…Bila je to ,od samog početka,neka ,neobjašnjiva povezanost ,između dvoje ,do tada ,potpunih stranaca…

Sreli su se na predavanju ,nekih duhovnih tehnika,iako ni on ni ona nisu bili…kako se to kaže…duhovnjaci…

No…nisu se oni uistinu ni sreli tu…

…Da,znam…malo kompliciran početak priče al…ajde da krenemo…

 

Ona je imala ,moglo bi se reći …sređen život,a ako bi netko samo malo zagrebao ispod površine,vidio bi da je ustvari živjela sve, samo ne …sređen život.U svojih tridesetak i nešto godina …nikad nije udahnula …punim plućima i…nikad nije mogla ,zbog drugih,koji su bili dio njenog života…biti…svoja…biti ono što jeste…A kad bi,svakih nekoliko godina,uspjelo,,bar na kratko ,isplivati na površinu ono nešto njeno…uvijek bi stvorila gomilu problema…jer…između svijeta u kojem je živjela i onoga o kojem je sanjala…nije znala odrediti granicu …Izgubila bi se između ta dva svijeta…

Balansirajući tako…godinama…jednoga dana ,sasvim slučajno,našla se na predavanju ,nekih duhovnih tehnika…Bilo joj je zanimljivo…i s nestrpljenjem je čekala svako novo predavanje.Nije ni slutila da će nakon,samo nekoliko odslušanih sati…njen život promijeniti potpuni stranac…Da će ,da li je to slučajno ili ne,njena duša ,baš na takvom predavanju …po prvi put osjetiti slobodu…

Bio je malo stariji od nje. .,imao je posložen život,siguran u sebe i …,pun smisla za humor, a  na njegovom licu…u njegovim dubokim modrim očima…ona je vidjela cijeli svoj svijet…Ne,on nije bio duhovnjak…kao ni ona…al…iz ko zna kojih razloga,njihove duše su se susrele upravo tu…I od prvog kontakta…od prvih izmijenjenih riječi…ona je osjetila kako njegove riječi …smiruju ,sav onaj nemir…koji je godinama,šetao njenom dušom…

Nije više mogla zamisliti dan bez njegovih riječi …a on ih je slagao u savršene rečenice,i svakim novim danom,sve više i više ispunjavao njeno cijelo biće…

Uvijek je bio tu…kad god bi ona došla…

Uvijek je bio tu,da joj podari lijepu riječ…da je pomiluje i da joj lice ukrasi osmijehom…

Ljubav u njoj je rasla …a želja za njegovom blizinom,počela je biti nesnošljiva...

Bili su oni jako blizu jedno drugome,al…stvarnost je govorila drugačije…

On je bio daleko…al …nije ih  samo daljina dijelila…već i puno toga još ,što je stajalo između njih…No…ljubav ne poznaje granice …zar ne?

Ni slutila nije,da će toga dana …dan nakon prvog dana jeseni…on prijeći svu tu daljinu…a ona sve ono između…što ih je dijelilo…i da će upravo toga dana ona po prvi put osjetiti njegove usne…Došao je nenajavljen...i iznenadio je,tim učinjenim korakom,koji joj je odgovorio na mnoga pitanja…Iznenadio je upravo onako kako samo ljubav može iznenaditi…lijepo…ugodno…jednom riječju…savršeno…I nakon samo par minuta od njegovog dolaska ,uslijedio je  poljubac iz snova…Bio je to poljubac …nježan…pun strasti …prepun želje …i …pun obećanja…

Uslijedio je ubrzo i drugi njihov susret…koji je ispunio baš sva ona obećanja,što joj je onaj prvi njegov poljubac dao…

Ljubio je njeno tijelo…ljubio je njenu dušu…i nikad kao tada …nije bila voljena…

Znala je ona da on iza sebe ima gomilu ljubljenih žena…i da je i njih vjerojatno ljubio kao i nju sada…al…sve što je njoj u tom trenutku bilo bitno je to…da je ona sada ta…kojoj on poklanja sve svoje poljupce i sve te dodire koji su joj konačno…oslobodili dušu ,al… zarobili srce…

Zarobili su njeno srce i…ona je poželjela zauvijek  biti…njegova…

No,unatoč tome…unatoč toj zarobljenosti…ona se nije osjećala izgubljeno …Možda zato što je po prvi put uvidjela,da …cijeli onaj svijet o kojem je sanjala…nije nemoguć…Da je ustvari,ona kriva što joj se taj svijet godinama činio toliko dalekim od njenog…jer…na samom početku svog života,krenula je krivim putem  do…sna…s kojeg je sada teško skrenuti i prijeći na …onaj put…na kojem joj duša i tijelo…dišu…žive…i…raduju se…

No…nakon nekog vremena … njih dvoje su se …opet  sreli,jer oboje su opet i …opet …željeli osjetiti jedno drugog…I bez suviše riječi,čim mu je prišla…uhvatio ju je,nježno…a opet nekako snažno…uhvatio ju je za ruku…i …odveo  u sobu…kao stvorenu za ljubav…kao stvorenu …za njih…

Tada…dok ju je milovao…i dok je ,po ko zna koji put ,poljupcima prelazio preko svakog djela njenog tijela …ona je shvatila da…je ...i pored svega…što stoji između njih…i pored daljine…i pored svih onih stvari …onih nesređenih stvari ,njenog života…shvatila je da je…njegova… i dušom i tijelom…

Shvatila je da…ga voli…da voli svaki dio njega…i sve ono što on jeste…i zamolila  je one slatke anđele ,što su ih spojili na onom predavanju…da nikad ne odu od njih…

Ona je po prvi put ono što jeste…i po prvi put slobodno diše…pored čovjeka kojeg voli…i koji svaki njen udisaj osjeti…

 

…I sad ,nakon što je saznala ,kako je lijepo kad te voli onaj netko,s kim bi dijelila život…kad te voli baš onakvu kakva jesi…sve što joj preostaje je da…još jednom zamoli…anđele…da joj pomognu u onom neredu ,što se nalazi  s druge strane ove ljepote što je ima s njim…i da joj pokažu put za…dalje…