Kako smo Oreškovic i ja bili lukavi
Pri
ča o feminizmu
Oreškovi
ću je bilo jasno da će moj tekst o feminizmu izazvati buru reakcija ali je on smatrao, kako je to objasnio na kolegiju redakcije, da je riječ o jednom fundamentalnom doprinosu našoj socijalističkoj teoriji jer je I njemu I meni bilo jasno da dolazi do predimenzioniranja laščinskog slučaja I pitanja djelovanje hrvatske desnice. Taj je moj tekst objavljen, on je podigao jako veliku prašinu I povukle su se konzekvencije u smislu da je netko trebao odgovarati na sudu I biti kažnjen zatvorom. I čitava stvar je završila na sudu. I svi smo bili pozvani: Orešković je smatrao da je cijela stvar manje više u domeni urednika I da feministkinje postavljaju cijeli slučaj previše radikalno jer mi nismo htjeli nikakovu raspravu koja bi fundamentalno zadirala u temeljne postavke I proklamirana načela samoupravljanja, Igor Michieli je smatrao da je riječ o predimenzioniranju cijelog slučaja u kojem se dovode u pitanja principi socijalističke demokracije dok sam ja smatrao da je istina da je moj tekst možda pomalo nagao ali da sam ja u svojim razmišljanjima uglavnom slijedio naputke I stajališta Mire Korkut člana Predsjedništva CK Hrvatske na što su protivnički kandidati predložili da se ona pojavi kao svjedok odbrane. Mi smo istina izgubili tu parnicu I sve je ostalo na tome da se objavi tekst isprike I odluka suda u slijedečem broju SL do čega nikada nije došlo jer je naš advokat cijelu stvar jako odugovlačio. A što se Srbije tiče Orešković je smatrao da moramo dati odgovor u beogradskoj Politici što smo mi I učinili nakon čega su do nas dospjele vijesti da su sada stvari mnogo jasnije. Oboje smo kasnije promovirani I unaprijeđeni u hijerarhiji Partije.
Pri
ča o jednom Titovom visokom generalu!
Na kraju svoga mandata u SL Oreškovi
ć je smatrao da bi bilo dobro porazgovarati o sudbini Države sa nekim Titovim generalom a on je izabrao Danu Čuića ali smo oboje znali da bi ta "karijera" koju bismo tako ostvarili bila mač sa dvije oštrice pa ono što je sada tobože velika stvar to je uskoro druga stvar. A ja sam istovremeno znao da čitava novina gubi svoj medij u Hrvatskoj objavljivanjem jugoslavenskoga generala jer je poznato da Hrvati ne vole neke stvari. Taj je razgovor objavljen, Orešković je dosta toga saznao a ja sam razmišljao kako da sebe spasim od kvalifikativa unitariste I staljiniste pa sam se dosjetio da svoj uvodnik posvetim preispitivanju jedne uobičajene generalske krilatice o tome kako je kod nas cijela omladina socijalistička. Kasnije su nam mnogi rekli da je dobro kako smo se ogradili od stajališta Generalštaba ali je remitenda novine za taj tromjesec bila ogromna tako da smo jedva preživljavali ali živi. Jer je ispalo da je sama armija naredila štampanje ovoga razgovora.
Pri
ča o Oreškovićevom kurvanju!
Mi smo oboje I gubili živce I to u brojnim slu
čajevima. Ali smo I čineči te greške spoznavali kako stvari stoje I učili. Tako sam ja bio jako ljut tom relacijom Oreškovića sa Šuvarem I Mirom Šuvar I ostalim ljudima Partije jer sam smatrao da nama nije potrebna tolika transmisija Partije nego da se trebamo što nezavisnije razvijati. I ja sam odlučio izvršiti "udar" pa sam Miri Šuvar koja je bila vlast u sjeni ocrnio Oreškovića kao velikog kurvara koji zloupotrebljava vlast za svoj sex . I Mira je jako ozbiljno I dugo razmišljala te je na koncu I sama djelovala u smislu "koji je to način Oreškoviću". A Orešković je bio onda naravno ljut na mene pa mi je rekao koji je to način da ja tako govorim Miri da se "kurva" I "zloupotrebljava vlast za svoj sex" na što sam mu ja odgovorio da sam jako razočaran na njega . Ali nije prošlo ni neko malo vrijeme da je Orešković pored ostalog I iz tih razloga moga "udara" odustao od te porodice dok sam ja istina dospio psihijatrije ali kao osoba koja nema sa svime time nikakve veze nego da Orešković stoji iza svega. Neko vrijeme kasnije Orešković je bio moj redoviti posjetilac na zagrebačkoj psihijatriji a vremenom se oženi sa jednom prekrasnom Slovenkom pa su me zajedno znali također posjećivati. I dok sam ja tako razgovarao sa njom u svojoj plavoj luđačkoj košulji dotle se ona samo smijuljila pa joj ja na koncu velim: "Daj bogati buš li ti meni našla neku lepu Slovenku?!" A ona na to slovenski: "Ću. Ću!” “Dakle buš mi spravil jedan futur?!” “Ću, ću Zlatan!". Međutim se desilo da sam ja sticajem okolnosti ali I svojom nepažnjom ostao bez fucka slijedećih petnaestak godina.
zlatan gavrilovic kovac
Istina je da smo Oreškovi
ć I ja s vremenom naučili kako stvari doista stoje pa smo se prema toj realnosti I ravnali. Često međutim bijaše nerazumijevaja s obe strane ali to trajaše samo neko vrijeme jer oboje dijelismo istu sudbinu I iste nade. Ja mislim da je on bio jedan od naših najboljih mladih novinara. Način kako smo mi oboje bili lukavi najbolje pokazuje nekoliko primjera koje ću sada opisati. Bilo je naime poznato da se ja baš ne slažem sa Vrhovcima iz mnogih razloga a razlozi su najprije ležali u jednoj politici I praksi Vrhovca da "profilira" hrvatsku nacionalnu politiku preko mojih leđa. Tako jedared vjerojatno nakon dužeg razgovora predloži Vrhovec da me se treba riješiti na nekakovi način pa da Orešković možda malo porazmisli o načinu kako bi se mene uklonilo. I Orešković je mislio naravno ali je to značilo postaviti u pitanje vlastitu politiku na račun jednog budalastog ministra vanjskih poslova. I baš se nekako potrefi da sam ja pripremao broj povodom smrti Bakarića kojeg sam ja jako cijenio I ja sam taj pripremao pa sam pored ostaloga na tom broju jako dugo bio na regalu Vijesnika itd.itd a Orešković imaše namjeru jedno pjesništvo objaviti također u tom broju ali kao zavraga baš tamo na mjestu Bakarićevih fotografija. Tako on ukloni neke a na njihovo mjesto stavi pjesništvo Enesa Kiševića velikoga zagrebačkoga pjesnika u kojem pjesništvu se navodilo otprilike :" Evo ti, koji putuješ od Istoka na Zapad….." I taj je broj štampan I ja sam vidio to pjesništvo ali sam ga ostavio "za kasnije" pa sam napravio skandal u redakciji. A Orešković kada vidi moje reakcije predloži da se obustavi rotacija. I ja je obustavim, cijela ta edicija propadne u smeću a na mjesto pjesništva osvane praznina novinarskoga papira. Sutradan cijeli CK Hrvatske bijaše uzbuđen, Šuvari bijahu jako ljuti jer kako je moguće da je praznina novinarskoga papira a nema Bakarićeve fotografije na što smo oboje smatrali da je to dobro jer reprezentira "tugu" dok je služba sigurnosti imala svoje posebne sastanke oko sigurnosti u sprezi sa istom službom u Vjesniku, Predsjedništvo CK Hrvatske tim je povodom imalo tajne susrete jer je čitava stvar poprimila velike razmjere I Orešković kao Predsjednik Omladine bijaše pozvan u taj isti CK kod tog istog Vrhovca I njegove istomišljenike koji bijahu između sebe zavađeni. I Orešković se javi za riječ u smislu koji je to način da se postavlja pitanje Omladine koja je imala takve plemenite ideje da se jednom od najvećih naših teoretičara I praktičara međunarodnog radničkog pokreta takve stvari događaju koji diskreditiraju čitav naš radnički pokret. Jer on misli da je u nama problem koji nismo dovoljno radili sa Omladinom pa omladina luta I da on misli da tu treba konačno nešto napraviti. Kasnije smo čuli da je Vrhovec dobio po Tita. A mene su pozvali u Republički sud kod Državog javnog tužioca da mi čestitaju kako sam ispravno postupio.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
irida
