Kad razmišljam o ljubaznosti, prvo što mi padne na pamet je lik moje pokojne bake, majke od pokojnog oca. To je bila ljubazna žena. Eh, da mi je njene ljubaznosti i dobrote, koliko je crno ispod nokta, kako bi ja bila ljubazna osoba. Ovako, mogu se samo prisjećati te neobične starice sa još neobičnijim vrlinama kojima me je poučavala kao dijete. Gdje sam ih sve manje ili više pogubila kroz životna previranja, samo Bog dragi zna. Srela sam još nekoliko ljubaznih ljudi u svom životu, koji se, ruku na srce mogu na prste jedne ruke nabrojati. Zašto je to tako ne znam. Znam samo da tu energiju želim ponovno aktivirati u sebi. Razmišljam da li sam i koliko bila ljubazna u svom ophođenju s drugim ljudima, životinjama i prirodom u cjelini. Mislim da stvarnog pojma ljubaznosti nikad nisam bila uistinu svjesna. Uglavnom sam nastojala biti ljubazna, a koliko je ta ljubaznost bila iskrena o tome bi se dalo pričati. Od danas želim, punim plućima, svjesno živjeti energiju ljubaznosti.

Ljubaznost je riječ koja će od danas neprestano biti prisutna u mom ophođenju prema svojim bližnjim.

U prvom redu ću se početi najljubaznije ponašati prema svom partneru i djeci.

Svoje ponašanje proširit ću na svoju širu obitelj i društvenu zajednicu.

Moja okolina će u svoje okrilje dobiti osobu koja će, umjesto o vremenu i politici pričati o ljubaznosti i dobroti.

U svim svojim djelatnostima nastojat ću maksimalno biti svjesna ove plemenite energije.

O ljubaznosti ću učiti iz prirodnih procesa, ljudskog ponašanja i komunikacije.

 

Ljubaznost

 

Odlučujem se biti ljubazno biće.

To je za mene pravo otkriće.

Živjeti svjesno ljubaznost, je lako

To može učiniti u ponašanju svatko.

 

Dok odlučujem da ću ljubazna biti

Svjesno ću to, pošteno učiniti

U sjećanju na svoju baku

Neću živjeti u neljubaznom mraku.

 

Imam od nje dobro predznanje

Kako da promijenim neljubazno stanje.

Nemam pojma gdje sam do sad bila

I zašto sam ljubaznost, malo koristila?

 

Lijepo bi bilo živjeti tako,

Kada bi ljubazan bio svatko

I koristio samo ljubaznost svoju

Doprinoseći svačijem spokoju.

 

Ljubaznost bi tako, kao uz put bila

I dobra djela stalno činila.

Djelujući kao suosjećanje

Kojem ne treba ničije priznanje.

 

Voljela sam gledati druge ljude

Kad se ljubaznosti samo začude,

Osmijeh im na licu zatitra

Kroz život krenu, koraka hitra.

 

Odmahnu samo svojom glavom

I krenu prema cilju pravom,

Kao da u jednom trenu,

Izgube neku, početničku tremu.

 

Tada mi nešto zatitra u duši,

Cijelu koncepciju nesigurnosti ruši

I sama smjelo, sigurno koračam

 Ljubaznim osjećajem prolaznike ispraćam.

 

Prisjećajući se prirode i njenog sklada

Pčele na cvijetu, što je vodi nada,

Da će tu skupiti polena najviše,

Dok žalcem svojim miris udiše.

 

Iako mi je polen gorkog ukusa

Med je ipak slatkog okusa.

Takva će za mene ljubaznost biti

Kad je srcem, počnem provoditi.

 

Voljela bih doživjeti reakciju nacije

Na ljubazne svjetske inspiracije,

Koje u svakom uljudnost bude,

Podsjećajući na darežljivost sve ljude.

 

Takva je bila moja baka.

Ona se nije bojala mraka.

Uvijek je bila prijazna,

A ja njena, unuka mazna...