Kada buddhisti govore o utrnuću (nirvani-nibbanam), oni ne misle o utrnuću u meditaciji kao nečem ograničenom. Ili u bilo čemu drugome (alkoholu, drogi, užicima, umjetnosti, hobijima i sl.). Ne radi se tu o bijegu od problema u neko drugo stanje ili djelatnost, kako to obično ljudi cine. Da malo odmorim živce idem u prirodu... da malo pobjegnem od ograničenosti svijeta odoh u meditaciju.

Tu se pod utrnućem, Nibbanam/ugasnućem, misli na utrnuće, obustavu cjelokupnog postojanja... Ako shvaćamo da je svaki pojam ograničen i određen svojom suprotnošću, to bi filozofi barem trebali znati kao pretpostavka za dolazak na ovu temu. Dakle, cjelokupno postojanje svijeta jeste temeljno određeno svojom ograničenošću. Što ostaje kada se ta sveukupna ograničenost postojanja isključi, utrne, dokine... o tome govori cjelokupna indijska filozofija, pa tako i buddhizam kao jedna od njezinih najistaknutijih grana.

Drugo, što se terapeutskog učinka tiće, naravno nepostoji jedan jedini. Ljudi se mogu duševno uravnotežiti i drugim terapijama. On je tek sporedni proizvod ispravne meditacije. Sveci kažu da je malo tko podoban izravno prići vlastitom promišljanju kao obliku izlaska iz duševnih kriza i problema, jer poremećen i neuravnotežen um ne može vlastitim neuravnoteženim promišljanjem izaći iz kruga svojih zabluda... niti je tko izvana neprosvjetljen itko podoban izravno prići  stručan da o tome sudi.

Nibbanam - ugasnuće, utrnuće žeđi za životom. Nibbanam je u budizmu, konačno oslobođenje, dakle i praktični cilj budističke prakse. Nibbana nije lako postizljiva pa svakome i u svako doba nije dostupna. Uslovi za dostizanje nibbane su etičke, saznajne i kontemplativne prirode. Nibbana je potpuno utrnuće subjektivne strane egzistencije, pa tako i svjesti i uviranje u sunnata - kada je sadržaj svjesti ništa. Tako nibbana nije nikakvo stanje blažene svjesti jer je u njoj svjest ukinuta. Nibbana se ne može odrediti, saznati i

izreći iz naše perspektive (perspektive relativnosti bića).

Proučavati put Buddhe jest proučavati sebe,
proučavati sebe jest zaboraviti sebe,
a zaboraviti sebe jest biti prosvjetljenja
s desecima tisuća stvari.