POGLAvLJE VII

! Spilja ili pećina predstavlja šupljinu srca koja se smatra središtem bića, kao i unutrašnjost “jajeta svijeta”.

2 Kao primjer navodimo ulomak u kojemu je riječ o “si- lasku u podzemlje”. Oni koji su imali priliku čitati ga, mogu ga usporediti s onime što smo kazali o istoj temi u L’Esoterisme de Dante.

( Podaci koje ovdje rabimo djelomice su preuzeti iz Jewish Encyclopedia (VIII, 2!9).

4 Post 20, !9.

, U predajama nekih naroda Sjeverne Amerike također je riječ o stablu pomoću kojega su ljudi koji su najprije ži- vjeli u podzemlju došli na površinu, dok su mnogi lju- di iste rase ostali u podzemnome svijetu. Vjerojatno se Bulwer–Lytton nadahnuo tim predajama u knjizi La Race future (The Coming race; Dolazeći naraštaj). Novo izdanje ima naslov: La rase qui nous exterminera (Naraštaj koji će nas istrijebiti).

/ Iz istoga korijena kal izvode se i druge latinske riječi po- put caligo, a možda i sastavljenica occultus. Moguće je da oblik caelare izvorno potječe od drugoga korijena, caed, koji znači “odrezati” i “razdijeliti” (otuda također caede- re) a time i “odvojiti” i “sakriti”, no, u svakom slučaju, ideje koje izražavaju ti korijeni, kao što smo vidjeli, vrlo su bliske jedne drugima što bi moglo lako dovesti do spajanja caelare i celare premda su ta dva oblika etimo- loški neovisna.

7 “Krov svijeta”, sličan “nebeskoj zemlji” ili “zemlji živih”, u tradicijama srednje Azije ima usku vezu sa “Zapadnim Nebom” kojim upravlja Avalokitêšwara. Što se tiče smi- sla riječi “prekriti”, valja podsjetiti također na masonski izraz “biti zaklonjen”: zvjezdani strop u loži predstavlja nebeski svod.

0 To je Izidin ili Natin veo u Egipćana, “plavi veo” univer- zalne Majke u tradiciji Dalekoga istoka (Tao – te – king, pogl.VI). Primijenimo li taj smisao na vidljivo nebo, tu bismo mogli pronaći aluziju na ulogu astronomskoga simbolizma koji skriva ili “otkriva” više istine.

9 Safir igra važnu ulogu u biblijskome simbolizmu. Osobi- to se često javlja u proročkim vizijama.

!0 Sjever se na sanskrtu kaže Uttara, tj. najviše područje. Jug se se kaže Dakšina, desni predio odnosno ono područje koje nam je zdesna kada se okrenemo prema istoku. Ut- tarâyana je uzlazna putanja sunca prema sjeveru koji počinje sa zimskim i završava ljetni solsticijem. Dakšina- yana je silazna putanja sunca prema jugu koji počinje s ljetnim, a završava sa zimskim solsticijem.

!! U hinduističkom simbolizmu (koji je sâm budizam sa- čuvao u legendi o “sedam koraka”) sedam prostornih podučja su četiri temeljne točke uz Zenit i Nadir te, naposljetku, samo središte. Možemo napomenuti da je nji- hov prikaz tvori trodimenzionalni križ (od šest smjerova koji dva po dva idu u suprotnim smjerovima počevši od središta). U kabalističkom simbolizmu, uostalom, “sveti zamak” ili “unutarnji zamak” je u središtu šest smjero- va koji s njime čine sedmerostranični oblik. A “Klement Aleksandrijski kaže da iz Boga, ‘Srca svemira’, izlaze be- skonačna prostranstva od kojih se neka usmjeruju pre- ma dolje, druga prema gore, jedna na desno, a druga na lijevo, ova naprijed, a ona iza. Usmjerujući svoj pogled prema tih šest prostranstava kao prema uvijek jedna- kom broju, on dovršava svijet. On je početak i kraj (alfa i omega), u njemu se dovršava šest stupnjeva vremena, te od njega primaju svoju beskonačnu protežnost. To je tajna broja 7.” (Navedeno prema P.Vulliaud, La Kabbale juive, sv. I, str.2!, – 2!/.) Sve se to odnosi na razvoj prvo- bitne točke u prostoru i vremenu. Šest vremenskih faza odgovara svakome od šest prostornih smjerova, one su šest cikličkih perioda, manjih podjela jednog drugog, daleko širega razdoblja, koje se ponakad simbolički pri- kazuju kao šest tisućljeća. One se također mogu uspore- diti sa šest prvih “dana” iz Knjige Postanka, sedmi dan ili Sabat bili su faza povratka Načelu, tj. u središte. Ima- mo tako sedam perioda koji se mogu staviti u odnos s dotičnih sedam dwîpa. Ako je svaki od tih perioda jedna manvantara, kalpa obuhvaća dva niza čitavih sedmeraca. Uostalom, dobro je poznato da je isti simbolizam pri- mjenjiv na različite stupnjeve prema kojima zamišljamo manje ili više razumljive cikličke periode.

!2 Vidi ono što smo prije kazali o simbolizmu duge. Po- stoji, zapravo, samo šest boja, komplementarnih u paro- vima, koje odgovaraju šest suprotstavljenih smjerova u parovima. Sedma boja zapravo je sama bijela boja, kao sedmo podrčje koje se izjednačuje sa središtem.

!( Nije, dakle, slučajno da se u katoličkoj hijerarhiji papa odijeva u bijelo.

!4 Zato se badem smatrao simbolom djevičanstva.

!, Zanimljivo je primijetiti da je ta židovska tradicija vrlo vjerojatno nadahnula neke Leibnizove teorije o “animal- nome” (tj. o živome biću) koje stalno postoji u tijelu, ali “malo smanjenom” nakon smrti.

!/ ! Kor !,, 42 – u tim riječima postoj čvrsta primjena za- kona analogije: “Ono što je gore isto je što i dolje samo u obrnutom smisli”.

!7 Riječ akšara na sanskrtu znači “nerastvorivo”, a time i “neprolazno” ili “neuništivo”. On označava slog, prvi element i klicu jezika, te se najviše odnosi na monosi- labu Om za koju se kaže da u sebi sadrži trostruku bît Vede.

!0 Njegov ekvivalent nalazimo, u drukčijim oblicima, u ra- zličitim tradicijama, posebice u taoizmu, s vrlo važnim porastom. To je, u tom pogledu, u “mikrokozmičkom” poretku analogno onome što je u “makrokozmičkom” poretku Jaje Svijeta, jer zatvara mogućnosti “budućega ciklusa” (la vita venturi saeculi iz katoličkoga Vjerova- nja).

!9 Ovdje možemo prizvati grčki simbolizam psyché koji ve- likim dijelom počiva na toj sličnosti (vidi psyché u F.Pro- na)

20 Riječ kundalî (ženski rod kundalinî) znači uviti u prste- nast ili spiralni oblik. Ta uvijenost simblolizira embrij- sko i “nerazvijeno” stanje.

2! U tom pogledu, i pod određenim vidom, njezino boravi- šte poistovjećuje se također sa šupljinom srca. Već smo uputili na postojeći odnos između hinduističke Sakti i židovske šekine.

22 To je brahmarandhra ili Brahmino grlo, točka dodira su- šumne ili “koronarne arterije” sa “solarnom zrakom”. Taj smo simbolizam u potpunosti izložili u L’Homme et son devenir selon le Vedanta.

2( Sve je to u najužoj vezi s pravim značenjem dobro po- znate hermetičke rečenice: “Visita inferiora terrae, rectifi- cando invenies occultum lapidem, veram medicinam”, koja kao akrostih čini riječ VITRIOLUM. “Kamen filozofā” istodobno je, pod drugim vidom, “prava znanost”, tj. “eliksir dugoga života” koji nije drugo do “piće besmr- tnosti”. Nekada se piše interiora umjesto inferiora, no opće značenje nije promijenjeno, a uvijek postoji ista očita aluzija na “unutarnji svijet”.

POGLAvLJE VIII

! Tim riječima završava proročanstvo koje je Kralj Svijeta dao !090. kada se pojavio u samostanu Narabanchi.

2 Manvantara ili doba nekog Manua, koja se zove još Mahâ– yuga, obuhvaća četiri yuge ili sekundarna razdoblja: Kri- ta-yuga (ili Satya-yuga), Trêtâ-yuga, Dwâpara-yuga i Kali- yuga, koje se od grčko-latinske starine svaka za sebe poistovjećuje sa “zlatnim dobom”, “srebrnim dobom”, “brončanim” i “željeznim dobom”. U slijedovima tih ra- zdoblja postoji neka vrsta napredne materijalizacije iz koje proizlazi udaljavanje od Načela koje nužno prati razvoj cikličke manifestacije u tjelesnom svijetu počevši od “prvobitnoga stanja”.

( Početak toga doba u biblijskome simbolizmu prikazuje se Babilonskom kulom i “zbrkom jezika”. Mogli bismo logično pomisliti da se pad i potop podudaraju s kra- jem prvih dvaju razdoblja, no ishodište židovske tradi- cije zapravo se ne podudara s početkom manvantare. Ne treba zaboraviti da su ciklički zakoni primjenjivi na ra- zličite stupnjeve, za razdoblja koja nemaju istu duljinu, te koja ponekad zadiru jedno u drugo, odatle i kompli- kacije koje se isprva mogu čini nerazmrsivima te koje se mogu zapravo razriješiti uzimajući u obzir poredak hijerarhijske podložnosti odgovarajućih tradicionalnih središta.

4 Čini se da nitko nikada nije napomenuo koliko se prizna- je gotovo općenita nemogućnost povjesničara da uspo- stave neku kronologiju za sve ono što prethodi šestom stoljeću prije kršćanske ere.

, Taj izraz posuđen je iz taoističkoga nauka. Riječ “namje- ra”, s druge strane, uzimamo u točnom smislu koji odgo- vara arapskoj riječi niyah, koju obično tako prevodimo, a taj smisao odgovara latinskoj etimologiji (od in – tendere, težiti prema).

/ Ono o čemu upravo govorimo omogućuje nam da u vrlo preciznom smislu protumačimo riječi iz Evanđelja: “tra- žite i naći ćete, pitajte i dati će vam se, kucajte i otvorit će vam se.” Mogli bismo se ovdje, naravno, pozvati na već dane upute u pogledu “ispravne namjere” i “dobre volje”. A mogli bismo bez problema to dovršiti objašnje- njem formule: Pax in terra hominibus bonae voluntatis.

7 Ta usmjerenost (qiblah) u islamu je poput materijalizacije namjere (niyah), ako se možemo tako izraziti. Usmjere- nost kršćanskih crkvi je poseban slučaj koji je bitno po- vezan s istom idejom.

0 U konačnici je riječ tek o relativnoj izvanjskosti jer su sama sekundarna središta više ili manje strogo zatvore- na od početka Kali-yuge.

9 Manifestacija nebeskoga Jeruzalema u odnosu na ciklus koji završava isto je što i raj zemljaski u odnosu na ci- klus koji započinje, kao što smo objasnili u L’Esoterisme de Dante.

!0 Po daleko raširenijem gledištu, za čovječanstvo posto- je stupnjevi udaljavanja od prvobitnoga središta, a ra- zmak između različitih yuga podudara se upravo s tim stupnjevima.

!! O toj smo stvari obvezni još uputiti na našu studiju L’E- soterisme de Dante gdje smo dali sve upute koje mogu opravdati tu tvrdnju.

!2 Oni koji razumiju razmatranja koja ovdje izlažemo vi- djet će zašto nam je nemoguće ozbiljno uzeti brojne pse- udoinicijacijske organizacije koje su se pojavile na su- vremenom Zapadu: među njima nema ni jedne koja bi, izvrgnuta strožem istraživanju, mogla ponuditi dokaz “regularnosti”.

POGLAvLJE IX

! Tu podsjećamo na sličnost, na koju smo već drugdje uka- zali, koja postoji između vedskoga Agnija i simbola Ja- njeta (L’Esoterisme de Dante, !9,7, str./9-70; L’Homme et son devenir selon Vêdânta, str.4(). U Indiji je ovan nositelj Agnija. S druge strane, g.Ossendowski upućuje na više mjesta da Râmin kult u Mongoliji postoji oduvijek. Tu je riječ dakle o nečemu drugome, a ne o budizmu, supro- tno onomu što smatra većina orijentalista. O njemu, s druge strane, znamo preko bilješki o “Raminu ciklusu” koje bi još trebale postojati u Kambodži, preko podataka koji su nam se tako rijeko javljali da radije ne bismo o tome previše govorili, to dakle spominjemo tek usput.

2 Upozoravamo također na slike Janjeta na knjizi zapeča- ćenoj sa sedam pečata o kojoj govori Otkrivenje. Tibetan- ski lamaizam također ima sedam tajnovitih pečata, no mi smatramo da je ta sličnost puka slučajnost.

( Za planinu Qâf kaže se da je ne može dosegnuti “ni ze- mlja ni nebo” (lâ bil – barr wa lâ bil-bahr; odnosno, ono što se smatra višim od Montsalvat), a između ostalih naziva ima i naziv “Planina svetih” (Jabal el-Awliyâ) što je slično s “Planinom prorokā” koju navodi Anne Catherine Em- merich.

4 To je sukladnost dvaju trokuta preklopljenih jednoga preko preko drugog čineći “Salomonov pečat”. On se također može usporediti s kopljem i kaležom o kojima smo prije govorili, kao i s mnogo drugih simbola jedna- kih ovomu.

, W.-H. Roscher, u djelu naslovljenom Omphalos, obja- vljenom !9!(., skupio je znatan broj dokumenata koji potvrđuju tu činjenicu u najrazličitijih naroda. No, u gri- ješi kada pokušava tu ideju povezati s idejom o obliku zemlje koju su ti narodi gajili. On smatra da je riječ o vjerovanju u središte zemljine površine u najgrubljem i doslovnom smislu riječi. To mišljenje podrazumijeva potpuno nepoznavanje dubinskoga značenja simboli- zma. U onome što slijedi koristimo izvjestan broj poda- taka koje sadrži studija M.J. Lotha, L’Omphalos chez les Celtes, objavljenoj u Revue des Études anciennes (srpanj

- rujan !9!,).

/ Na njemačkome nabe, jezgra, i nabel, pupak. Isto je i u engleskome, nave i navel, pri čemu potonja riječ ima i širi smisao središta ili sredine. Grčka riječ omphalos i latin- ska umbilicus potječu uostalom iz jednostavne preinake istoga korijena.

7 Agni se u Ṛgvedi naziva “pupkom zemlje”, što se povezuje s istom idejom. Kao što smo već kazali, svstika je često Agnijev simbol.

0 U Grčkoj je bilo drugih duhovnih središta, ali posebno rezerviranih za inicijaciju u misterije, poput eleuzinskih ili samotračkih, dok su Delfi imali društvenu ulogu koja se izravno odnosila na svekoliku helensku zajednicu.

9 Post 20, !/-!9.

!0 Već smo upozorili na fonetsku sličnost riječi Beith-Lehem s oblikom Beith-Elohim koja se također nalazi u tekstu Knjige postanka.

!! “I približivši se, Đavao reče Isusu: Ako si Sin Božji, za- povijedi da ovo kamenje postane kruh” (Mt 4, (; usp. Lk 4,(). Te riječi imaju tajnovit smisao povezan s onime na što smo ovdje ukazali: Krist je morao izvršiti sličnu preobrazbu, ali duhovnu, a ne materijalnu kao što je tražio napasnik. Duhovni poredak, dakle, analogan je materijalnom, ali u obrnutom smislu, a demonska je karakteristika da sve preokrene. Sâm Krist je taj koji je, kao očitovana Riječ, “živi kruh koji je sišao s neba”, pa otuda odgovor: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi koja izlazi iz božanskih usta”. To je kruh koji se u “novome savezu” morao zamijeniti s kamenom kao “kućom Božjom”. Dodajmo još da su upravo radi toga nestala proročanstva. Što se tiče toga kruha koji se izjednačuje s “tijelom” objavljene Riječi, možda je zani- mljivo upozoriti da arapska riječ lahm, koja je ista kao i lebrejski lehem, upravo znači “meso”, a ne “kruh”.

!2 Post 20, 22.

!( Katkada je stijena omotana zmijom, osobito neki grčki omphaloi. Tu zmiju također vidimo omotanu oko podno- žja ili vrha kaldejskih miljokaza koje valja smatrati kao pravo “sveto kamenje”. Simbol kamena je inače, kao i simbol drveta (drugi lik “osi svijeta”) općenito usko po- vezan sa simbolom zmije. A to je i simbol jajeta, osobito u Kelta i Egipćana. Neobičan primjer prikazivanja om- falosa je “svetokamenje” iz Kermarije čiji je općenit oblik nepravilan stožac sa zaokruženim vrhom i svastikom na jednome od naličja. U svojoj studiji koju smo prije spo- menuli, M.J.Loth je stavio fotografije toga “svetoga ka- mena” kao i nekoliko drugih kamena iste vrste.

!4 U kineskoj tradicij broj , ima osobitu simboličku va- žnost.

!, Brehon Laws, navedeno prema J.Lothu

!/ Napomenut ćemo da se i Kina naziva “Carstvom Sre- dine”.

!7 Glavni grad kraljevstva Mide bio je Tara. No, na sanskrtu riječ Târâ znači “zvijezda”, posebice polarna zvijezda.

!0 Ime sv. Patrik, koje obično poznajemo samo u latinizira- nom obliku, izvorno je glasilo Cothraige što znači “sluga četvorice”.

!9 “Istinski čovjek”, stojeći u središtu, ne sudjeluje u kre- tanju stvari, ali zapravo upravlja tim kretanjem samom svojom prisutnošću jer se u njemu zrcali “Nebeska akti- vnost”.

20 Zhuang-zi, I.pogl., prijevod: P.L.Wiegera., str. 2!(. kažu da je car Yao vladao 2(,/. godine pr. Kr.

2!  Mogli bismo ih ovdje također usporediti s četiri Awtâd iz islamske ezoterije.

22 U ključnim oblicima, poput svastike, taj se prvobitni ele- ment prikazivao središnjom točkom koja je Pol. Ostala četiri elementa, kao i četiri kardinalne točke, odgovaraju četirima kracima križa simbolizirajući inače četvorstvo u svim svojim primjenama.

POGLAvLJE X

! Ideogram Aztlana ili Tule bila je bijela čaplja. Čaplja ili roda na Zapadau imaju istu ulogu kao ibis na Istoku, a te se tri ptice ubrajaju među znakove koji predstavljaju Krista. Ibis je u Egipćana bio jedan od Thothovih simbo- la, tj. simbola Mudrosti.

2 U određivanju točnoga mjesta dodira atlantske tradicije s hiberborejskom velika poteškoća nastaje poradi nekih zamjena imena koje mogu otvoriti prostor višestrukim zbrkama. No, pitanje unatoč svemu možda nije u po- tpunosti nerješivo.

( Veliki medvjed je i sâm bio nekada nazivan “ravnotežom žada”, jer je žad simbol savršenstva. Veliki i Mali med- vjed u drugih su se naroda poistovjećivali s dvije pločice vage. Ta simbolična vaga povezana je s pitanjem Siphra di-Tzeniutha (“Tajanstvenom knjigom”, odjeljkom Zohara): ona je “obješena na mjestu kojega nema”, tj. u “neoči- tovanome” koje polarna točka predstavlja za naš svijet. Mogli bismo, uostalom, reći da u Polu počiva ravnoteža ovoga svijeta.

4 Veliki medvjed je u Indiji sapta-rikša, tj. simbolična na- stamba sedam ršija. To se, naravno, podudara s hiper- borejskom tradicijom, dok je u atlantskoj tradiciji uloga Velikoga medvjeda zamijenjena Plejadama koje također čini sedam zvijezda. Poznato nam je da su za Grke Ple- jade bile Atlasove kćeri te se su se stoga nazivale i Atlan- tidama.

, U svezi s onime što smo prije kazali o fonetskom mije- šanju Mêrua i mêrosa zanimljivo je također primjetiti da se u starih Egipćana Veliki medvjed nazivao Bedreno zviježđe.

/ Šwêta dwipa je jedna od osamnaest manjih podjela Jam- bu–dwîpe.

7 Isto prizivaju i “Otoci sreće” zapadnjačke starine. No, ti su otoci bili smješteni na Zapadu (“vrt Hesperidā”: he- sper na grčkom, vesper na latinskom znači večer tj. Za- pad), što upućuje na tradiciju atlantskoga podrijetla što, s druge strane, može značiti “Zapadno nebo” tibetanske tradicije.

0 Ime “otok svetaca” rabio se za Irsku, kao i “zeleni otok”, pa čak i u Engleskoj. Upozorimo također na ime otoka Héligoland, koje ima isto značenje.

9 Već smo upozorili na slične tradicije u vezi Zemaljskoga raja. U islamskom ezoterizmu također su dobro poznati “zeleni otok” (el-jezirah el-khdrah) i “bijela planina” (el-ja- bal el-abiod) ma koliko se o njima malo govorilo.

!0 Ovdje imamo tri hermetičke boje: zelenu, bijelu i crvenu, o kojima smo govorili u L’Esoterisme de Dante.

!! Katkada je riječ, s druge strane, o pojasu duginih boja kojise može usporediti s Irisinim šalom. Saint-Yves na njega podsjeća u svojoj Mission de l’Inde, a ista se stvar nalazi i u vizijama Anne Catherine Emmerich. Upuću- jemo na ono što smo prije kazali o duginu simbolizmu kao i sedam dwîpa.

!2 Latinska riječ albus, “bijelo”, slična je inače hebrejskoj ri- ječi laban koja ima isti smisao, a čiji ženski oblik Lebanah označava mjesec. Luna na latinskom može istodobno značiti “bijelo” i “svijetao”, a te su ideje, uostalom, po- vezane.

!( Između pridjeva argos, “bijel”, i imena grada postoji samo mala razlika u naglašavanju. Ime grada je u srednjemu rodu, a ista riječ u muškome rodu glasi Argos. Ovdje se također možemo prisjetiti lađe Argo (što će reći da ju je izgradio Argus, a čiji je jarbol bio načinjen od hrastovine iz dodonske šume). U potonjemu slučaju, riječ isto tako može značiti “brz”, na brzinu se gledalo kao na svjetlo- sno svojstvo (osobito munje), no prvi smisao je “bjelina”, a time i “svijetlo”. Iz iste riječi izvodi se riječ “argent” (na francuskom “novac”; nap.pr.) koji je bijeli metal i astro- loški odgovara Mjesecu. Latinska riječ argentum i grčka arguros očevidno imaju isti korijen.

!4 “Prevalivši more strasti, yogin se sjedinio sa Spokojem i stekao “Jastvo” u svojoj punini”, kaže Šankarâchârya (Atmâ–bodha). Strasti ovdje označavaju sve slučajne i pri- jelazne promjene koje čine “struju oblikā”: to je podru- čje “unutarnjih voda”, po simbolizmu koji je zajednički svim tradicijama. Zato se potraga za “Velikim Mirom” često prikazivala u obliku plovidbe (a to je i jedan od razloga zašto barka u katoličkom simbolizmu predsta- vlja Crkvu). Ona se ponekad također prikazuje kao rat, a Bhagavad-Gîtâ se može protumačiti u tome smislu, kao što bismo mogli u tom pogledu razviti teoriju o “svetom ratu”(jihâd) po islamskom nauku. Dodajmo da “hodanje po vodama” simbolizira vladavinu nad svijetom oblika i promjena: Višnu se zove Nârâyana, “onaj koji hoda po vodama”. Nameće se sličnost s Evanđeljima u kojima Isus hoda po vodama.

POGLAvLJE XI

! Po izrazu koji Saint-Yves posuđuje iz simbolizma Tarota, najviše središte je među ostalim središtima kao “ništica okružena s dvadeset dvije arkane”.

2 Čini se Platonov Timej sadrži u skrivenom obliku neke sličnost sa znanošću o kojoj je riječ.

( Ovdje ćemo se podjsetiti na ono što smo kazali o naslovu Pontifex. S druge strane, izraz “kraljevsko umijeće” saču- vala je moderna masonerija.

4 Janus je u Rimljana istodobno bio bog inicijacije u miste- rije i bog obrtničkih udruga (Collegia fabrorum). Postoji veoma zanimljiva činjenica vezana uz to dvostruko obi- lježje.

, Kao primjer navodimo simbol Amfiona koji posvećuje zidove Tebe zvukovima svoje lire. Poznato je koju je va- žnost imala lira u orfizmu i pitagorizmu. Treba napo- menuti da je u kineskoj tradiciji pitanje glazbenoga in- strumenta često imalo sličnu ulogu, a očito je da ono što je o njemu bilo rečeno treba također shvatiti simbolički.

/ Što se tiče imenā mogli bismo pronaći nekoliko primjera u onome što prethodi, osobito za ona koja se povezuju s idejom bjeline, a još ćemo ukazati na neka druga. Mogli bismo također mnogo toga kazati o svetim predmetima s kojima su, u nekim slučajevima, bili povezani snaga i samo očuvanje grada: takav slučaj bio je s trojanskim Palladiumom, kao i sa salijskim štitovima u Rimu (za koje se govori da su bili načinjeni od aerolita u doba Nume; Salijski kolegij bio je sastavljen od dvanaest članova). Ti su predmeti bili uporište “duhovnih upliva”, kao kovčeg saveza u Židovā.

7 Samo ime Minos je već dovoljna uputa u tom pogledu, kao i Menes u Egiptu. Uputit ćemo također na Rim, na ono što smo rekli o imenu Numa, a podsjećamo i na zna- čenje imena Šlomoh za Jeruzalem. Što se tiče Krete, upozorimo usput na uporabu labirinta kao karakterisitčno- ga simbola srednjovjekovnih graditelja. Najzanimljivije je da su su hodnici labirinta narisani na pločama nekih crkvi smatrali kao zamjena za hodočašće u Svetu Ze- mlju za one koji to nisu mogli učiniti.

0 Vidjeli smo da su Delfi također imali tu ulogu u Grčkoj. Njihovo ime evocira ime dupina čiji je simbolizam ve- oma važan. Drugo važno ime je Babilon: Bab-ilu znači “vrata nebeska” što jedno od obilježja koje se rabi za Ja- kova u Luzu. On može imati smisao “kuće Božje”, kao Beith–El. No, postao je sinonim za “zbrku” (Babel) kada se tradicija izgubila: To je, dakle, obrtanje simbola, Janua Inferni zauzima mjesto Janua Coeli.

9 To stanje je spojivo s onim koje predstavlja početak je- dnoga od ciklusa “Jajeta Svijeta” koje sadrži klicu svih mogućnosti koje se javljaju tijekom ciklusa. Arka sadrži uostalom sve elemente koji služe obnovi svijeta, a time je i klica njegova budućega stanja.

!0 Među funkcijama “pontifikata” je i jamčenje prijelaza ili prijenosa tradicije iz jednoga ciklusa u drugi. Tu izgra- dnja arke ima isti smisao kao izgradnja simboličnoga mosta jer su oba podjednako namijenjena da omoguće “protok voda” koji inače ima višestruka značenja.

!! Napomenut ćemo također da se Noa opisuje kao onaj koji je prvi zasadio vinograd (Post 9, 20). To se može usporediti s onime što smo prije, u pogledu Melkisede- kove žrtve, kazali o simboličkom značenju vina i njego- voj ulozi u inicijacijskim obredima.

!2 Jedno od povijesnih značenja biblijskoga potopa može se dovesti u vezu s kataklizmom u kojoj je nestala Atlan- tida.

!( Ista se primjedba odnosi, naravno, na sve predaje o po- topima koje susrećemo u mnogih naroda. Ona se tiče i još osobitijih ciklusa, a takav je posebice slučaj s potopi- ma Deukaliona i Ogygesa u Grka.

!4 Post 9, !2-!7.

!, Te dvije polovice odgovaraju polovicama “Jajeta svijeta” kao “viših” i “nižih voda”. U doba nevolje, viša polovica postaje nevidljivom, a u nižoj se polovici stvara ono što Fabre d’Olivet naziva “gomilanjem vrstā”. Dvije kom- plementarne figure o kojima je ovdje riječ s određene točke gledišta mogu se još stopiti u dva lunarna polu- mjeseca okrenutih suprotno jedan od drugog (jedan kao odraz i simetrija drugoga u odnosu na crtu razdvajanja voda), što se povezuje s Janusovim simbolizmom koji za jedan od svojih simbola ima barku. Napomenut ćemo također da postoji neka vrsta simboličke istovjetnosti između polumjeseca, kaleža i lađe te da riječ “vaisse- au” (fr. posuda, brod, lađa; nap. prev.) služi istodobno za opis obaju potonjih riječi (“Saint Vaissel” je jedan od uobičajenijih naziva za Gral u srednjemu vijeku).

!/ Ta sfera je još “Jaje svijeta”. Raj zemaljski nalazi se u di- jelu koji se dijeli na te polovice, višu i nižu, tj. na nebo i zemlju.

!7 Kabalisti te četiri rijeke označavaju s četriri slova koja čine hebrjesku riječ Pardes. Već smo drugdje upozorili na njihov analogni odnos s četiri rijeke Pakla (L’Esoteri- sme de Dante, !9,7., str /(.).

!0 Ta zamjena odgovara zamjeni vegetacijskoga simboli- zma mineralnim na čije smo značenje ukazali drugdje (L’Esoterisme de Dante, !9,7., str./7). Dvanaestorima vra- tima nebeskoga Jeruzalema odgovara naravno dvanaest znakova zodijaka kao i dvanaest Izraelovih plemena. Ri- ječ je, dakle, o preobrazbi zodijačkoga ciklusa kao po- sljedici prestanka rotacije i njegove fiksacije u konačnom stanju koji je obnova prvobitnoga stanja, po završetku uzastopnih manifestacija mogućnosti koje ona sadrži.

“Stablo života”, koje se nalazilo u središtu Raja zemaljsko- ga, postavljeno je također i u središtu nebeskoga Jeruza- lema gdje donosi dvanaest plodova. Oni su na određeni način povezani s dvanaest aditya kao što je i samo “Sta- blo života” povezano s aditi, jedinstvenom i nedjeljivom bîti iz koje su potekli.

!9 Mogli bismo kazati da kugla i kocka ovdje svaka za sebe odgovaraju dvama gledištima, statičkom i dinamičkom. Šest ploha kocke usmjereno je prema tri prostorne di- menzije kao šest krakova križa povučenih iz središta ku- gle. Što se tiče kocke, nju je lako usporediti s masonskim simbolom “ugaonog kamena” koji se isto tako povezuje s idejom dovršenosti i savršenstva, odnosno, s ostvare- njem punine mogućnosti koje obuhvaća neko stanje.

POGLAvLJE XII

! Među budističkim školama koje postoje u Japanu jedna se naziva Jô–dô, što u prijevodu znači “sveta zemlja”. S druge strane, to podsjeća na islamsku sektu “Braća Či- stoće” (Ikhwân Es–Safâ) da ne govorimo o srednjovjeko- vnim katarima čije ime znači “čisti”. Moguće je, uosta- lom, da riječ sûfî, koja označava inicirane muslimane (točnije, one koji su stigli do konačnoga cilja inicijacije, kao jogini u hiduističkoj tradiciji) ima isto značenje. Pro- sta etimologija koja tu riječ izvodi iz sûf, “vuna” (od koje se izrađivala odjeća koju su nosili sufîji) vrlo je nezado- voljavajuća, a objašnjenje pomoću grčke riječi “sofos”, “mudar”, naizgled je posve prihvatljivo, jer bilo je nepri- kladno pozivati se na stranu riječ u arapskome jeziku. Smatramo, dakle, da prednost valja dati tumačenju koje sûfîji izvodi iz safâ, “čistoća”.

2 Simbolični opisi te “Čiste zemlje” nalaze se pri kraju Fe- dona (prijevod Mario Meunier, str.20,-209). Već smo na- pomenuli da možemo povuću stanovitu paralelu izme- đu toga opisa i Danteova opisa Raja zemaljskoga (John Stewart, The Myths of Plato, str. !0!-!!().

( Različiti svjetovi upravo su stanja, a ne mjesta, premda ih se kao takve može simbolično opisati. Sanskrtska riječ loka kojom se ona opisuju i istovjetna je latinskoj riječi lo- cus, upućuje po sebi na taj simbolični prostor. Postoji ta- kođer i vremenski simbolizam po kojemu se ta ista sta- nja opsuju kao sukcesivni ciklusi, premda vrijeme, kao i prostor, zapravo nije drugo do vlastiti uvjet tih stanja, stoga je sukcesija tu samo slika nekog uzročnoga lanca.

4 To se može usporediti s mnoštvom smislova kojima se tumače sveti tekstovi i koji se međusobno ne suprotsta- vljaju niti poništavaju, nego se, naprotiv, upotpunjuju i usklađuju u integralnoj sintetičkoj spoznaji. Sa stajališta na koje ovdje ukazujemo, povijesne činjenice podudara- ju se s vremenskim simbolizmom, a zemljopisne s pro- stornim simbolizmom. Postoji, uostalom, između jednih i drugih nužna veza ili podudarnost, kao između pro- stora i vremena, stoga i lokalizacija duhovnoga središta može biti različita od predviđenoga perioda.

, Soirée de Saint – Pètersburg, !!. razgovor. Jedva da postoji potreba, da izbjegnemo svako protuslovlje s nestankom proročanstava koje smo prije spomenuli, a koje je već primijetio Plutarh, uz napomenu da je riječ “proročan- stva” Joseph de Maistre rabio u veoma širokom smislu, u onome koji mu pripisujemo u govornome jeziku, a ne vlastitom i preciznom smislu koji je imao u starini.

René Guénon