Moderna je psihologija učinila velik napredak rasvijetlivši na nov način mnoge vidove ljudskog uma i time nam pomogla da bolje razumijemo sebe. Ona, dabome, ne može nadomjestiti molitvu, ali ipak ima svoju primjenu.

Moramo znati nešto o tome kako ljudski um djeluje da bismo ga mogli izbaviti. Međutim, nije zgorega prisjetiti se da smo u općenitom smislu oduvijek znali podosta o njemu, te se ne treba dati zbuniti ili preplašiti suvremenom psihologijskom terminologijom. To su uvelike samo novi nazivi za stare stvari. Ta su nova imena često preciznija i poučnija, ali ono na što se odnose stvari su koje nam ni dosad nisu bile nepoznate.

Uvijek smo, na primjer znali, da smo u određenom trenutku svjesni samo određenog broja ideja, onoga što činimo ili o čemu razmišljamo u danom trenutku - i to je ono što psihologija naziva »svjesnim umom.«

Oduvijek smo znali da je u našem umu pohranjeno mnogo toga o čemu ne razmišljamo, neke od tih stvari smo čak posve zaboravili, ali kakav neočekivani događaj može ih dozvati na površinu; to je ono što psihologija naziva »podsvjesnim ili nesvjesnim umom.«

Oduvijek smo znali da imamo sklonost zavaravati sami sebe kako djelujemo iz jednog razloga, dok su u stvari naši pravi motivi posve drugačiji, a to je »racionalizacija«.

Oduvijek smo znali da ljudska priroda vrlo vješto smišlja potajne načine kako da izbjegne neku neugodnu dužnost ili suočavanje s neželjenim činjenicama - i to je onaj »mehanizam bijega.«

I tako dalje, i tako dalje, moglo bi se nabrojati još mnogo tehničkih termina suvremene psihologije. Ipak, kad se koristimo njima treba pripaziti na to da oni budu naši sluge, a ne naši gospodari.

Dakako, jedino što je važno jest bolje spoznati Boga i sebe, pa su svaki nauk i svako iskustvo koji nam pomažu pri tome cilju dobri.

S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. Job 22; 21