Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član cyberbaka

Upisao:

cyberbaka

OBJAVLJENO:

PROČITANO

2012

PUTA

OD 14.01.2018.

BRAČNI KREVET, BRADA, BRADAVICE, BRAK, BRAKOLOMSTVO, NEVJERA i VJENČANJE, BRAVE

BRAČNI KREVET, BRADA, BRADAVICE, BRAK, BRAKOLOMSTVO, NEVJERA i VJENČANJE, BRAVE
Sudeći po broju razvoda u današnjem vremenu, ljudi su se i imali čega bojati...

BRAČNI KREVET

Ne smije se po njemu udarati jer će inače po narodnom vjerovanju žena dobivati batine. Na mnogim se mjestima tvrdi: koji od bračnih drugova prvi izađe iz bračnog kreveta, taj prvi umire. Ako se želi da mladenka bude plodna, stavljaju joj se pod bračni krevet prženi medvjeđi bubrezi.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Povijest spavaćih soba - povijest kreveta

Naši su preci spavali na balama od životinjskih koža i mahovine koje se nisu previše razlikovale od ježeve hrpe lišća, dok se u antici spavalo na bajkovito opremljenim krevetima.

Pogled na antiku


Predaja nam kazuje da su kraljevi Starog zavjeta spavali u “krvetima od zlata i srebra na mramornim podovima”, te da su brončani kreveti asirskih potentata bili prekriveni dragim kamenjem. U grobovima faraona nađene su postelje od ebanovine s ukrasnim motivima od zlata i slonovače čije su noge bile izrađene u obliku mačjih šapa ili životinja iz basni. Na tim posteljama nije bilo uzglavlja, jer se pribojavalo da bi ista mogla stijesniti sjedište duše. Stari su Egipćani umjesto mekanog jastuka koristili oslonac za glavu u obliku pulumjeseca, a koji je bio izrađen od metala ili kamena kako je to poznato iz ranijih kultura. U Grka je i Rimljana krevet predstavljao središte društvenoga života. Kod grčke “kline” se radiolo o uskoj, elegantnoj ležaljci s niskim osloncem za glavu koja se koristila pri objedovanju, u razgovorima i za spavanje. Imala je tanki jastuk te je stoga bila nešto mekša od egipatske postelje. Za pokrivanje su se koristile deke, ali se iz raznih izvora može saznati da je u Atiki bio običaj noću se zamotati u komad tkanine koji je po danu služio kao odjeća. Pod glavu i pod noge su se stavljali meki jastuci. Ukus Rimljana bio je nešto luksuzniji, naime, oni su ležali na jastucima ispunjenim perjem a pokrivali su se svilenim pokrivačima. Te nam se stare kulture danas pričinjaju kao davno zaboravljeni snovi. U Europi, njihovi su običaji bili kroz čitava stoljeća zaboravljeni a povijest naše današnje spavaće sobe počinje u srednjem vijeku.

Prvi kreveti


Prvobitno je umjesto spavaće sobe postojala komora za spavanje, a na samom početku neka vrsta kabine za spavanje. Ali najčešće je prostor za spavanje bio toliko loš da je život nalikovao logoru pod šatorima. U srednjem je vijeku anglosaksonski lord sa svojim ratnicima i vazalima po danu živio u tzv. “Great Hall”, velikoj prostoriji poput sjenika s otvorenim krovištem, tako da je dim otvorene vatre koja je gorjela u sredini dvorane mogao odlaziti kroz otvor u krovu. Nakon večernjih pijanki za dugim stolovima koji su počivali na stalcima, ratnici bi ostajali spavati na licu mjesta. Najčešće bi se umotani u svoje ogrtače smjestili oko vatre tako da su im noge bile okrenute prema vatri, ili bi pak svoje slamom ispunjene madrace pobacali po klupama koje su bile postavljene uza zid. Posluga se još stoljećima morala zadovoljavati s najgorim mjestima za spavanje, tako da je spavala u uglovima ili sa životinjama u štali gdje bi se zavlačila duboko u sijeno. Gospodar i gospodarica kuće bi se povlačili u svoju drvenu komoru za spavanje koja je bila odvojena od “Great Hall”. Pokrivači i plahte su najčešće bili grube tkanine od pamuka ili konoplje. Samo su bogataši sebi mogli priuštiti fina platna i vunena tkanja. Razvoj kamina u 14. stoljeću je unio više topline u kuće dobrostojećih te je omogućio grijanje manjih intimnijih prostora. Otada se spavalo u “komorama”. Pojam “komore za spavanje” prvi put se spominje 1265. godine, ali je u 16. st. prešao u opću jezičnu uporabu. Ali u tim komorama ljudi nisu spavali sami. Danas nam se srednjovjekovni običaj, da se u jedan krevet smjesti dvije ili više osoba, čini pomalo kurioznim. Ali taj običaj nije nipošto bio ograničen samo na srednji vijek.

Djeca Tudora su najčešće bila trpana u jedan krevet, čak i ako su bila gotovo odrasla. Kroničar John Aubrey izvještava da su tri kćeri Sir Thomasa Morusa koje je krasila legendarna ljepota još u dobi za udaju spavale u jednom jedinom pokretnom krevetu koji se nalazio u komori za spavanje njihova oca. Kod pokretnog se kreveta radilo o ravnom krevetu s kotačima na kojem je posluga spavala do nogu svojih gospodara. Po danu bi taj krevet nestajao pod krevetom na četiri stupa. Općenito je prihvaćeno da se u srednjem vijeku u postelji nije nosila spavaćica iako postoje slike na kojima su osobe što spavaju prikazane u tankoj spavaćici i s kapom na glavi. Redovnici su naprotiv spavali u svojim odorama. Krevetni propisi biskupa Huga Gratianopolitanusa su propisivali da isti moraju skidati svoje čizme, ali su ostalu odjeću uključujući i čarape morali zadržati na sebi.

U srednjem je vijeku krevet sve više postajao važan komad namještaja koji se opremao ukrasnim elementima. Daske na uzglavlju i podnožju bile su ukrašene rezbarijama, a dnevni su pokrivači bili izvezeni. Prvi srednjovjekovni kreveti bili su pravokutnog oblika i solidne izvedbe, a kod boljih je na uzglavlju bila pričvršćena daska na koju se mogla odložiti svijeća. Karakteristično za srednjovjekovni krevet bio je izuzetno velik broj jastuka za glavu. Stječe se dojam da je čovjek pri spavanju sjedio u uspravnom položaju. Hladni kameni zidovi dvoraca bili su presvučeni drapiranim tapiserijama kako bi spavači bili zaštićeni od velike hladnoće. Pored toga su tapiserije u sitim i svijetlećim bojama ukrašavale prostorije s lovačkim slikama – scene iz sokolovog lova ili biblijski prikazi pred pozadinom od biljnih motiva, cvjetova, ptica i divljih životinja. Time je započelo stambeno uređivanje srednjovjekovne komore za spavanje. Osim kreveta je postojao još i stolac koji je bio sastavljen zupčastim spojevima te jedna ili dvije škrinje za odjeću i posteljinu. Te su škrinje bile izuzetno praktične za plemićku obitelj koja bi se kroz godinu selila s jednog imanja na drugo. Gotovo bi se moglo reći da se u srednjem vijeku živjelo stalno iz kovčega. Ali za sirotinju su se srednjovjekovne životne okolnosti do u 19. stoljeće vrlo malo mijenjale. Većina se kućica sastojala od samo jedne jedine prostorije koja je, slično kao u “Great Hall” imala otvoreno krovište kroz koje je odlazio dim. U boljim je slučajevima na kraju prostorije postojala niša za spavanje koja je od ostatka prostora bila odvojena zastorom u visini glave. Nakon što je u vrijeme Tudora izumljen kamin više nije bilo potrebe za otvorenim krovom u Great Hall. Uvučeni su stropovi kako bi se toplina zadržala u prostorijama te je na taj način dobiven dodatni kat odmah ispod krova. Na spavanje se odlazilo na tavan preko malih zavojitih stepenica ili ljestvi od konopa.

U 17. stoljeću su tavani bili podijeljeni u komore za spavanje koje su čak u velikim kućama bile nanizane jedna uz drugu bez hodnika. Najsiromašniji nadničari su nadalje spavali u svojim primitivnim prizemnim kućicama s grubim podom od ilovače, a najčešće su zbog topline i svoje životinje noću ostavljali u istoj prostoriji.

Uspon kreveta


U 13. stoljeću, s pojavljivanjem baldahina, krevet je uzdignut do ritualnog objekta. Krevetni su zastori imali praktičnu svrhu, jer su spavača trebali štititi od hladnoće i propuha u slabo grijanim prostorijama. Ali prvobitno je značenje baldahina ili krevetnog neba bilo drugačije. On je u prvom redu trebao simbolizirati rang i moć svoga vlasnika. Na samom je početku baldahin bio namijenjen samo kraljevima i državnicima. Do u 17. stoljeće, stolci su bili izuzetno rijedak namještaj i predstavljali su nešto slično poput prijestolja, jer su korišteni samo od gospodara kuće ili od vrlo uglednog gosta. U plemićkim je kućama jedan stolac stajao na podnožju kreveta u Great Chamber, gospodarevoj komori za spavanje, koja je obično vodila izravno u prometnu glavnu dvoranu kuće. Ovdje je gospodar primao ugledne goste te je odavde obavljao i svoje poslove. Bio je to normalan razvoj, da je ukrasni baldahin već ubrzo sa stolca prenesen na predmet koji je posjedovao daleko veći značenjski potencijal za odlikovanje i dostojanstvo, naime, na krevet. Tako su se četvrtasti i okrugli baldahini počeli postavljati iznad mjesta za spavanje. Isti nisu, kao kod kasnijeg kreveta na četiri stupa, bili pričvršćeni na okviru konstrukcije već su visjeli sa stropa obješeni o lance ili konope, te su se stoga mogli lakše transportirati. U početku se radilo o jednostavnim, ali i impozantnim kreacijama koje su u potpunosti bile presvučene tkaninom. Grimizna boja je bila omiljena kod krevetnih zastora, a omiljeni je materijal bio tkanina od češljane vune visoke kvalitete koja je najbolje zadržavala toplinu. Tijekom 14. stoljeća se postepeno razvijao poznati krevet na četiri stupa. Doduše, na početku je izgledao nešto drugačije, jer je imao samo dva stupa na podnožju i visoku dasku na uzglavlju na koju je bio naslonjen baldahin. Povremeno je krevet nošen i na putovanja, jer su u to vrijeme putovanja predstavljala pravu postolovinu. Nije svako svratište imalo krevet za gosta, a ako ga je i imalo, trebalo je računati s time da je pun gamadi. Najčešće se putovalo s tzv. “trussing bed” koji je bio sklopiv. Tako je Rikard III., kako nam govori njegov biograf Roger Twysden, poslao unaprijed svoju svitu da dan uoči bitke kod Boswortha postavi njegov najdraži krevet na četiri stupa u svratištu The Blue Boar u Leicesteru. Tu je noć i spavao u svome krevetu, ali mu je to bila i posljednja, jer je poginuo u boju. I tako je sa Henrikom VII. započela Tudor-epoha. Krevet je stajao stotinu godina u najboljoj sobi svratišta Blue Boar te je privukao mnoštvo posjetitelja. Gosti koji su noćili u toj sobi nisu ni slutili da spavaju na nečemu daleko uzbudljivijem nego što je to krevet Rikarda III. Naime, tajna kreveta je otkrivena tek u vrijeme Elizabete I. od strane gazdarice hotela. Kad je protresala perinu, primijetila je kako se preko poda kotrlja zlatnik. Odmah je shvatila situaciju te je pregledala krevetnu ladicu. Krevet je posjedovao dvostruko dno, a međuprostor je bio u potpunosti ispunjen zlatnicima. Vjerojatno ne postoji sigurnije mjesto za spavanje nego što li je to skrovište zlatnog blaga! Nakon smrti Rikarda III. koji je svoj krevet koristio kao škrinju za blago započelo je zlatno doba krevetne komore koje je potrajalo kroz čitavo 16. i 17. stoljeće. U tom se vremenu sam krevet razvio u svojevrsno blago od posebne raskoši.

 

Herojsko doba komore za spavanje


Prije nego što pobliže promotrimo raskošne i veličanstvene krevete, trebali bi postati svjesni toga koliko su novaca isti gutali. Prije nego što je Sir Richard Arkwright u 18. stoljeću izumio mehanički tkalački stan, tekstili su spadali u najveći luksuz koji je bilo moguće sebi priuštiti. Danas možda svileni baršun i brokat smatramo skupima, ali tada su ti materijali bili mnogo, mnogo skuplji. Ako izuzmemo elizabetansko vrijeme kad je i krevetno postolje opremano skupocjenim dekorom, onda možemo reći da su isključivo tekstili krevetu davali njegov raskošni izgled, te su ga time činili snažnim simbolom bogatstva i privilegija. U velikoj je kući itekako postojala mogućnost da ‘raskošni krevet’, kako je nazivan u 17. stoljeću, košta koliko i ukupni ostali namještaj. I na nižoj je razini odnos cijena tekstila prema drugim kućanskim predmetima bio sličan. U ostavinskom popisu Andrewa Smythea, zemljovlasnika koji je umro 1557. godine, njegova su 2,83 hektara zemlje obrađena zimskim usjevima procijenjena na dvije funte i 6 šilinga, dok je njegovih “8 garnitura posteljine”, broj koji ga prikazuje imućnim, procijenjeno na 12 šilinga, dakle, na više od četvrtine njegovog ukupnog vlasništva zemlje i žitarica. I to se odnosi samo na posteljinu. Stotinu godina poslije, dakle, 1651. godine, krevet Karla I. sa “zelenim izvezenim satenom” je procijenjen na 1000 funti, a njegovi Raffael-crteži na 300 funti. Kako su izgledali ti raskošni kreveti? Djelomično su bili upadljivo veliki. Za svoje vjenčanje s Izabelom od Portugala Filip Dobri je dao urediti komoru za nevjestu u kojoj je bio postavljen krevet dug 5,49 m i širok 3,66m. Sve do sredine 17. stoljeća konstrukcija krevetnog postolja je bila srazmjerno jednostavna, ali je isto često bila bogato ukrašena rezbarijama. Jednostavna je konstrukcija često nadoknađivana zahtjevnom dekoracijom. Krevetne presvlake koje su sezale do poda bile su ukrašene bogatim volanima te sa srebrenim ili zlatnim porubom. Krevetne su zavjese bile od svilenog baršuna ili brokata, od teškog, prešanog ili muštranog baršuna, od tapiserija ili od obojenih platana, od češljane vune koje su bile prekrivene goblenima ili drugim dragocjenim vezovima. Krevet koji je 1490. godine izrađen za Beatrice d’Este povodom rođenja njenog sina predstavljao je smionu kombinaciju grimiznog, murvinih boja i zlatnoga. I ovdje je pompozno djelovanje postignuto prije svega živim bojama i opulentnom dekoracijom. Prostorije, koje su takvi kreveti krasili, bile su, naročito u 16. stoljeću, izrazito oskudno namještene, ali su zato bile bogato ukrašene tekstilima živih boja. Iz pisanog izvora, iz 1580. godine, doznajemo da je kraljeva spavaća soba u Arundel Castle, koji vjerojatno nije bio baš siromašno opremljen, sadržavala krevet, stol i neizbježni “great chair”. Nakon kreveta je drugi najvažniji element opremanja bio zidni zastor. Ponekad je bio od istog materijala kao i krevetni zastor, ali isto su tako korištene i tapiserije i otisnuta koža sa zlatnim dekorom. Elizabetanske su komore za spavanje naprotiv bile opremljene štukaturnim stropovima i opločenim zidovima s bogatim rezbarijama koji su bili presvučeni slojem sjajnih boja. Kroz mala je prozorska okna s ucrtanim grbom upadalo obojeno svjetlo koje je još više pojačavalo raznolikost boja. Tako je prostorija djelovala poput prekrasnog obojenog mozaika sačinjenog od fantastičnih uzoraka i prikaza koji su se ispreplitali na uskom prostoru.

Jednostavna komora za spavanje


Kako je izgledala jednostavna komora za spavanje u usporedbi sa svom tom raskoši? U jednom inventaru postavljenom 1558. godine u Lambeth Palace “komora za spavanje Richarda, upravitelja kuhinjskim namirnicama” sadrži “jedan sloj slame, jedan madrac, jednu perinu sa smotuljkom za glavu, jednu garnituru posteljine, jedan pokrivač u obliku tapiserije i jednu malu dasku na stalku.” Nije posjedovao zidne zastore, dakle, bio je siromašan. Jer manje imućni su svoje zidove prekrivali s oslikanim tkaninama kad sebi ne bi mogli priuštiti tapiserije. Ipak je Richard posjedovao madrac, ali ne i deku ili namještaj, osim malog stola. Jednostavno je volio udobnost. Male kućice nisu posjedovale prozore ili okna, već su imale običan otvor koji se prekrivao pletivom od vrbinog šiblja. On je propuštao vrlo malo svjetla te je zadržavao samo najgoru hladnoću. Da je Richard bio seljanin na višem položaju, u svojoj bi sobi bio imao prozor od staromodnog poliranog roga, nauljenog papira ili platna kroz koji bi ulazilo prigušeno dnevno svjetlo. Ali životne okolnosti stanovnika malih gradova su se neprestano poboljšavale, tako da je u vrijeme Elizabete I. “najbolji krevet” u kući zemljovlasnika bio udoban i jednostavan krevet na četiri stupa, kakav je William Shakespeare ostavio u nasljedstvo svojoj supruzi Anne Hathaway.

Spavaća soba u 17. stoljeću


Kao što je to već bio običaj u 16. stoljeću, u krevetu se nosila spavaćica. |ene bi noću na sebi zadržale podsuknje ili platnene košulje koje su činile njihovo donjo rublje, dok su muškarci nosili platnene spavaćice. Ponekad bi ti odjevni predmeti bili čak i izvezeni. Ispod toplih pokrivača bi virila samo glava koju je trebalo zaštititi s noćnom kapom od platna i čipke. Toplija je verzija bila postavljena i prošivena. Jutarnji su ogrtači predstavljali luksuzni ovitak od brokata ili baršuna s krznenim umecima.. Grijanje i rasvjeta su se samo neznatno promijenili od 16. do kraja 18. stoljeća. Krajem 17. stoljeća je u mnogim komorama za spavanje postojao kamin. Ako njegova ogrijevna snaga ne bi bila dostatna, kao ispomoć bi poslužila mala posuda s užarenim drvenim ugljenom. U elizabetansko je vrijeme bio običaj spaljivati borove češere kako bi se s njihovim mirisom parfimirao zrak prostorije. Hladne su se noge grijale iznad posude s užarenim ugljenom koja se postavljala ispod stolčića za noge. I škare za uvojke su se zagrijavale iznad malih posuda s užarenim ugljenom koje su stajale na stoliću za friziranje. Plahte bi se brzo ovlažile te ih je stoga trebalo redovito prozračivati. Postelje su grijane bakrenim krevetnim posudama koje su bile ispunjene užarenim ugljenom te bi ponekad spalile posteljinu. Tijekom 17. stoljeća spavaća se soba postepeno punila namještajem. Uza zid su bili postavljeni stolci dok je krevet bez ustručavanja stršio u prostoriju. Oko 1650. godine se pojavljuju i prvi stolovi za friziranje. Bili su prekriveni stolnim tepihom preko kojeg se postavljao platneni prekrivač. Na stolu za friziranje bi stajalo zrcalo, kutijice, različiti mali predmeti i vrč s vodom pored lavora za umivanje. Na stolcima su ležali jastuci s velikim resama. Nakon bogatih ukrasnih rezbarija na stupovima i daskama na podnožju i uzglavlju, u elizabetanskoj epohi krevet je postepeno dobivao klasičan izgled kutije kakav poznajemo iz 17. stoljeća. Bio je u potpunosti presvučen tkaninama, a svaki je stup bio okrunjen fijalom s koje je ponekad znala stršiti perjanica. Spavač je od propuha bio zaštićen dodatnim uskim zastorima na uglovima, a često su i krevetni zastori bili pomoću traka učvršćeni na stupovima. Spavaća je soba osim za spavanje služila i kao dnevni boravak. U 17. stoljeću funkcije prostorija nisu bile tako striktno podijeljene kao u narednom 18. stoljeću, što je i danas opet moderno. Postojale su spavaće sobe u kojima su primani prijatelji, prije svega na jutarnji “Levée” koji je za dame predstavljao povod za ćaskanje i zajedničko šivanje. Postojale su i prostorije za prijem, naročito na kontinentu, u čijem bi najudaljenijem kutu stajao krevet na kojem su zastori preko dana bili spušteni poput onih u kazalištu. Nakon sobe za prijem slijedila je druga soba, najčešće bez veznog hodnika, a odaja za spavanje je povremeno imala izravan pristup u društvenu sobu ili dvoranu. U drugoj su polovici 17. stoljeća dva razvoja imala jak utjecaj na dekoraciju spavaće sobe. Prvi je bio uvođenje pomičnih prozora koji su u usporedbi s dotadašnjim prozorima imali veća okna. Po prvi su put korišteni oko 1640. godine u Parizu. Drugi se razvoj odnosio na dekorativno oblikovanje prozora. Dotada prozorski zastor nije predstavljao više do obične zaštite protiv sunca koja je bila dopunjena vanjskim kapcima. No onda su u modu bili došli podijeljeni zastori koji su istovremeno predstavljali simetričnu dekoraciju prozora. Devedesetih godina 18. stoljeća moderne su postale rolete koje se nabiru podizanjem s dekorativnim drvenim umecima.

I pod utjecajem Daniela Marota, arhitekta Wilhelma od Oranije, došlo je do promjene izgleda spavaće sobe, a i oblik kreveta je postao dopadljiviji. Projektirao je krevete s dinamičnim, baroknim konturama kao i s bogatim rezbarenim dekorom koji je na svim četirima stupovima završavao u živahnim lukovima. Ti su kreveti bili neobično visoki. Tako je grof od Leicestera posjedovao krevet koji je vjerojatno potjecao od Marota, a koji je bio visok 4,57 m. Krevetne presvlake više nisu bile neukrašene i ravne. Sada su, naime, bile ukrašene girlandama i resama, kitama i trakama koje su najavljivale stil 18. stoljeća. Marot je ostvario i svoju ideju o tome da prostoriju dekorira kao cjelinua. Do tada se, u pojedinačnim slučajevima, za presvlačenje stolaca te za dekoraciju kreveta već koristio isti materijal. Marot je svoju ideju proveo još konsekventnije. Naime, poprečni zastor krevetnog baldahina je nastavio dalje i preko prozora i svih zidova prostorije. Osim toga je za krevet, za zastore kao i za presvlake koristio isti materijal. Tako je odaja za spavanje odavala red stvoren majstorskom rukom arhitekta za unutarnje uređenje.

Novosti i hirovi


18. stoljeće je bilo poprilično hirovito, feminizirano i nekonvencionalno vrijeme, što je imalo utjecaja i na unutarnje uređenje, a posebno na dekoraciju spavaće sobe. Novi je stil stizao iz Francuske. Dekoraciju spavaće sobe nije određivao samo arhitektonski okvir, već jednako tako i materijali, presvlake, a kasnije i tapeti. Tako je, dakle, bez velikih zahvata bilo moguće u potpunosti promijeniti dekoraciju neke prostorije, što se često i događalo. Bilo je to vrijeme draperija, mašni, girlandi, svilenih rozeta kao i hirova i pomodnosti od kratkog vijeka u koje se ubrajala i spavaća soba od porculana u rokoko stilu kao i umjetnine u kineskom stilu. Po prvi je puta postojao namještaj koji je bio izrađen posebno za spavaću sobu. Male su stepenice za krevet postojale već u 17. stoljeću, dok su novi bili noćni stolići, prethodnici naših današnjih noćnih stolića, sa zatvorenim pregratkom za noćnu posudu. Novi su bili također i stolovi za umivanje, stalci za lavor i stolovi za friziranje koji su bili presvučeni nježnim čipkastim draperijama. Krajem stoljeća spavaća je soba prebačena gore, dalje od piano nobile - reprezentativnog kata na kojem su se događala službena primanja. Na početku 19. stoljeća spavaća je soba već bila odvojena od svih aktivnosti na donjim katovima kuće te je postala krajnje intimnim mjestom.

Od viktorijanskog doba do danas


Bilo je to doba “neo”reprodukcija par excellence: neogotika, neorenesansa, neobarok i drugi rokoko. Ali unatoč stilističke zbrke došlo je do nastajanja viktorijanskog stila. Ledi Baker je to u svojoj knjizi The Bedroom and the Boudoir objavljenoj 1878. godine izrazila ovako: “Neurednost je moćno oružje u rukama osobe koja se razumije u to da prostoriju uredi ugodno za stanovanje.” Izgled viktorijanske prostorije bi se mogao opisati kao “dekorativna zbrka”. Dnevni su boravci bili pretrpani ornamentima, a spavaća soba, koja se kroz nekoliko stoljeća razvila iz komore za spavanje, postala je vrlo privatno utočište ispunjeno osobnim uspomenama. Atmosfera je u njoj bila povjerljiva i intimna. Ležaljka, koja je u 18. stoljeću stajala u malom privatnom dnevnom boravku odmah pored spavaće sobe i koja je pozivala na konverzaciju, postala je chaiselongue te je stajala na dnu kreveta. Ella Rodman Church je chaiselongue u svojoj knjizi o prostornom uređenju iz 19. stoljeća opisala kao “nužnost” te je propagirala “nisku fotelju … na kojoj bi se u jutarnjem ogrtaču i s raspuštenom kosom moglo opuštati pred vatrom.” Iz toga se vjerojatno razvio tzv. “Slipper chair”, udobni viktorijanski stolac postavljen u spavaćoj sobi s tapeciranim naslonom za leđa, uvučenom dugmadi i nabranom tkaninom u koju je bilo moguće umotati se kao u kukuljicu. Pored toga je u svakoj spavaćoj sobi stajao i stol za umivanje s vrčem za vodu i lavorom za umivanje, komoda, ormar za odjeću te stol za friziranje koji je ponekad bio dekoriran čipkastim stolnjakom. Zidni su zasloni korišteni dijelom kao dekoracija, a dijelom kao pregrade unutar prostorije. Sama je prostorija bila u cijelosti prekrivena tepihom, a na njemu je bila još položena staza ispred kamina i ispred kreveta. Tegle s cvijećem su se nalazile u žardinjerama, zidovi su bili gusto ispunjeni slikama i goblenima, a tapete su bile ili tamne boje, ili su imale gusti uzorak, ili su bile posute cvijetnim uzorkom. Nebeski kreveti, izuzetne veličine i solidnosti na račun elegancije, koji su još nazivani i “arapskim” krevetima, bili su usljed strasti za draperije koja je prelazila u smiješno umotani u zastore od tamnog baršuna, ukrašeni porubima debelim poput slamnatog krova, a sve to još pojačano ogromnim kitama što su se ljuljale. Ali ti su kreveti postepeno oslobođeni zagušljivih draperija, a i sve su više bili potisnuti spartanskim “zdravstvenim krevetima” od mjedi ili lijevanog željeza sa sportskim opružnim madracima. Taj je novi izum pozdravljen kao udarac protiv stjenica, jednako kao i zbog veće udobnosti koju je pružao u usporedbi sa starim madracima ispunjenim s perjem. Krajem stoljeća je iz mode ispala i genijalna zbrka i jake, tamne boje viktorijanske spavaće sobe. Carl Larsson, veliki protagonist bijelih, vedrih spavaćih soba s jednostavno padajućim zastorima, sa svojim je kreacijama stvorio vrhunac skandinavskog dizajna. Rustikalna je jednostavnost, kakvu je tražio pokret Arts-and-Crafts, konkurirala intelektualno hladnom bijelom namještaju glasgovske škole, nešto kasnije kombinacijama boja moderne, te snažnim agresivnim crno-bijelim izjavama u kojima bi samo povremeno bljesnule mrlje boje. Tridesetih je godina naspram obnovljenog zahtjeva za funkcionalnošću stajala naklonost ka glamuru. Holivudski je svijet fantazije preuzeo pompozne Art-Déco spavaće sobe u crnom i ružičastom sa zavijenim siluetama kreveta i s ekstravagantnim uređenjem sa zrcalima i krznom, te je na platnu taj stil razvio u satenom presvučeni eskapizam tadašnje epohe. Pored ovoga, u tridesetim je godinama također postojao i jednostavniji i realniji smjer. U šezdesetim i sedamdesetim godinama spavaća je soba u svakom pogledu izgubila na značenju. Više nipošto nije bila usporediva s grandioznom i reprezentativnom prostorijom za primanje iz 17. i 18. stoljeća. Također se više nije radilo ni o privatnoj enklavi iz viktorijanskog doba gdje se pred kaminom moglo meditirati ili pisati pisma. Bilo je to jednostavno mjesto na kojem se na brzinu išlo na spavanje. Na svu sreću tu je fazu sada zamijenilo novo poimanje. Trenutačno doživljavamo renesansu dekoriranja ispunjenu vitalnošću i maštom. Sve više na značaju dobivaju opet boje, uzorci, teksture, obrubi i bordure, karakterni namještaj i lijepi kreveti. Interijeri su opet postali zanimljivi, a dekoracija spavaće sobe ponovno crpi poticaje iz stilova proteklih epoha. Nastupila je prekretnica, a time i uzbudljivo vrijeme za arhitekte unutarnjeg uređenja.

http://www.dekor-magazin.com/interijeri/ssobe/povijest.htm

* * *

Sudeći po broju razvoda u današnjem vremenu, ljudi su se i imali čega bojati...

BRADA 

Što je brada bila bujnija to je, prema vjerovanju, više sreće imao njezin vlasnik. Za stimuliranje rasta brade preporučivalo se trljanje lica kujinim mlijekom. U bradi, kao i u—> kosi, nalazila se, prema mišljenju naših predaka, muška snaga /—> Ćela/.Zbog toga skidanje brade znači gubitak snage. Kad se djevojčica krstila vodom u kojoj se prethodno krstio dječak, proricali su da će joj izrasti brada.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Sretan vam Svjetski dan brada

 

Svjetski dan brada obilježava se svake godine, u svakoj zemlji, na svakom kontinentu, kada se sastaju "bradati" ljudi.

Dan se obilježava svake prve subote u septembru i karakteriše ga radost svih ljudi s bradama koji su okupljeni oko ovog praznika, piše na oficijelnoj stranici Worldbeardday.com.

Svjetski dan brada promoviše i diže globalni status brade. Dok mnoge zemlje i gradovi praktikuju Svjetski dan brade drugačije, jedno je pravilo univerzalno: brijanje na Dan brade je uvrijedljivo!

www.radiosarajevo.ba

 

* * *

Izabrali najljepši brk: 300 ljudi na svjetskom natjecanju brada

Više od 300 muškaraca natjecalo se u subotu u Njemačkoj na natjecanju brada. Natjecanje je podijeljeno u nekoliko kategorija ovisno o izgledu brkova i brade

http://www.24sata.hr/svijet/izabrali-najljepsi-brk-300-ljudi-na-svjetskom-natjecanju-brada-339379

* * *

BRADA U SNOVIMA

BRADA - Velika brada - počast. Mala brada - siromaštvo. Prosijeda brada - nadaj se nekoj žalosti. Sijeda brada - velike brige u obitelji. Crna brada - zdravlje. Smeđa brada - neprilike na poslu. Crvena brada - čuvajte se lažnih prijatelja. Bujna i duga brada - počasti i blagostanje. Brada na ženi - prijevara i gubitak na poslu. Odrezati bradu - svađa na pomolu. Brijati bradu - neprilike i opasnost. Ako vi imate crnu i gustu bradu - očekujte dobitak u igri. Ako imate prosjedu bradu - bit ćete žalosni.

BRADA ~ duga gusta brada - povoljan znak, poštovanje

Brada: Brade su obično povezane sa mudrošću, snagom i muškarcem koji ima zapovjednu moć. Stari tumači snova kažu da sanjati bradatog muškarca donosi sreću. Ako ste žena i sanjate da imate bradu, možda imate problema sa zapovjedanjem ili da ulažete prevelike napore u vođenju nekog posla. Kad netko dobije veći iznos novca ili sklopi povoljniju pogodbu nego se nadao, obično kaže: "Puna šaka brade".

BRKOVI U SNOVIMA 

BRKOVI - Vidjeti ih - zdravlje. Veliki brkovi - primit ćete pohvalu na poslu. Crni brkovi - ponosit ćete se nečim. Sijedi brkovi - uzaludne nade. Brijati brkove - riješit ćete se velikih briga. Brkata žena - očekuju vas velike neprilike. Ako vi imate velike i crne brkove - previše ste zaljubljeni sami u sebe.

BRKOVI – sreća ~ brkata žena – problemi

Brkovi su simbol muževnosti koji u našem vremenu sve rjeđe viđamo. Sanjati da imate brkove a inače ih ne nosite znači da skrivate neki dio sebe. Maskirate se u svrhu skrivanja. Sanjati da brijete brkove znači da oživljavate pravoga sebe. Ako ste žena i sanjate da imate brkove, znači da svoju snagu iskazujete na verbalni način.

KOSA U SNOVIMA

KOSA - Vidjeti kosu - dobit ćete glas o smrti. Lijepa kosa - bogatstvo. Zapuštena i neuredna kosa - patnja i bol. Sijeda kosa - bit će vam ukazane počasti i priznanja i poboljšat će vam se materijalno stanje. Crna kosa - sreća i ljubav. Obojena kosa - bili ste neiskreni prema prijateljima. Ženska kosa - pokušavaju vas prevariti. Duga kosa - donijeli ste dobru odluku. Raspletena - posvađat ćete se s prijateljima. Češljati sebe - bit ćete bolesni. Češljati drugoga - dobar znak za posao. Šišati kosu - očekujte velike brige, poniženja, nesreću, pa čak i glas o smrtnom slučaju. Ispadanje kose - ostat ćete bez prijatelja.

KOVRČE - Očekujte promjene u svom životu.

Kosa: kada vama ispada kosa- osjećaj nemoći u nekoj situaciji, drugome-ta osoba gubi važnost u vašim očima.

Kosa: Kosa je simbol taštine, sigurnosti, senzualnosti, seksualnosti i mladosti. Kosa je vrijedan simbol. Predstavlja psihičku i spiritualnu snagu. U našim snovima može predstavljati i misli, znanje i rezoniranje. Sijeda kosa znači mudrost, a dlake po tijelu toplinu i zaštitu...

prirodne kovrče, svojeglavost, umjetne kovrče, promjena mišljenja...

Jedino bih dodala da ispadanje kose u snu može biti najava ozbiljne bolesti. Crvena kosa je odraz temperamenta, euforičnih i ishitrenih reakcija. Moramo voditi računa i o tome da su kosa na glavi i dlake na tijelu i simbol povezanosti naše prirode sa životinjskom prirodom i često u snovima ilustriraju upravo ono animalno u čovjeku. Za biblijskog Samsona kosa je bila izvor snage i nadljudske moći.


 

DLAKE U SNOVIMA

DLAKE - Očekuju vas počasti i uspjeh.

DLAKE - uspjeh

Ovo tumačenje naarodnog tumača me podsjeća na čovjeka zadovoljnog nekom pogodbom, kako gladi bradu (obrijanu ili neobrijanu) i komentira pogodbu: "Puna šaka brade" (npr.puno novaca)

Moramo voditi računa i o tome da su kosa na glavi i dlake na tijelu i simbol povezanosti naše prirode sa životinjskom prirodom i često u snovima ilustriraju upravo ono animalno u čovjeku. Za biblijskog Samsona kosa je bila izvor snage i nadljuske moći.

* * *

Obzirom da je sve više ćelavaca, možemo očekivati nestajanje dlaka i sa drugih dijelova tijela, pa i brade i brkova...

Znači li to slabljenje animalne prirode u čovjeku, odgovorite vi?

Kako smo na samom rubu još jednog svjetskog rata, ne bih rekla, ali mi se čini da su u svim ratnim skupinama, u svim vremenima, bradati muškarci prednjačili...

Ima nešto u toj bradi...

Ipak, više mi se sviđa da ona bude simbol mudrosti...

BRADAVICE

BRADAVICE po rukama dobit će navodno, onaj tko na Veliki petak  jede meso. Isto se tako prijetilo bradavicama onome tko nakon pranja obriše ruke u stolnjak, kao i onome tko broji nečije tuđe bradavice. Ako se broji vlastite bradavice, one će se razmnožiti.

Za odstranjivanje bradavica preporučivana su razna sredstva: klek na različite načine, mazanje pjenom s konjske gubice, posipanje prahom lapisa lazuli, šutljivo trljanje pijeskom iz groba mrtvaca suprotnog spola. 

Pritom se nije smjelo zaboraviti da se pijesak nakon takvog postupka ponovo baci u grob. Ako se, uz bajanje na bradavicu tri puta pritisne nož, ona navodno nestaje, isto kao i ako se preko nje prijeđe tri puta desnom nogom. Bradavice su nestajale i dodirom mrtvačeve ruke, kao i pranjem kišnicom, te kad bi čovjek u noći kad mjesec raste stao uz prozor ili izašao iz kuće, pogledao mjesec i prešao rukom preko bradavica u smjeru mjeseca, izgovarajući pritom određenu čarobnu formulu.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Uklanjanje bradavica na prirodan način

 

Prirodno uklanjanje bradavica

Prirodno uklanjanje bradavica

Jedan od načina za uklanjanje bradavica jeste pomoću sirovog krumpira. Uzmite krišku sirovog krumpira i trljajte bradavice. One bi se trebale s vremenom povući. Na isti način možete pokušati i s korom od banane.

Možete probati i s češnjakom. Zgnječite dva do tri režnja češnjaka. Kada dobijete glatku pastu, premažite njome mjesto na kojem se nalazi bradavica i pustite da odstaji  tri do četiri sata - nakon toga isperite češnjak vodom. Ovaj ritual ponavljajte svaki dan dok ne uklonite bradavice.

Provjereni lijek za uklanjanje bradavica je čuvarkuca (Sempervivum tectorum). Biljka se privija toliko dugo dok bradavica ne nestane. Dobro je stavljati oblogu stalno, a ako ne možete onda bar noću. Za otprilike 15 upornih dana bradavice nestanu, kao i kurje oči .

Kroz tanku ljepenku probije se rupa veličine bradavice tako da ostala koža oko bradavice bude od vatre zaštićena. Nad bradavicom upali se kocka šećera tako da vrela masa pada na bradavicu. Za vrijeme ove operacije osjetit će se bol, ali će bradavica sve više crnjeti i na kraju za nekoliko nedjelja posve će nestati.

Ploda smokve (kad se otkine smokva s grane iscuri mlijeko). Samo otkinite smokvu i sa petiljkom mažite po bradavici. Za par dana su se povukle i nikad se više nisu pojavile.

Upalimo svijeću i nad njom grijemo što je više moguće dobro zašiljenu grafitnu olovku. Zatim vrućim šiljkom brzo ubadamo bradavicu od sredine prema rubu. Kad se olovka ohladi, ponovno je ugrijemo. To se ponavlja 4-5 dana. Nakon 3-4 tjedna bradavice će biti uklonjene.

Među stare narodne tajne spada i ona da je biljka Rosopas (Chelidonium m.), koja se inače poput korova razmnožava po našim vrtovima, poznata kao prirodni lijek protiv bakterija i virusa, još iz davnina. Naime, otkinete li jednu od mnogobrojnih stabljika (preporučljivo pri korijenu, jer ima najviše soka) primjetit ćete sok narančaste boje. Upravo taj sok odličan je za rješavanje problema bradavica na koži.. Par kapi se utrlja u bradavicu barem 2 puta na dan i zamota flasterom. Nakon tjedan dana upornog mackanja bradavica se isuši - provjereno.

Bradavice se razgrebu, namažu slinom balavog puža i drže na toplini ili na suncu da se dobro osuše. Za nekoliko nedjelja ih neće biti.

Bradavica se uspješno i jednostavno uklanja bijelom školskom kredom. Kredom se trlja po bradavici dva-tri puta dnevno. Ili se nastruže praha s komada krede, pomiješa s vodom i tim namažu bradavice. Za kratko vrijeme bradavica nestaje.

Prašak koji se nalazi u sredini bundevinog cvijeta malo smrvimo i time nažuljamo bradavicu dva puta dnevno. Za nekoliko dana bradavica će nestati.

U proljeće otkinuti maslačak i sa njegovom bijelim sokom koji se stvara kada prelomiš stabljiku namakati bradavice više puta dnevno, ja sam se tako trajno riješio bradavica na rukama kraj noktiju, po prstima za jedno mijesec dana. Budi spreman /na na to da će ti ta mjesta koja tapkaš s tim sokom tj. bradavica biti jako smeđa i to će ti vjerojatno biti bed ali isplati se.

Izgnječi ili iscjedi sok svježe preslice ili bršljana. U tu tekućinu umočiti malo pamučne vate i privijati na bradavice.

Iscjeđeni sok iz crvenog luka također je dobar lijek protiv bradavica.

Svako jutro poslije umivanja posipajte bradavicu pepelom od cigarete.

Bradavica se može odstraniti i solnom kiselinom (dobije se u ljekarni). Gornju kožicu bradavice treba odrezati i bradavicu namočiti solnm kiselinom pomoću staklenog stapića. Za kratko vrijeme bradavica će otpasti.

Tko ima bradavice po ruci ili licu neka uzme sirovog drveta jasena i neka ga stavi na vatru da gori. Sokom koji izlazi iz drveta, neka maže bradavice.

Uklanjanje bradavica na indijski način

Naš povratnik, 75 godišnji starac iz Pridvorja kod Dubrovnika, ispričao je svom susjedu (Vlaho Arkulin) kako se rješio bradavica kojih je imao mnogo na obje ruke: Za vrijeme prvog svjetskog rata radio sam u Americi - priča starac. Jednom me srela stara Indijanka, vračara. Vidjevši da na rukama imam bezbroj bradavica, reče mi: "Ako se želiš riješiti bradavica učini ovo: navečer prije spavanja izaberi najveću bradavicu. Uzmi malu tanku šivaću iglu, duboko zabodiu bradavicu sve dok ne osjetiš bol. Igla u bradavici mora uspravno stajati bez pridržavanja. Tad se plamenom svijeće grije igla od ušice pomičući plamen svijeće prema sredini igle . Od plamena svijeće igla će se jako ugrijati . Nastat će nepodnosiva bol . Tada se svijeća odmakne od igle i čim bol prestane, ponavlja se postupak s grijanjem igle od ušice prema sredini. To ponovi 3 večeri po 3 minute i grij uvjek istu bradavicu". Ja sam vračaru poslušao i nakon tri večeri sve su bradavice otpale i one s ruke koju nisam grijao.

Kako sam i ja po rukama imao bradavice - piše mi Arkulin - iako susjedu nisam htio vjerovati, više sam iz znatiželje postupio po receptu stare Indijanke i gle čuda. Već nakon dva grijanja bradavice su se počele sušiti, a kod trećeg sam ih jednostavno orunio s kože. To je bilo 1964. godine i više se ne pojavljuju.

http://prirodni-lijek.blogspot.com/2013/02/uklanjanje-bradavica-na-prirodan-nacin.html

 

 * * *

Kako se riješiti bradavica na rukama i nogama?

Bradavice uzrokuje virus zvan humani papiloma virus. Obične bradavice su uzdignute kvržice s površinom nalik na cvjetaču, a obično se pojavljuju na prstima, dlanovima i koljenima. Veruke (poznate i kao plantarne badavice) su spljoštene, imaju tvrde vanjske rubove i često sitne crne mrljice u središtu. Pojavljuju se na tabanu, donjim stranama nožnih prstiju ili na peti. Iako u principu bezopasne, ove bradavice su zarazne i mogu prouzročiti nelagodu, posebno kada se radi o verukama zbog mjesta njihovog pojavljivanja.

Bradavice se lako prenose izravnim kontaktom s humanim papiloma virusom. Možete se zaraziti dijeleći ručnike, britvice ili druge osobne stvari sa zaraženim osobama. Nakon kontakta s HPV-om može potrajati više mjeseci prije nego primijetite bradavice.

Malo je vjerojatno da će doći do stvaranja bradavica svaki put kada dođete u kontakt s HPV-om. Neki ljudi su jednostavno skloniji dobivanju bradavica od drugih.

Većina bradavica ne treba posebno liječenje. Ako vam  smeta njihov izgled, možete isprobati Scholl sprej za odstranjivanje bradavica.

Scholl sprej za odstranjivanje bradavica koristi metodu zamrzavanja tekućim nitrogenom koja se koristi u bolnicama i klinikama. Djeluje tako da brzo zamrzne jezgru bradavice. Aplikator se dozira s izuzetno hladnom tekućinom koja se pažljivo nanosi na bradavicu. Koža će postati bijela kada aplikator pritisnete na bradavicu. Osjećati ćete hladnoću te laganu neugodu i peckanje kao posljedicu smrzavanja. Slijedećih nekoliko dana ispod bradavice može se pojaviti mali mjehurić, a bradavica obično otpadne tijekom idućih 10-14 dana. Na njenom mjestu stvoriti će se novi sloj kože.

Za obične bradavice je najčešće potrebna samo jedna primjena. U slučaju potrebe primjena se može ponoviti nakon 2 tjedna, a najviše do 4 primjene u razmacima od 2 tjedna. Veruke (plantarne bradavice) obično ne nestaju tako brzo kao obične bradavice. Za njihovo uklanjanje biti će vjerojatno potrebno nekoliko primjena u razmacima od po 2 tjedna. Dozvoljeno je najviše 4 primjene.

Ako bradavica ne nestane nakon 4 primjene, potražite savjet liječnika ili ljekarnika.

www.scholl.com

 

* * *

NEUGODNE IZRASLINE

Sve što te zanimalo o bradavicama

Autor: N.LJ.J.

Najčešće se pojavljuju na rukama i na licu, i to vrlo često u pubertetu. Bradavice su zarazne, ali srećom bezazlene izrasline na koži

Bradavica se pojavljue kad virus, najpoznatiji kao humani papiloma virus (HPV), napadne stanice kože i izazove njihovo ubrzano množenje. Ovo dovodi do suhih kvržica na koži koje nazivamo bradavicama. Postoji najmanje 35 varijanti ovog virusa koji izaziva bradavice. One se šire izravnim dodirom, a ako dirate bradavicu primjerice rukom, pa zatim neki drugi dio svog tijela, možete je onamo prenijeti. Zanimljivo je da nakon zaraze može proći od mjesec do čak godine dana prije nego se bradavica pojavi, no razdoblje inkubacije najčešće traje dva do tri mjeseca.

Obične bradavice na licu ili ruci nastaju kao male prozirne izrasline ili izrasline boje mesa koje kasnije mogu potamnjeti. Većina ih nestane sama od sebe. Istraživanja su pokazala da oko 35 posto bradavica samo nestane u roku pola godine, 50 posto u roku godine dana, a više od 65 posto tijekom dvije godine. One koje se povuku same, dakle ako ih ne spaljujemo ili mažemo raznim agresivnim sredstvima, ne ostavljaju nikakav ožiljak ili trag.

Vrste bradavica

Obična bradavica


Najčešće se pojavljuju na koljenima i rukama, i to kod djece i tinejdžera. Često je grube strukture i u skupinama. Boja može biti od sive ili sivocrne do žute i smeđe. Neke mogu biti jedva vidljive, dok neke mogu imati promjer od dva centimetra i više.

Končasta bradavica
Raste na licu, kapcima, ispod pazuha ili na vratu. Duga je i uska i boje slične kao i obična bradavica.

Prstolika bradavica
Može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, u obliku je prsta i najčešće tamnija od ostatka kože.

Ravna bradavica
Na licu, rukama i duž mjesta ogrebotina. Može svrbjeti, a glatka je i malo izdignuta izraslina boje kože.

Plantarna bradavica
Još se naziva i bradavicom tabana jer se najčešće pojavljuje na tabanima i katkad ispod pete. Ravna je i često bolna.

Liječenje

Obično je bradavice najbolje ostaviti na miru i pričekati da nestanu. No, ako vam smeta, možete je probati ukloniti. U ljekarnama se bez liječničkog recepta mogu kupiti sredstva za uklanjanje bradavica. Ona se nanose na bradavicu dok se ona ne osuši i otpadne.

Ako ovo ne pomaže, liječnik vam može dati jaču otopinu salicilne ili mliječne kiseline.

Ostale mogućnosti su kriokirurgija i elektrokoagulacija. Kriokirurgija uključuje tekući dušik kojim se bradavica uklanja zamrzavanjem, dok elektrokoagulacija znači paljenje bradavice. No, nakon ovih postupaka, oko 30 posto bradavica se vraća nakon otprilike godine dana.

Genitalna bradavica

One se često prenose spolnim putem, a također ih izaziva HPV. Radi se o malim, ružičastobijelim mesnatim kvržicama na genitalnom području. Djevojke koje se zaraze genitalnim bradavicama imaju veći rizik od raka vrata maternice, pa se preporučuje češće obavljanje PAPA testa. Obično se liječe tekućinom koja se dobiva na liječnički recept. Nemojte koristiti agresivna sredstva za obične bradavice jer se ovdje radi o izrazito osjetljivom području.

http://www.tportal.hr/portalplus/teen/71002/Sve-sto-te-zanimalo-o-bradavicama.html

 

 * * *

VIRUSNE INFEKCIJE KOŽE - Verrucae (bradavice)

  

Bradavice su male izrasline kože koje uzrokuje svaki od 60 srodnih humanih tipova papiloma-virusa.

Bradavice se mogu razviti u svakoj dobi, ali su najčešće u djece, a najrjeđe u starijih. Premda se bradavice na koži lako šire iz jednog dijela tijela na drugi, većina nije jako prijemčiva da bi se lako prenosila sa jedne osobe na drugu. Spolne su bradavice, međutim, prijemčljive.

Većina bradavica su bezopasne. Najčešće vrste nisu karcinomske. Samo rijetke vrste i neke koje inficiraju grlić maternice i penis vrlo su rijetko karcinomske.

Konačna veličina i oblik bradavice ovisi o određenom virusu koji ju je izazvao i o njenom mjestu na tijelu. Neke bradavice su bezbolne, druge uzrokuju bol nadražujući nerve. Neke bradavice rastu u grozdovima (mozaičke bradavice), druge su izolirane, pojedinačne izrasline. Bradavice često nestanu bez liječenja. Međutim, neke su godinama na koži, a druge nestanu pa se ponovo vrate.

Dijagnoza bradavica

Kada doktor pregledava izraslinu na koži, nastoji odrediti je li to bradavica ili neka druga izraslina. Neke izrasline koje mogu izgledati poput bradavica zapravo su kožni privjesci, madeži, naboji, žuljevi i čak rak kože. Bradavice klasificiramo prema njihovom smještaju (lokalizacija) i obliku.

Gotovo svako dobije obične bradavice (verrucae vulgaris). Te čvrste izrasline obično imaju grubu površinu, okrugle su ili nepravilne, sivkaste su, žute ili smeđe i obično su u promjeru manje od 1,2 cm. Najčešće izrastu na mjestima koja se često ozljeđuju, kao što su prsti ruke, oko noktiju (periungvalne bradavice), koljena, lice i koža glave. Mogu se širiti, ali obične bradavice nisu nikad karcinomske.

Plantarne bradavice se razvijaju na tabanu stopala, gdje su obično zbog hodanja spljoštene i okružene zadebljanom kožom. Mogu biti izuzetno osjetljive. Za razliku od naboja i žuljeva, plantarne bradavice su sklone krvarenju iz mnogih sitnih mjesta, što ima izgled glavica pribadača, kada doktor brije ili izrezuje površinu nožem.

Filiformne (končaste) bradavice su duge, uske, male izrasline koje obično izbiju na očnim kapcima, licu, vratu ili usnama.

Plitke bradavice, koje su češće u djece i mladih odraslih, obično izbijaju u skupinama kao meke, žuto-smeđe mrlje, najčešće na licu.

Virus koji uzrokuje vlažne bradavice (venerične bradavice, condylomata acuminata) na spolnim organima prenosi se spolnim putem.

Liječenje bradavica

Liječenje bradavica ovisi o njihovom smještaju, vrsti i težini kao i koliko su dugo na koži.

Većima običnih bradavica nestaje bez liječenja unutar 2 godine. Dnevne primjene otopine ili flastera koji sadrži salicilnu i mliječnu kiselinu omekša zaraženu kožu koja se može ljuštiti da bradavice brže nestanu. Doktor može bradavicu smrznuti upotrebom tekućeg dušika ali postupak treba ponavljati tokom 2-3 sedmice da bradavica nestane u potpunosti.

Elektrodesikacija (liječenje koje koristi električnu struju) ili hirurški zahvat laserom mogu bradavicu razoriti, ali može ostati ožiljak. Bez obzira na metodu liječenja, otprilike se trećina bradavica vrati. Doktor može također liječiti obične bradavice hemikalijama kao što su trikloroctena kiselina ili kantaridin koji bradavicu razore. Međutim, oko rubova starih bradavica katkada niknu nove.

Plantarne bradavice obično se omekšaju jakom salicilnom kiselinom koja se primijenjuje kao otopina ili na flasteru. Taj se hemijski postupak koristi nakon obrezivanja bradavice nožem, poslije smrzavanja ili primjene drugih kiselina. Doktori mogu koristiti dodatne tehnike, kao što je injiciranje hemikalija u bradavicu. Međutim plantarne bradavice je teško izliječiti.

Plitke bradavice se često liječe sredstvima za ljuštenje kao što su retinoična ili salicilna kiselina kod kojih se ljuštenjem kože ukloni bradavice.

http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/dermatologija/245-virusne-infekcije-koe-verrucae-bradavice

 

* * *

Ja sam u djetinjstvu uspješno liječila bradavice sokovima biljaka mlječika...

Radila sam to usput, takoreći kroz igru...

No, virusi se vraćaju, mutiraju i prava su napast u ponavljanju...

Na prvo medicinsko uklanjanje bradavica me poslala moja profesorica klavira, jer su je užasno smetale sve ljudske nesavršenosti...

Moram priznati da je bilo vrlo neugodno dok mi je liječnica pincetom čupkala ostatke razorene bradavice iako ju je zaledila (mislim da je to napravila tekućim dušikom)...

BRAK 

sklopljen za vrijeme »pasjih dana« /kraj srpnja do kraja kolovoza/navodno neće dobro završiti. Ako je muž prema ženi bio grub i neljubazan i ako je kućni mir bio ometan, trebalo je da žena mužu potajno ulije u juhu kišnicu da bi ga ublažila. I djetelini s pet listova pripisivala se moć da osigura bračnu sreću, dok je bršljan u kući navodno potkopavao bračnu slogu. — > Vjenčanje, —> Nevjera.

Brakolomstvo. Preljubnici, drvorez, 1478.

BRAKOLOMSTVO

Ako je žena bila nevjerna, moglo se to navodno prepoznati po tome što se sir koji je napravila nije mogao održati svježim.—> Nevjera.

NEVJERNOST

U narodu se vjerovalo da safir čovjeka koji ga nosi može zaštititi od nevjerstva. Oduvijek se vjerovalo da su crvenokosi skloni nevjernosti. U nekim se krajevima vjerovalo da svadbe održane prvog dana mjeseca ožujka, travnja, kolovoza, rujna i prosinca nužno vode do nevjerstva u braku. Smatralo se da na nevjeru ljubavnika ili muža ukazuju pljesnivi perec pečen na Veliki petak, slijepo ogledalo, izgubljena podvezica ili izgubljena pregača. Ako je žena bila nevjerna, sir koji je napravila, po narodnom vjerovanju, nije mogao ostati svjež. Govorilo se da se nevjerna žena može natjerati u ludilo ako se jedna vlas njezine kose ovije oko palmine grančice i baci u vatru.

 

Henri Rousseau Carinik: »Seoska svadba«, 1905.

 VJENČANJE

Tvrdilo se da svibanj nije povoljan mjesec za vjenčanje jer da su u tom mjesecu svi magarci zaljubljeni. Slični stav proizlazi i iz uzrečice: »Između Uskrsa i Duhova vjenčavaju se nesretnici.« Određeni se dani smatraju sretnima ili nesretnima za zasnivanje životnog zajedništva, ali tu postoje prilične regionalne razlike. Jedni su mislili da će u braku doći do nesreće i nevjere ako se za vjenčanje odredi prvi dan ožujka, travnja, kolovoza, rujna i prosinca. U mnogim su krajevima srijeda i petak smatrani nesretnim danima za vjenčanje, u drugima se opet davala prednost petku kao i utorku. Znalo se i za niz —> nesretnih dana kad se nije trebalo vjenčavati. Braku, sklopljenom za vrijeme »pasjih dana« (kraj srpnja do kraja kolovoza) kao i za vrijeme dok mjesec ide u manjak i za mladog mjeseca, proricala se nesreća, siromaštvo i jalovost. Kao loš znak slovilo je da se psi grizu prije svadbe. Smatralo se da se vjenčati treba u vrijeme kad se mjesec puni, jer će onda brak navodno biti dobit. Veza će biti sretna i ako se svadbeni kolač lijepo digne, ako se mladenkin veo slučajno podere, ako se začuje zov kukavice i ako se nosi komad novca u cipeli. Vedro nebo na dan vjenčanja također je ukazivalo na sretan brak, dok je kiša značila tmurnu situaciju u braku, nemir i batine za ženu. U drugim se krajevima smatralo da će par biti sretan i bogat ako na mladenkin vijenac bude padala kiša. Interpretacije sežu od nevremena na dan vjenčanja koje znači oluju u braku, do magle koja se tumači kao predznak mučnog života u svađi i nemiru. Također se smatralo da je bračni mir ugrožen ako mladenci, dok razmjenjuju prstenje, gledaju jedan drugome u prste. Nesreću je mogla izazvati i mladenka ako se osvrnula na putu prema oltaru. Ako je za vrijeme obreda jedno od mladenaca kihnulo, to se također smatralo nesretnim znakom. Loš je znak bio iako je nad glavama mladenaca na putu u crkvu proletio par golubova. Ali ako su mladenci, izlazeći iz crkve, najprije ugledali golubove, ili ako su golubovi ili lastavice za vrijeme svadbenog ručka letjeli oko kuće, smatralo se da će brak biti sretan. Mladenci su već na vjenčanju pokušavali da svatko u svoju korist odluči o budućoj prevlasti u braku, time što su oboje nastojali da im ruka za vrijeme obreda bude iznad ruke partnera i što je muž klečeći pokušavao da rub ženine suknje gurne pod svoje koljeno ( — > 

Govorilo se da žuto cvijeće na vjenčanju (Kopar) donosi nesreću kao i da će stakleni predmeti razrezati brak i da darovane šalice za kavu imaju za posljedicu muževljeve udarce. Poslije sklapanja braka mladi je par morao zataknuti u zemlju grančicu ružmarina: ako se grančica primila, vjerovalo se u sreću tog braka. Isto se tako vjerovalo da će brak biti sretan ako mlada žena poslije vjenčanja vidi prvi puni mjesec na otvorenom, u protivnom treba očekivati nemir, između ostalog i zato što će ona razbijati mnogo posuda. Bračno prstenje nije trebalo nikada obnavljati, a bračnom drugu koji prvi umre trebalo je skinuti prsten s ruke jer će inače navodno živi partner biti povučen u grob.

 VJERNOST

Ako je prvi cvijet što bi ga muškarac našao u proljeće bio plav, to se smatralo znakom ženske vjernosti. Muškarci su pokušavali osigurati vjernost žena time što su uza se nosili amulet s tri dlake iz obrve  voljene žene. Djevojke su vjerovale da —> pletenjem mogu sačuvati vjernost ljubavnika. S nekoliko kapljica krvi u piću oboje zaljubljenih željelo je jedno drugome garantirati vjernost.

—> Nevjera.

e o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Uh, ja sam se slatko nasmijala ovim stvarno, praznovjericama...

Evo i jedna iz mog kraja: dok smo bili (vječno glaadna) djeca, nisu nam dali strugati lonce, rajngle i pjenjače "da nam jednog dana ne pokisnu svatovi"...

Znam da ima i čudnijih vjerovanja, zabavite se ovim, ovdje pobrojanim...

BRAVE

BRAVE su se, prema vjerovanju, mogle otvoriti pomoću —> cikorije ili pomoću iz bajki poznate mlječare ili konopljice.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

(vodopija, od njezinog korijena se radi cikorija)

Da je tako lako i bajkovito, lopovi nikada ne bi razvili i usavršili obijačke (provalničke) vještine, nego bi se družili sa ostalim travarima, samo bi svoje trave koristili u druge svrhe...

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

BOŽIĆ, BOŽJI SUDOVI, BOŽUR BRDSKI LOVCI, LOV i RIBOLOV, BREZA, BROD