Dragi moji!

Prošle su tri godine od mojih prvih objava na www.magicus.info. Gotovo da zajedno možemo slaviti godišnjice, Magicus svog rođenja, a ja svojeg istupa u javnosti.  Ne znači  to da se prije nisam pojavljivala, dapače, bila sam vrlo aktivna; u proizvodnji, u komunikaciji, pa i u politici no tek istupom na ovim stranicama sam skupila dovoljno hrabrosti da objavim napisano čime sam se istovremeno "ogolila", pokazala svoje srce i svoju dušu većem broju ljudi.

U početku je naša međusobna komunikacija bila savršena. Prava radost je bila navečer upaliti kompjutor i pogledati komentare članova, objave članaka,  savjete i iskustva. Na žalost, kroz vrijeme je ta komunikacija zbog malenog broja ljudi koji su krivo shvatili članstvo na Magicusu prerasla u nešto što je bilo manje lijepo a izgledalo je  nešto kao međusobno prepucavanje. Otvorenost portala  i gostoljubivost neki su koristili za ispoljavanje vlastite ogorčenosti i zločestoće pa su se mnogi  našli izloženo jalu i ljubomori iako smo svi ovdje bili zbog samo jednog razloga; LJUBAVI.

Ljubavi prema Bogu, ljubavi prema ljudima, ljubavi prema radu, prema duhovnosti, ljubavi prema sebi.

Zbog te ljubavi prema sebi skupila sam dodatnu hrabrost i krenula korak dalje. Objavila dvije knjige, treća je u tisku, i postala  stalni suradnik na tri portala. Objavljivala sam svoje priče kao kolumnist na www.magicus.info, na www.hrvatskiglas-berlin.com i na www.iseljena-rama.info a moji članci su objavljeni i na brojnim domaćim portalima. Samo uredništvo Magicusa više puta me je nagradilo u Temi mjeseca što mi je pričinjavalo veliku radost i dalo poticaj za nastavak mojih književnih aktivnosti.

Nisam  bila svjesna činjenice da ljudi vole pročitati napisano dok me nisu počeli zvati sa raznih strana svijeta komentirajući moje članke, moje pjesme, a najbolji komentar koji sam čula glasio je; OD KAD ČITAM VAŠE PJESME, SVOJE VIŠE NE PIŠEM!  Imponiralo mi je to, iako sam počela sa duhovnošću i alternativom, a nastavila sa  običnim svakodnevnim temama sve ovo bilo mi je dokaz da RIJEČ dolazi do srca. A to je bilo najbitnije od svega - DOPRIJETI DO LJUDSKOG SRCA.

Često ljudi ne vole iskrenost, pa se dogodi da baš i ne prihvate napisano onako kako to autor očekuje. Istinu malo tko voli, puno je ljepša upakirana u celofan, ili kakav šareni papir, no kad ju odmotamo uvijek je onakva kakva jest zapravo, ni malo drugačija.

I eto, dogodilo se! Moja napisana riječ doprijela je do ljudskih srca. 02.09.2011. godine  postala sam redoviti član  - akademik - Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i to kao književnik, pjesnikinja i publicist.

Hvala Magicusu što mi je dao hrabrost, hvala svima onima koji su prihvaćanjem moje riječi doprinijeli tome da se ona proširi svijetom i da dopre do svih kojima je namijenjena.

Ovo je tek početak,  moja zadaća tek počinje promicanjem međusobne ljubavi i povezanosti Domovine i Dijaspore!

Hrvatski akademik  Nada Landeka