Zaljubljenost

Ovih dana nešto mi se zaljubljenost mota po glavi i dodiruje nježno moje srce. Pitam se kad sam prvi put bila zaljubljena u što ili u koga? Sjećanje me vraća na moju prijateljicu Slavicu iz prvog razreda osnovne škole. Bila sam zaljubljena u njenu crvenu suknjicu sa bijelim točkicama. Slijedi zaljubljenost u jednog dječaka iz drugog razreda osnovne škole, pa četvrtog i osmog, a tad prva prava ljubav. Žudnja za dodirom druge osobe. Ma nisam baš sigurna da je to bila ljubav, ali najveća zaljubljenost do tad sigurno jest. Tko bi mogao prebrojati sve zaljubljenosti koje su mu se dogodile? Zaljubljenost u prvi posao, lijepe odjevne predmete, kućne stvari, novi stan, automobil, prirodu...Hehehe Bogami sam bila dosta puta zaljubljena u životu, ali nikad kao sada. Gotovo svakodnevno osjećam zaljubljenost. Kud god moje oko pogleda sve mi izgleda lijepo i privlačno. Razlika je jedino u tome da to sad ne želim posjedovati. Samo gledam u predmet svoje zaljubljenosti i uživam u njegovoj postojanoj privlačnosti. Lijepo je biti zaljubljen. Zaljubljenost je preduvjet za ljubav u kojoj su prisutne sve lijepe energije. Da li je zaljubljenost isto što i ljubav? Od kuda ona dolazi i zbog čega? Koja joj je energetska frekvencija? Ne bih znala odgovoriti na ova pitanja. Dovoljan mi je i ovaj osjećaj.

 

Zaljubljenost

 

Često sam u životu zaljubljena bila.

Tad sam mislila:

nitko mi ravan nije

ništa nije kao što je bilo prije.

U meni osjećaj vlada,

ljepote i cjelovitog sklada.

Pitala sam se: od kud zaljubljenost dođe?

Zbog čega vremenom ipak prođe?

Zašto nije postojana?

Koja joj je vrlina, a što mana?

Odgovor me nije zanimao,

važno mi je da je osjećaj opstao.

Volim biti zaljubljena,

od drugih bića ljubljena.

Volim osjećaj miline i ljubavi,

koji se nikad ne zaboravi.

Volim nježnost koju izaziva

volim kad me proziva,

da volim druge predmete, prirodu i ljude

volim kad stalno tako bude.

Osjećaj postojane jednousmjerenosti

kada se svaki događaj oprosti

iz čistog mira

kad me samo ljubav dira.