (različite ljuske unutar atoma) kao činjenicu, no

ne može odgovoriti na pitanje zašto se elektroni samo pojavljuju u diskretnim

ljuskama unutar atoma i zašto ne kolabiraju u jezgru.

Čak tri stotine godina nakon Newtonovog otkrića gravitacije, znanost još uvijek

nema teorijsko objašnjenje za nju. To je upravo razlog što znanost stalno nastoji

naći nove teorije, ne bi li objasnila anomalije kvantne znanosti. Danas je najbolja

lansirana teorija matice znanosti teorija struna. Međutim, mala grupa znanstvenika

zauzima radikalno novo stajalište, a njihovo ih mišljenje vraća unatrag na uvide iz

pradavne povijesti.

Stotinama godina su briljantni fizičari i filozofi pokušavali predstaviti naš svijet

matematičkim modelima u fizici čestica, koji tvrde kako je fizikalni svijet

sastavljen od materije čiji je najmanji dio nazvan 'atomom'. Atom je davna grška

riječ u znaćenju nedjeljiv; jer se pretpostavljalo kako se najmanji dio materije ne bi

mogao više dijeliti! Kvantna mehanika je međutim uočila kako se čestice u nekim

slučajevima ponašaju kao valovi, pa je kasnije uvela dualitet valčestica.

Neki su kvantni znanstvenici već u prošlosti sugerirali kako bi kvantni valovi

mogli u konačnici biti stvarni valovi u fizikalnoj domeni. Nisu vjerovali u dualitet

valčestica. Prilično davno, 1937. napisao je Erwin Schrödinger, kako "ono što

promatramo kao materijalna tijela i sile, nije ništa drugo do oblici i varijacije u

strukturi samog prostora'.

Vjerojatno je čak i Einstein odbijao ideju diskretnih čestica, vjerujući kako su

čestice u stvari bile dio kontinuiranog polja. Sve više postkvantnih fizičara otkriva

što su Einstein i Schrödinger već pretpostavili; naime, fizičari su možda bili na

potpuno krivom putu, zavedeni idejom egzistencije materijalnog svijeta

sastavljenog od odvojenih krutih čestica! Oni danas sugeriraju kako možda

živimo u svemiru utemeljenom na valovima. Materija je jednostavno fokalna točka

vibracije u nekom moru energije, nazvanom eter.

Eter

U davnoj Grčkoj su grčki znanstvenici i filozofi vjerovali u postojanje samo četiri

elementa prirode; zemlja, voda, vatra i zrak. Atomi su prema tom vjerovanju bili

gradbeni blokovi ta četiri elementa svemira. Aristotel je dodao peti element eter, te

postulirao kako su planeti i zvijezde sastavljene od etera. Grčki je filozof Platon,

350 godina prije Krista, opisivao tih pet elemenata, dodavši kako je materija

kreirana iz pet Platonovih krutina, opisanih u njegovoj knjizi Timaeus. On je

izjednačio tetrahedron s elementom vatre, kocku sa Zemljom, ikosahedron s

vodom, oktahedron sa zrakom i dodekahedron s eterom, sastojkom planeta i

zvijezda. Danas jasno znamo kako postoji znatno više elemenata u prirodi nego

što je bilo poznato u davnoj Grčkoj. Međutim, dobro je poznata činjenica kako

Platonove krutine imaju ulogu u kemiji kao interne organizacijske strukture

molekula u mnogim materijalima. Na primjer oblici Platonovih krutih tijela se

pojavljuju u organizaciji prirodnih kristala.

U ovom poglavlju ćemo prezentirati novu teoriju o materiji koja se slaže s

Platonom glede konstrukcije atoma od oblika Platonovih krutina. Neki

znanstvenici danas vjeruju kako je eter istančana energija koja teče kroz sve

materijalne stvari, kao neka tekućina iz koje se kreira materijalni svijet. Za oblike

Platonovih krutih tijela se vjeruje da su geometrijske interne strukture atoma. To

je razlog zašto je sveta geometrija tako važna u toj novoj teoriji etera.

U 19. stoljeću je znanost dobro prihvatila eter, koji je stvarao svijetlo! To je bio

medij kojim su se, prema pretpostavci, širili i elektromagnetski valovi. Tih su dana

fizičari vjerovali da su materija i eter bili dvije odvojene stvari. Eter je služio kao

medij nosilac zračeće energije kao što je svijetlo, te po tadašnjem vjerovanju za

prijenos polja sile između materijalnih objekata u svemiru, kao što je gravitacija.

James Clerk Maxwell, utemeljitelj elektrodinamike i njegovi suvremenici nisu

uopće sumnjali u postojanje etera. 1887. Albert Michaelson i Edward Morley su

proveli eksperiment za dokazivanje njegovog postojanja. U to vrijeme se mislilo

kako je svijetlo kompresijski val koji se širi kao longitudinalni val nepokretnim i

stacionarnim eterom, jednako što se zvučni valovi šire zrakom. Kako se sama

Zemlja vrti, ona mora imati relativno kretanje prema nepokretnom eteru. Rezonirali

su stoga kako bi brzina svijetla mjerena na površini Zemlje, trebala dati različitite

rezultate mjereno u smjeru kazaljke na satu prema onom u suprotnom smjeru

kazaljke na satu obzirom na rotaciju Zemlje oko svoje osi. Međutim Michelson

Morley eksperiment je dokazao konstantnu vrijednost brzine svijetlosti, nezavisnu

o smjeru u kojem je brzina svijetla mjerena. Iz tog eksperimenta se zaključilo kako

eter ne postoji. Fizičari su od tada napustili teoriju etera. No današnji znanstvenici

vjeruju u krivu interpretaciju rezultata Michaelson Morley eksperimenta.

I tako je nakon stotinu godina eter vraćen u fiziku. U novoj emergirajućoj fizici,

dualitet česticaval Newtonijanskih čestica i kvantne mehanike se napušta. U novoj

fizici etera postoje samo valovi!

Eter je medij elektromagnetskih valova i pretpostavlja se kako je eter

nematerijalni, tekućini sličan, medij, supstancija istančane energije koja prožima

cijeli svemir. Dobro je poznata činjenica kako valovi za svoje postojanje trebaju

medij: bez medija, nažalost nema valova. Zvuk zahtijeva zrak. Za valove vode

potrebna je voda. No iz nekog neobjašnjenog razloga do sada, čak i od

MichaelsonMorley eksperimenta koji je diskreditirao postojanje etera, fizičari su

prihvaćali činjenicu da elektromagnetski valovi mogu putovati praznim prostorom,

bez ikakvog medija. Kako apsurdno, jer ako nema medija, što se onda titra? Kako

bi se svijetlo onda širilo kao valni fenomen ako nema ništa kroz što bi se širilo.

Fizika je prihvatila mogućnost putovanja svijetla, smatrajući neuspjeh dokaza

postojanja etera u Michaelson Morley eksperimentu nedovoljnim.

Začuđujuća je premisa obnovljene fizike etera, ne postojanje nikakvog dualizma,

nepostojanje razlike između materijalnog i nematerijalnog; sve je to energija jer je

energija sve što postoji! Materija nije fundamentalno svojstvo svemira; forma, a

ne supstancija, obblikuje materiju. Sada stvarno možemo uzeti poznatu

Einsteinovu formulu E=m*c² i pomaknuti je korak dalje, te stvarno početi shvaćati

ono što ta formula implicira!

Ne mogu se alternirati energija i materija; ne, materija = energija i točka!

U tom smislu je materija iluzija krutosti i razdvojenosti. Istočnjačke duhovne

tradicije su uvijek tvrdile kako je naš svijet Maya, iluzoran. Time su mislili kako

razdvojenost ne postoji, postoji samo jedinstvo na fundamentalnoj razini

egzistencije, jednost Brahme. Time se može vidjeti koroboracija Istočne mudrosti

s modernom znanošću! Evo kako se najbolje opisuje fizika etera:

Naš je svemir multidimenzionalan i sačinjen je od jedne i samo jedne supstancije!

Ta se supstancija naziva eter, koji je vibrirajuća, tekućini slična, energija koja

prožima fizikalni vakum. Materija kakvu znamo se kreira od trenutka do trenutka

kao stojni val, vorteks u fizikalnom vakumu. Ona je kondenzirani centar tih vrtloga

koji stvaraju iluziju odvojene čestice. Sva je materija u svemiru međusobno

povezana jer se polja čestica šire sve do najudaljenijih mjesta svemira.

Valna struktura materije

Prethodnica fizike etera je teorija Valne strukture materije Milo Wolffa. 1986. Wolff

je formulirao teoriju, koju je nazvao Stojnovalna struktura materije (WSM teorija).

Nezavisno i paralelno je i Geoff Haselhurst došao do istog zaključka o teoriji

stojnih valova za materiju, pa su počeli raditi zajedno od 1998.

WSM teorija je relativno jednostavna. Predlaže materiju kao fokalnu točku stojnih

valova, kao rezultat dva interferirajuća vala. jedan je val prema unutra, koji se

kreće prema centru i drugi je val prema van, koji se kreće od centra. Valovi su

kuglasti valovi u građi/strukturi prostora. Centar dva sferna vala je centar

'točkaste čestice'. Jednostavno, kao aksiom te teorije, mogućnost poprimanja

karakteristika tih stojnih valova je izgleda beskrajna.

I dok su skoro svi fizikalni zakoni Newtonove i kvantne fizike bili empirijski

izvedeni iz eksperimenata, Milo Wolff kaže njegova teorija omogućava a priori, iz

teorijskih principa, određivanje zakona i fizike relativnosti i kvantne fizike!

Ukoliko je u pravu, izvor fizikalnih zakona i svojstava naboja, mase i gravitacije, će

se moći po prvi put shvatiti. Matica fizike ih nikada ne bi mogla stvarno objasniti;

prije svega zato što ne znamo što je gravitacija; znali smo fizikalne zakone

gravitacije od Newtona, međutim ne znamo što je uzrok gravitaciji!

Teorija struna pokušava postići potpuno isto što je WSM teorija učinila, integrirati

kvantnu fiziku i Einsteinovu relativnost. Teorija struna je najbolji put matice fizika i

nada u teoriju svega (T.O.E theory of everything).

Valnu je strukturu materije već predlagao prije 130 godina William Cliffor,

tvrdnjom kako 'Sva materija je jednostavna ondulacija/valiranje građe prostora'.

Na nesreću, njegovi kolege nisu nikada njegov rad shvaćali ozbiljno.

U WSM teoriji materija je samo mustra interferencije ulaznih i izlaznihg valova.

Ulazni valovi neke čestice su izlazni valovi druge čestice. Na taj se način održava

sva materija svemira, koja je međusobno zavisna. Ulazni i izlazni valovi

međusobno povezuju svu materiju svemira.)

Subkvantna kinetika

Paul La Violette je razvio opću teoriju sustava etera, koju je nazvao subkvantnom

kinetikom. Vjeruje kako je znanost u krivu glede mnogih aspekata u fizici,

uključujući i teoriju Velikog praska, koja govori o postanku svemira iz jedne velike

kozmičke eksplozije. Prema teoriji Velikog praska, svemir se napuhnuo iz

singulariteta, beskonačno komprimirane točke u prostoru, u volumen od nekoliko

stotina milijuna svijetlosnih godina promjera u samo 1032 sekundi!

Taj je događaj zahtijevao dokidanje svih poznatih zakona fizike, uključujući

zakone Termodinamike, zakone Einsteinove relativnosti (ništa se ne može kretati

brže od svijetlosti) za tu sretnu priliku rođenje sve materije i energije iz potpunog

ništavila. Nakon tog najkraćeg trenutka vremena, sveti su zakoni znanosti

ponovno aktivirani i od tada svemir više ne dozvoljava kreiranje energije i materije

iz istog ništavila (prvi zakon Termodinamike). Kod svog rođenja je svemir

pokazivao najviši stupanj organizacije, a fizika diktira postupno raspadanje tog

reda ponovno u potpuni kaos (drugi zakon Termodinamike). Znanstvenici to

nazivaju povećanjem entropije. Paul La Violette ne kontrira tim zakonima, baš

suprotno, jednostavno ne vjeruje kako su ti zakoni bili isključeni samo za taj djelić

sekunde tijekom Velikog praska. U svojoj knjizi 'Geneza svemira Genesis of the

Cosmos' spominje još mnogo više problema s teorijom velikog praska kao što je

objašnjenje uočljivo kod crvenog pomaka zvijezda, što kozmolozi koriste kao

dokaz kako se naš svemir širi kontinuirano od Velikog praska. Vjeruje se kako je

pomak u crveno zvijezda prouzročen Dopplerovim učinkom tijekom odmicanja

zvijezda od naše referentne točke. Kozmolozi nisu

nikada ozbiljno zauzeli alternativno objašnjenje o umornom svijetlu za taj učinak

pomaka u crveno to objašnjenje uzima u obzir činjenicu kako bi to svijetlo, koje

putuje preko milijardi svijetlosnih godina, moglo biti djelomično apsorbirano

međugalaktičkim materijalom, što bi rezultiralo gubitkom energije, a time i

povećanjem valne dužine.

La Violette vjeruje kako je kozmologija dalekih predaka bolja alternativa, koja ne

pati od problema singularnosti Velikog praska. Prema mnogim davnim

kozmologijama, svemir je evoluirao milijardama godina, kao rezultat

kontinuiranog procesa kreiranja materije i energije iz pretpostavljenog prostora

četvrte dimenzije, etera. Ta kreacija nije nikada prestala i nastavlja se i danas

prema La Violetteu. Za podržavanje svojih tvrdnji, objašnjava kako je svemir u

svojoj biti otvoreni sustav, a ne zatvoreni, te kako je sposoban primati energiju i

materiju iz četvrte dimenzije bez suprostavljanja zakonima Termodinamike.

Eter je prema pretpostavkama nevidljivi metafizikalni prostor/područje,

neuravnoteženi promijenjivi medij koji kontinuirano fluktuira. Kada fluktuacije

dosegnu kritični prag, one mogu proizvesti stabilne valne oblike u našem

vidljivom fizikalnom svemiru. Tek su 1973. teoretičari sustava naučili o kemijskim

otopinama, koje su mogle stvarati samoorganizirajuće kemijske reakcije, koje su

pak spontano počele oscilirati. Te kemijske reakcije, kao na primjer

BelousovZhabotinski reakcija, periodično proizvode tako zvane kemijske ili

reakcijske difuzne valove. Takve iritirane kemijske reakcije osciliraju između niske

i visoke koncentracije kemijskih spojeva, što ih pogoni. Pretpostavimo kako prva

reakcija koristi spoj X za kreiranje spoja Y, onda će druga reakcija biti upravo

inverzna prvoj i koristit će spoj Y za ponovno stvaranje spoja X.

Postoji konstantna difuzija spojeva iz područja visoke prema niskoj koncentraciji,

zbog reakcijskogdifuzijskog vala. Ti kemijski valovi će proizvesti prekrasne

Mandela valne mustre kada se stave na Petrijevu posudu. Za razumijevanja

stvarnog početka osciliranja kemijske rekacije, koristimo se metaforom sustava

lovca i lovine. Pretpostavimo populaciju zečeva koja ima obilan izvor loćika

salate. Zato što se zečevi vrlo brzo množe, populacija će brzo rasti. Međutim u

našem malom zatvorenom habitatu postoje također i lisice, koje se hrane

zečevima, ograničavajući rast populacije zečeva. Kako brzo raste populacija

zečeva tako brzo raste i populacija lisica. Međutim zbog postojanja petlje povratne

veze u našem sustavu, ravnoteža će se uspostaviti, kada lisice počnu jesti previše

zečeva, doći će do nedostatka hrane, što će reducirati rast populacije lisica,

omogućavajući tako preživljavanje zečeva. Populacija lisicazečeva će oscilirati

između dva ekstrema, minimuma i maksimuma, što je savršeni primjer valne

oscilacije.

Iz takvih promatranja, Paul La Violette je zaključio kako bi i na sličan način eter

mogao proizvoditi valne mustre iz dva stanja etera, dva različita eterona, koji

kontinuirano mutiraju iz jednog stanja u drugo i natrag. U normalnim slučajevima,

eter zadržava svoje stanje ravnoteže zbog drugog zakona Termodinamike,

međutim pod kritičnim uvjetima, te transmutacije etera kao i valovi lovaca i lovine

mogu postati samoorganizirajuća valna mustra stabilne forme. Te valne mustre će

postati vidljive u našem fizikalnom svemiru kao elektromagnetska energija,

svijetlo.

Njegova je teorija testirana u simulacijskom modelu, nazvanom Brusselator, uz

korištenje dva eteron stanja X i Y za dokazivanje kako pod kritičnim uvjetima,

mogu spontano nastati samoorganizirane oscilacije. Stvarna reakcija etera je

koristila samo nekoliko prijelaznih stanja etera, no ovdje su zbog jednostavnosti

jedino spomenuti eteroni X i Y.

Transmutacijski model etera Paul La Violette prisjeća na transmutaciju kineskih

energija Yin i Yang, što je spomenuto u I Ching, Knjizi promjena. I Ching spominje

kreaciju kao rezultat cikličkih međusobnih transmutacija Yin i Yang energija.

Ženska Yin energija se transformira u mušku Yang energiju i obratno u vječnom

procesu fizikalnog manifestiranja.

Subkvantna kinetika Paul La Violette savršeno opisuje kako eter proizvodi valove

koje promatramo kao svijetlo u našem svemiru. Zato što to svijetlo formira stojni

val, koji se vječno obnavlja transmutacijama eterona, to je ono što mi u konačnici

motrimo kao kvantne čestice materije.

Subkvantna kinetika daje bolju alternativu potrebnih ulaznih i izlaznih valova od

Milo Wolff WSM teorije. Kako napredujemo u svom razumijevanju načina stvarnog

oblikovanja materije iz etera, vidjet ćemo u slijedeće paragrafu, kako vibracije

kreirane iz etera moraju biti organizirane u spiralnim formama za oblikovanje

atoma.

Vrtlozi vorteksi u eteru

David Thomson i Jim Bourassa su obojica utemeljila Institut kvantne dinamike

etera, te nezavisno razvijaju model temeljen na eteru, koji integrira kvantnu

mehaniku, teoriju relativnosti i teoriju struna. Model opisuje materiju kao

subatomski vrtlog, tornado ili vorteks u eteru. Taj vorteks nazivaju Toroidalnom

jedinicom etera Toroidal (A) Ether Unit (TAU). Kada se kombiniraju u kuglastoj

konfiguraciji, oni formiraju jezgru i elekronske ljuske atoma. Kvantna dinamika

etera spominje kako eter ima i mehanička i elektromagnetska svojstva. Mehanička

svojstva je ono što materiji daje masu; angularni moment vrtložne energije etera.

Masa je jednostavno inercija kreirana od vorteksa etera slično inerciji koju kreira

rotirajući zvrk.

Vječiti spin vorteksa etera, koga treba održavati za stabilnost sve materije svemira

se naziva misteriozna G sila ili Sila Boga. Dinamika etera ju definira kao enormnu

silu bez poznatog uzroka. Citiram tekst s njihovog web sitea:

'G sila je enormna sila koja je neusporediva s bilo kojom drugom silom u svemiru.

Ona vjerojatno ne će biti ono čemu se fizičari nadaju (i ja vjerujem kako je to

razlog zašto se taj model nije ranije predlagao), no G sila se pojavljuje kao

primarna sila koja je stvorila cijeli svemir. Ako netko želi može ju karakterizirati

Silom iz Ratova zvijezda i ne će mnogo pogriješiti. A ako ju netko želi

karakterizirati Bogom ili Svevišnjim bićem ili Velikim arhitektom svemira, također

ne će mnogo pogriješiti. Što god ta sila bila, izgleda da je živa stvar i izvor svih

neživih i živih stvari.'

Kimatika

Sveta geometrija igra važnu ulogu u fizici etera, koju prezentiramo u ovoj knjizi.

Razlog je prilična iskrenost. Kada je svemir oblikovan iz samo jedne supstancije,

onda je jedini način davanja svijetu izgledno različite pojavnosti pojedinačnih

materijalnih stvari kroz formu, jer se supstancija sama po sebi ne može

razlikovati. Stoga je geometrija etera i način njegova strukturiranja bit u kreiranju

materijalnog svijeta.

Odnos vibracija i geometrija je prekrasno opisao u svom djelu švicarski doktor

medicine i prirodni znanstvenik Hans Jenny (1904. 1972.) u znanosti, koji je

nazvao 'Kimatika'

U kasnijim godinama Buckminster Fuller (1895. 1983.) je međutim bio prvi koji je

otkrio postojanje odnosa između glazbenih frekvencija (Diatonske ljestvice) i

geometrijskih formi. Koristio je balon uronjen u plavi pigment i zavibrirao ga s

frekvencijama iz glazbene skale (7 bijelih tipki klavira): kao rezultat interferencije

valova, pojavljuju se na njegovoj površini čudesni dvodimenzionalni aranžmani.

Dr. Hans Jenny je nastavio rad Buckminster Fullera i testirao, te vibracije stojnih

valova u kuglastom volumenu tekućine. Na veliko iznenađenje sve Platonove

krutine, nazvane po legendarnom filozofu Platonu, su se pokazale kao

geometrijske mustre. Sliku koju vidite iznad je zvijezdatetrahedron; ona je i na

korici ove knjige! Ako pažljivo istražite sliku, možete uočiti dva istostranična

trokuta, jedan okrenut prema gore, a drugi prema dolje.

Zajedno ti trokuti formiraju simbol poznat kao Židovska Davidova zvijezda, no

zapamtite kako su 3D stvarnosti dva trokuta tetrahedroni, trostrane piramide.

Bijele zakrivljene i ravne linije na fotografiji su mjesta gdje se vibracije

poništavaju; to su čvorne točke, točke mirovanja u koje koloidne čestice,

raspršene u tekućini, bježe kada tekućina vibrira. Geometrijska mustra je rezultat

valne interferencije. Kada se val, koji ide iz centra kugle sretne s reflektiranim

valom od površine kugle, formiraju se stojni valovi.

Platon je u svojoj knjizi Timej objasnio kako su Platonove krutine osnovne forme

koje konstruiraju materiju i kako je to znanje došlo iz legendarne Atlantide.

Danas postoji dokaz kako je čovječanstvo znalo za postojanje Platonovih krutin

čak i prije Platona. U Ashmolean muzeju u Oxfordu je sačuvano svih pet

Platonovih krutina i neke dodatne polupravilne krutine koje je opisao Pitagora.

Isklesane od kamena Platonove krutine datiraju najmanje tisuću godina prije

Platona! To je kamenje pronađeno u Engleskoj i pripadalo je neolitskim ljudima,

kulturi koja prema našem današnjem razumijevanju nije imala matematičke

sposobnosti za shvaćanje tih formi a ipak su ih isklesali iz kamena!

Zar nije iznenađujuće što vibrirajuća tekućina kreira takve forme i što je takve

forme opisao Platon otprilike 400 godina p.n.e.?

Tajna 'Svete geometrije' nije u samoj geometriji, već u vibracijama koje poprimaju

geometrijske mustre!

Sveta geometrija je očuvana tijekom povijesti u krugovima Slobodnih zidara, jer

se vjerovalo kako sadrži važno znanje koje otkriva tajne našeg svemira!

Suvremeni nam znanstvenici govore kako su stvari, sve kreacije, rezultat vibracija

etera, upravo kao što je Istočna Hindu kozmologija uvijek govorila o zvuku Ohm

Brahme, kao vibraciji koja kreira fizikalni svijet.

Daniel Winter i David su interpretirali te kimatičke eksperimente i obojica se slažu

da se Platonove interferencijske mustre mogu dogoditi i unutar etera, te kako

upravo te interferencijske mustre stvarno oblikuju atom.

Egipćani su nazivali materiju zamrznutom glazbom, pa ako je materija stvarno

rezultat glazbenih vibracija etera, upravo tako kako eksperimenti kimatike

demonstriraju, onda danas možemo i cijeniti zašto.