POŠTOVANE I POŠTOVANI, ovim putem molim vašu pomoć, odnosno vaše prijedloge, sugestije, mišljenje - na kojima unaprijed i od srca HVALA.

PRIJE nekoliko dana upoznah roditelja - tatu čiji desetogodišnji sin boluje od samoga rođenja od cerebralne paralize. Naime, dječačić je pri porodu nekoliko puta ostao bez kisika, te bijaše višekratno reanimiran. Preživio je, no uz oduzetu lijevu polovicu tijela.

OTAC navodi kako smatra da tijekom ovih desetak godina NE postoji metoda ili lijek za koju su supruga i on makar samo i načuli, uključujući i konvencionalnu medicinu i nekonvencionalni pristup, a da nisu pokušali s njome pomoći svome sinu.

NADALJE navodi da osjeća da su sada, nakon desetak godina, supruga i on naprosto iscijeđeni, materijalno i emocionalno a i fizički. Uz to, osjećaju i grizodušje radi toga što zbog oboljeloga sina i doslovno 24-satnoga bavljenja njime zapostavljaju dvije godine stariju kćer.

LIJEČNICI specijalisti navode da su nemoćni pred takvom disfunkcijom mozga. Tako da primijenjene terapije i lijekovi svode se na pokušaje ublažavanja tegoba, koje međutim s godinama, kako dječak raste, postaju sve veće i teže.

MOLIM imate li bilo kakvih saznanja što bi se još moglo poduzeti - unaprijed veliko HVALA!

GOSPODIN tata je vatrogasac po zanimanju - dakle, uza sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovanja polunepokretnoga sina, obavlja i vrlo stresan posao. Obitelj o kojoj je riječ živi u Čakovcu.

OHRABRUJUĆE jest da majka i otac ipak se ne prestaju nadati da je moguće pomoći njihovome sinu. Osobno sam fasciniran njihovom skromnošću, jednostavnošću i požrtvovnošću. Stoga ljubazno molim ako znate makar i za sićušnu mogućnost pomoći - HVALA.