Stvaranje, odražavanje, odbacivanje – to su Brahma, Višnu i Šiva, odnosno proces koji vječno traje i upravlja svime.
Znanost proučava stvoreno; Duhovnost je znanost o Stvoritelju. Drevni spisi kao Vede i druge kulture i tradicije zaokupljene su zagonetkom nastajanja i postojanja. To se objavljuje u metaforama pripovjedanja o porijeklu svemira i stvranja. U Vedama su predstavljena dva takva simbolična procesa stvaranja: jedan u sadržaju rađanja, a drugi žrtvovanja.
Svemir prema prvom opisu, je oduvijek postojao na neki mističan način kao duh univerzalnog čovjeka Puruše, koji je oživio u trenutku kad je postao svjestan samoga sebe, izgovarajući ‘Ja jesam’. Pojam žrtvovanja prema drugoj metafori je stvaranje. Simbolični predstavlja na jedan način ritualnu smrt prvog čovjeka Puruše, koji je imao tisuću glava, tisuću očiju i tisuću nogu. Iz njegova tijela nastali su bogovi i mudraci, a oni su potom izveli obred koji su kasnije ponavljali brahmani – bacanje ulja, zrnja i maslaca u svetu vatru.
Za tražitelja duhovnog znanja najbolja je kontemplacija na sat – istinu, ono što je neuništivo i vječno. Kontemplacija na cit – svijest put za mistika – yogi, ali na tom putu se možeš izgubiti jer je pun uspona i padova. A kontemplacija na anandu – blaženstvo put je za one s temperamentom predanosti.
Što je to višva svarupa – utjelovljenje (ili pravi oblik) svemira (višva)? Svemir je izgrađen od galaksija, bezbrojnih sazvježđa, zvijezda, sunca i mjeseca. Praznina (op.prev. koja je unutar svemira) – poznata je kao višva svarupa.Ovdje, u ovoj praznini, razbacane su galaksije i sazvježđa. Nakon obimna istraživanja čovjek je otkrio mnogo toga o tvari i energiji. Nema ništa poput materije u ovom svemiru. Sve je privremeni oblik energije te je natopljeno njome. U jednom slučaju ova energija se pretvara u tvar. U drugom slučaju ponovno se pretvara u energiju. Ova energija razara prethodnu tvar. Stvara novu tvar. To se naziva nuklearni proces.
Praznina znači golem prostor ispunjen nevidljivim i bezgraničnim oceanom sat-cit-anande u kojem pluta vidljivi svemir.
Kontemplacija o Bogu treba biti čovjekov stalni cilj. Čim se čovjek rodi, odmah se pojavi i briga. I život na zemlji izaziva brigu. Svijet je uzrok brige i smrti. Cijelo djetinjstvo puno je briga kao i starost. Život donosi brigu, neuspjeh izaziva brige. Čak i sreća je jedna tajanstvena briga. Zadovoljstvo i bol, dobro i zlo postoje jedno uz drugo I nitko ih ne može odvojiti. Ne možete pronaći ni zadovoljstvo ni bol, dobro ni zlo jedno bez drugoga. Zadovoljstvo se javi kad problemi donesu ploda.Ova djela i teškoće uzrokuju brigu.
Da li može biti znanja o postojanju, bez stvarnosti koja postoji? Slobodna od svih misli, ta Stvarnost obitava u Srcu, Izvoru svih misli. Ona se zato zove Srce.
Na početku stvaranja, postojala je samo akaša; na kraju ciklusa, čvrsta tijela, tekućina i plinovi plivaju se svi ponovo u akašu, a sljedeće stvaranje će, isto tako, poteći iz akaše.
Koja je to snaga koja od akaše izgrađuje univerzum? To je snaga prane. Upravo kao što je akaša beskonačna, sveprisutna supstanca ovog univerzuma, tako je prana beskonačna, sveprisutna manifestacija snaga ovog univerzuma. Na početku i na kraju ciklusa, svi materijalni predmeti razlažu se nazad u akašu, a sve snage univerzuma razlažu se natrag u pranu. U sljedećem ciklusu, iz prane se razvija sve ono što zovemo energija, sve ono što zovemo snaga.
Svijet nije ništa drugo već čisti prostor svijesti.
Kada u skladu sa svojom vlastitom prirodom čovjek otvara i zatvara oči, nastaje ono sto je znano kao stvaranje i rastvaranje univerzuma. Neispravnom razumijevanju, “ja” (ahamkara) izgleda kao nečista zamisao u beskonačnoj svijesti.
No kada se “ja” pravilno razumije, njegovo se značenje doživljava kao beskonačna svijest. Kada se ova istina otkrije čovjeku čistoga duha, njegovo se neznanje odjednom rasprši.
bglavac
edin.kecanovic
