Ponovno crtice iz knjige autorice Peme Chodron

Iz budizma:

MUDROST BEZIZLAZNOG

Središnje pitanje obuke svakog ratnika nije u tomu da nauči kako izbjeći  nesigurnost i strah nego kako se postaviti u odnosu na nelagodu. Kako  da i dalje vježbamo i onda kad smo suočeni  s teškoćama, uronjeni u  naše osjećaje, okruženi nepredvidljivim događajima naše svakodnevnice? Onima među nama koji žeđaju za istinom, bolne su emocije poput zastavica koje se podižu da nam kažu: „E, sad si zaglavio!“ Na razočaranje, neugodnost, uzrujanost, ljubomoru i strah, gledamo kao na trenutke koji nam pokazuju gdje smo slabi, gdje se povlačimo i zatvaramo. Takve nam neugodni osjećaji poručuju da se prkosno uspravimo i zagledamo u situaciju iako bismo se najradije skrili u mišju rupu ili skrenuli pogled u stranu.

Kad se zastavica podigne, pruža nam se prilika: možemo ostati sa svojim bolnim osjećajima umjesto da se brzo izvučemo. Kad ostanemo u biti se blago navodimo da se priberemo u času kad bismo inače dopustili ogorčenju da se stvrdne u krivnju, taštinu ili otuđenje. Tako se istodobno čuvamo da stvari ne gurnemo pod tepih  jer smo se uvjerili  da je sve u redu. Ali lakše je to reći nego učiniti.

Obično i redovito preplavi nas uobičajena reakcija trenutka. Svoje uzorke ponašanja ne prekidamo niti na trenutak. S  vježbanjem, međutim,  naučimo živjeti sa slomljenim srcem, s neimenovanim strahom,  željom za osvetom. Zagledanjem u neizvjesnost mi naučimo kako se opustiti usred kaosa, naučimo kako biti priseban kad nam se tlo izmakne pod nogama. Na duhovnu se stazu možemo dnevno vraćati bezbroj puta ako jednostavno vježbamo svoju volju da se odmaramo u neizvjesnosti sadašnjeg trenutka – ponovno i ponovno.