AD ASTERA
MAYE - KRAJ VREMENA KAKVOG POZNAJEMO
Pretražujući Internet za podacima koji su mi bili potrebni zbog jednog drugog predavanja, naletjela sam na stranice koje su se bavile danom Propasti, u godini 2012, a cijeli niz tih stranica se temeljio na Mayanskom kalendaru. Neki od tih autora su se oslanjali na samu Bibliju, tražeći kompleksnim softwareom kodove koji bi kasnije među redovima i pojedinim slovima unutar tih redova doveli do novih rečenica koje bi potvrđivale ovo proročanstvo. Kako je izgledalo, ali ne i bez razloga, vidjevši trenutne klimatske promjene, nema nam druge nego li se pripremiti za dan Propasti, 21.12.2012. Čak je i datum jako zgodan - sve puno kombinacija 1,2 i naravno nule. No, poznato nam je kako se nula kao broj dosta kasno počeo koristiti ili smo zapravo živjeli u zabludi?
Ono što znam iz svog iskustva, jer sam proputovala Meksiko, te iz studija povijesti umjetnosti, jest gradnja piramida i tlocrti gradova koji su bili savršeni, razvijena keramika, te fina obrada žada, srebra, zlata, kosti... Narod koji je zapravo prvi zaigrao košarku, imao strukturu carstva, ali nije koristio kotač. Narod koji je imao svoja proročanstva, svoje kodekse, koje su Španjolci svojim dolaskom okrutno spalili.
Srećom nije im palo na pamet otući glifove sa monumentalnih spomenika koji su nam ostali kao upozorenje. Nekako mi se činilo, iako je bilo logično da takav narod ima vojsku, uz povremena žrtvovanja, nisu bili baš tako sumorni i skloni napisati i ostaviti u nasljeđe proročanstvo koje je ukazivalo na kraj svijeta. Tek sam kasnije tražeći Internetom uvidjela kako su oni ostavili i kalendar koji je završavao tom 2012 godinom. Da li smo zaista osuđeni na propast?
Ako prođemo kroz kratki povijesni pregled koji bi svakako ovdje u ovom predavanju trebao biti sastavni dio, onda znamo kako su Maye najpoznatija klasična civilizacija Srednje Amerike. Njihovo podrijetlo se datira oko 2600 prije nove ere na području Yukatana, te su svoje zlatno doba imali oko 250 godine nove ere, a živjeli su na današnjem području južnog Meksika, Gvatemale, sjevernog Beliza i zapadnog Hondurasa. Svoje znanje gradnje su temeljili na ranijoj civilizaciji Olmeka, no današnji arheološki nalazi govore u prilog da Olmeci i nisu bili ranija civilizacija nego da su koegzistirali. Maye su razvile astronomiju, sustav kalendara, hijeroglifsko pismo, gradili ukrašene i ceremonijalne zgrade kao što su piramide, palače i opservatorije, a sve što je građeno je građeno bez metalnih alata. Također su bili vješti poljoprivrednici, krčeći velike površine tropske šume, gradeći rezervoare za vodu, te su stalno obnavljali i popravljali putove kojima su putovali do drugih naroda razvijajući tako i trgovinu. U toj svojoj trgovini su koristili i prehrambene artikle kao sredstvo plaćanja. Tako imamo dokaze kako su koristili zrna kakaovca kao sredstvo plaćanja.
Isto tako su nađeni dokazi da je kakao bio jedan od temelja Mayanske poljoprivrede kao i kulture.
Oko 300 godine prije nove ere usvojili su hijerarhijski sustav upravljanja kojem su na čelu bili plemići i kraljevi. Ova se civilizacija razvila u izuzetno strukturirano kraljevstvo tijekom tzv. Klasičnog perioda koji je trajao od 200 – 900 godine nove ere. Njihovo društvo se sastojalo od mnogih manjih neovisnih država, od kojih je svaka imala seoska gospodarstva i velike urbane cjeline koje su građene oko ceremonijalnih centara. No, ono što do danas nije razjašnjeno jest nestanak ove civilizacije, koja je oko 900 godine nove ere jednostavno napustila svoje gradove, dok je dio sjevernih civilizacija bio integriran u Toltečko društvo do 1200 godine nove ere. Time je dinastija Maya svedena na poneki centar koji je ostao živjeti sve do doba kada su Španjolci u 16 stoljeću sproveli osvajanje i pokušali zatrti tragove ove civilizacije.
Gledajući civilizaciju Maya vidimo kako je ona ciklične prirode, puna uspona i padova, zapravo je kontinuirana i promjenjiva, vođena religijom koja je uvijek ostajala temelj njihove kulture.
Promatrajući vremensku liniju vidimo kako su se prvi lovci – sakupljači pojavili na tom području razvoja Mayanske civilizacije još prije 11.000 godina. Ono što ostaje vremenski nerazjašnjeno jest njihov kalendar koji je datiran s 3113 godinom prije nove ere, koja obilježava stvaranje svijeta, prema njihovom kalendaru dugog brojanja (Loung Count). S druge strane kaže se da su Maye svoju civilizaciju započele 2600 godine prije nove ere. Neki kažu 2500 prije nove ere. No, ipak, čemu stvarati kalendar kojih 500 godina unazad da bi se pronašao početak stvaranja svijeta? Ove obje dvije navedene godine imaju važnost i to s dva različita aspekta koja ćemo vidjeti tijekom predavanja.
Okrenemo li se na brzinu tekstovima, radovima te dugogodišnjim proučavanjima kojima se bavi Zecharia Sitchin te koji napominje postojanje planete Nibiru s ciklusom od 3600 godina, odnos između 2600 prije nove ere i 2012 godine nove ere predstavljaju jedan ciklus Nibiru prolaska. Ali to nisu jedina poklapanja...
Kako smo već rekli Maye su odredile datum stvaranja svijeta. Shodno tome su imali i svoju priču o stvaranju svijeta, koja je poznata pod nazivom Popl Vuh ("Knjiga savjeta"). U jednom isječku, priča govori o stvaratelju koji se zove Srce Neba, a koji je pokušao stvoriti ljude, nakon što je stvorio cjelokupnu prirodu i životinjski svijet koji nije bio sposoban govoriti te ga je odredio za služenje ljudima. Prvi pokušaj nije bio uspješan:
Evo ovdje je novo stvorenje,
Napravljeno od blata i zemlje.
Ne izgleda vrlo dobro.
Stalno se savija i razmekšava.
Izgleda iskrivljeno i savijeno.
Govori samo besmislice.
Ne može se razmnožavati.
Tako je Srce Neba dozvolilo da se potpuno rastope.
Nakon prvog neuspjeha, vidimo kako Srce Neba planira dalje, te pokuša stvoriti čovjeka od drva:
I kada su riječi izgovorene, učinjeno je.
Ljudi lutke su napravljeni
Sa licima izrezbarenima u drvu.
Ali oni nemaju krvi, nemaju znoja.
Nemaju ništa u svojim umovima.
Nemaju poštovanje prema Srcu Neba.
Samo hodaju naokolo
A ništa ne postižu.
Shvativši kako ni to nije ono što je želio, Srce Neba odluči uništiti svoju drugu kreaciju, drvene ljude. U tom procesu, pokrenuo je velike kiše i vjetrove, poplave, tako da su sve životinje bile u opasnosti i bježale. Šumske životinje su došle u domove drvenih ljudi s prijetnjom na ustima jer su zbog poplave bile istjerane iz svojih domova. Protiv ovih drvenih ljudi su ustale i udomaćene životinje psi i purice, čak je i kamen i keramika bila protiv njih:
Drveni ljudi su se razbježali po šumi,
njihova lica su bila uništena ,
i oni su se pretvorili u majmune.
A ovo je i razlog zašto majmuni liče na ljude.
Oni su ono što je ostalo od onoga što je bilo prije,
Eksperiment u dizajniranju čovjeka.
Nakon ovoga pokušaja na svjetlost dana stvaralac donosi blizance na svijet. Blizanci Hunaphu i 7 Hunaphu su se jednog dana igrali loptom nad Xibalbom (podzemlje, “Mjesto Straha”) a njihova buka je toliko naljutila bogove podzemlja da su ih uhvatili, vršili na njima mnoga testiranja te ih osudili na smrt. Tako su bili žrtvovani na taj način da su Hunaphu odrezali glavu i objesili je na drvo. Uskoro je tu došla kći jednog od bogova podzemlja, te u razgovoru s glavom, dotaknuvši je, ostala trudna. Ona je rodila blizance, heroje po imenu Hunaphu i Xbalanqu, lovce, strijelce, igrače loptom i prevarante. Oni su također završili na suđenje bogovima podzemlja, gdje su i nad njima vršeni testovi, te su bili osuđeni na smrt, ali su zahvaljujući svojoj spretnosti i snalažljivosti uspjeli pobjeći i time izbjeći smrt. Nakon toga su digli pobunu protiv Xibalbom, prevladali ih te uskrsli svog polubrata Hunaphu.
Stoga je velika važnost igre loptom u Mayanskom društvu, jer zapravo ukazuje na cikluse u prirodi, od sadnje, preko rasta i sazrijevanja.
Igranje loptom za Maye je bila personifikacija žrtve prinijete u slavu boga Hunaphua – boga kukuruza. Igralište koje je služilo za ovu obrednu igru je predstavljalo Mliječni put, dok se kameni krug, koji je zapravo bio koš, nalazio na sredini igrališta te je predstavljao Galaktički Centar. Lopta je predstavljala Sunce, a ubacivanje lopte u koš, simbolično je predstavljalo poravnanje s Galaktičkim Centrom.
Ujedno je ovim ubacivanjem ili poravnavanjem, označavan kraj jedne ere. Ono što je bilo interesantno loptu su smjeli dodirivati samo kukovima i koljenima. Pored ovog simboličnog prikaza poravnanja s Galaktičkim centrom, nađeni su prikazi i dokazi o žrtvovanjima. Dugo se vjerovalo da je tim koji je izgubio u ovoj igri, mješavine košarke i nogometa, morao kao žrtvu predati svog kapetana momčadi. No, naknadnim proučavanjima je otkriveno kako je zapravo pobjednički tim davao svog kapetana za žrtvovanje, potvrđujući pri tome kako je za žrtvu izabran najbolji od najboljih.
Tako vidimo kako su Maye promatrale život kroz cikluse. No, ova 2012 godina, te kraj njihovog kalendara zapravo predstavlja kraj jednog ciklusa koji se zatim ponavlja te možda i iz tog razloga nisu vidjeli potrebu da produžuju pisanje kalendara koji se u svojoj prirodi počinje odvijati ispočetka. Ali, interesantan je činjenica da su Maye prvo odredile konačan kraj kalendara, dakle 21.12.2012., ili po Dugom Brojanju: 13.0.0.0.0, te su od tog datuma izračunali unazad datum koji je predstavljao početka svijeta, ovoga tu na Zemlji. No, nisu Maye jedine koje ovu godinu poistovjećuju s određenim završetkom.
Podsjetimo se ovdje činjenice kako su se Egipćani hvalili svojim starim zapisima koje su vodili njihovi astronomi Solomonu, tvrdeći kako imaju položaje planeta i zvijezda zapisane unatrag 50,000 godina, što odgovara vremenu od dvije potpune precesije (25,920 godina). Potvrdu za ovakvu hvalisavu tvrdnju nalazimo u horoskopu iz Dendere – Zodijak koji je ukazivao na konstelaciju Djevice koja je prikazana kao trostruka – tri djevice na prikazu ukazuju na tri precesije zabilježene kroz konstelaciju Djevice, što prema izračunu govori o 75,000 godina. Potvrdu da se radi zaista o korektnoj zabilježbi neba te vremena nalazimo i u njihovoj logici zapisivanja stanja na nebu, jer kako je došlo do pomaka zvijezde sjevernjače tijekom tisuća godina tako su i oni mijenjali svoje zapise u odnosu na novonastalu situaciju na nebu. Kao primjer je možda najbolji i onaj o zapisima o bogu Apisu, kojeg su poštovali te prebacivanje pažnje na boga Ammona i to u momentu kada je proljetni ekvinocij iz Apisa (Bika) prešao u Ammona (Ovna).
Naravno da ova godina se približno poklapa završetku Kali Yuge.
Sveti spisi Hindusa, njihov najsvetiji i najstariji almanah, ukazuje na podjelu vremena na 4 Yuge, koje opisuju cikluse stvaranja koji se protežu milionima godina, uključujući u svoje opise civilizacije koje su nastale i nestale u tom procesu. Važno je samo ukratko proći njihov sustav mjerenja vremena jer se uviđa poklapanje s Mayanskim kalendarom utoliko što je jasno vidljivo ubrzanje vremena, tj. skraćivanje svakog narednog ciklusa razvoja.
Četiri su perioda osnova Velikog doba (MAHA YUGA), koji ukupno traje 4.320.000 godina. Veliko doba se sastoji od:
Krita Yuga (1.728.000 godina)
Treta Yuga (1.296.000 godina)
Dwapara Yuga (864.000 godina)
Kali Yuga (432.000 godina)
Već u samom popisu trajanja godina vidimo kako se ciklus skraćuje, ali ono što je važno jest kako dijeljenjem svakog perioda precesijskim trajanjem dobivamo neke cikluse:
Krita Yuga (1.728.000 godina : 25.920 = 80 precesijskih ciklusa)
Treta Yuga (1.296.000 godina : 25.920 = 60 precesijskih ciklusa)
Dwapara Yuga (864.000 godina : 25.920 = 40 precesijskih ciklusa)
Kali Yuga (432.000 godina : 25.920 = 20 precesijskih ciklusa)
Samo Veliko doba (Maha Yuga) od 4.320.000 : 25.920 = 200 precesijskih ciklusa.
Pored ovoga, isto kao i Maye imali su mjerenja za veća vremenska razdoblja, koja ćemo ovdje samo nabrojati da imate u vidu poveznice i uopće da se razmisli kome i zašto je bilo potrebno mjeriti vrijeme na toliko godina.
71 puta Maya Yuga = 1 manja Manvantara
28 puta Manvatara = 1 Dan Brahma (4.320.000.000 godina)
1 noć Brahma (4.320.000.000 godina)
360 Brahma dana i noći = 1 Brahma Godina
100 Brahma godina = Doba Brahme ili Velika Kalpa
Stoga, možemo zaključiti da su sve velike civilizacije imale mjerenja vremena, koja se poklapaju, u ubrzanju i skraćivanju svakog narednog ciklusa, te u činjenici da su imali zapise o vremenu unazad i unaprijed.
S razlogom se upitamo zašto.
Ipak, interesantna je činjenica, kako su se Maye misteriozno pojavile i misteriozno nestale. Populacija koja je ostala na tom području, nakon 900-te godine nove ere, je interpolirana, te je uvelike izgubila kontakt s nekadašnjim načinom života. A.D. Edgar Cayce kaže da su Maye stigle sa Plejada – pretpostavka je da su tamo i otišle. Možda je ovakvo mišljenje povezano s činjenicom da su Maye imale nevjerojatno astronomsko znanje. Gotovo da su imali opsesiju bilježenja vremena u ciklusima. Prema opisanim ciklusima iz doba Maya, oni su smatrali kako postoje pet različitih era, koje su postojale u dalekoj prošlosti, a svaka je trajala 5.125 godina. U svojoj predaji su ostavili i napomenu kako je svaka od tih era završila kataklizmom – karmičkim čišćenjem koje je nagomilala ljudska rasa. Svaki početak nove ere je bio temeljen na ostacima ljudskog sjemena nakon kataklizme.
Prema zapisima, zadnja era, ova kojoj smo i mi svjedoci, je započela prije 5.125 godina, te svojim završetkom u 2012 predstavlja “nultu točku”. “Nulta točka” za što?
Drugi dokazi upućuju na to kako je došlo do manjka hrane, te su se Maye povukle u šume, jednostavno napustivši gradove , koji više nisu mogli priskrbiti toliko hrane za svoje stanovnike. Moguć scenarij je istrošenost tla koje više nije moglo dati toliko kukuruza, koji je bio glavni prehrambeni oslonac cijele civilizacije.
Ako promotrimo što su Hopi Indijanci ostavili u nasljeđe, znamo za njihovo poznato proročanstvo koje se gotovo u cijelosti ostvarilo.
Ostao je još samo zadnji dio proročanstva. U Hopi rezervatu postoji slika uklesana u kamen koja je za njih toliko sveta da ne dozvoljavaju fotografiranje niti prenošenje crteža u javnost. Nekima van plemena su ipak dozvolili da vide tu ploču. Slika ukazuje na dva moguća puta, dva paralelna puta ljudskog roda. Jedan je put tame, a drugi put svijetla. U ovom momentu možemo slobodno prelaziti s jednog na drugi i obrnuto, jer nam Veliki Duh dozvoljava istraživanje ova dva puta.
Živimo mnoge živote putem svjetla ili putem tame – zapravo je riječ o reinkarnacijama koje biramo. No, kako sve ima svoj početak i kraj, tako će i za ovo slobodno prelaženje sa strane svijetla na stranu tame, i obrnuto, doći kraju, te ćemo morati odlučiti kojim putem ćemo krenuti. Hopi proročanstvo kaže da je taj moment stigao. Ono što je danas najpoznatije iz tog proročanstva, a zapravo vidimo svakodnevno na djelu, jesu veliki vjetrovi i klimatske promjene. U jednom stihu Hopi kažu:
Ulaskom u novi milenij za čovjeka će biti nužno vezati se za drvo – što objašnjava velike vjetrove.
Vrijeme će postati nepredvidljivo te očistiti mnoge stvari sa vjetrom i kišom.
Kažu kako svaki čovjek mora biti sposoban sam sebe prehraniti te da se moramo okrenuti vlastitom uzgoju hrane, a iznad svega čovjek se mora okrenuti duhovnom da bi mogao razumjeti ono što se oko njega događa.
Ukoliko se vratimo brojkama koje nas upozoravaju na cikluse vidimo da su Maye jednu eru brojale s 5.125 godina što u konačnici zatvara jedan veliki ciklus od 25.920 godina (5 era). Ovaj period odgovara precesiji, a Edgar Cycle smatra kako je negdje na polovici ovog ciklusa, dakle prije oko 13.000 godina Atlantida uništena u kataklizmi, koju su oni sami prouzročili svojom materijalizmom, pohlepom i sebičnošću. Ono što sa sigurnošću možemo vidjeti jest kako se klima rapidno mijenja, zagrijavanje ne samo što je globalno nego je uočeno i u našem Sunčevom sustavu, topeći ledene kape Marsa, stvarajući prašinu oko Mjeseca, Sunčeve oluje su učestalije s jačim izbačajima plazme.... Posljednjih 40 godina su sve učestalije pojave i snimke NLO-a, sve se učestalije pojavljuju krugovi u žitu, a ne zaboravimo kako posljednje otkriće kompleksa piramida na Visočici može imati veliku važnost za ljudsku rasu. Ono što je također vidljivo jest dioba ljudi – na one koji su svjesni i one koji to nisu. Očito dolazi do određenog pomaka u svijesti ljudi. Pokret New Age ukazuje kako se ljudi polariziraju u dvije grupe – oni koji teže višoj svijesti i one koji žele ostati na nižem stupnju svijesti. Prema Hopi proročanstvu, oni koji ne budu spremni za prelazak na višu razinu svijesti (4 dimenzija), će biti obezglavljeni, jer jednostavno neće biti fizički i psihički sposobni izdržati napore koje će zahtijevati preživljavanje u materijalnom svijetu.
Kako smo ovdje spomenuli stupanj svijesti pogledajmo kako su Maye promatrale život, zbog čega je kalendar bio toliko važan i možda u konačnici gdje su iznenadno nestali.
AD ASTERA
bglavac
irida
