Sapunice, kao sapunice, nisu niti dobre, niti loše, kako ih tko prihvati, i iz kojeg kuta ih gleda..Ako dozvolimo da nam počnu ispirati mozak i pokušaju ugraditi krivi sistem gledanja na svijet,to je već alarm za opasnost..Osjetimo li, da se od njih ne možemo odvojiti, pa zaboravimo na stvarnost, to je već ovisnost, koju treba liječiti..Kao i svaku ovisnost..Tako je i sa virtualnim svijetom,ovdje...Dok ne zadire u sfere koje ne žele mijenjati tuđi svijet,sve je u domeni zelenog svjetla..Može proći..No, kad virtualni svijet postane sapunica bez koje ne možemo,trebamo se zabrinuti..Najgora varijanta je kada virtuala postaje stvarnost,a određeni likovi preuzimaju kontrolu nad tom virtualom..Pa uzimaju raznorazne uloge, od bogomdanih dobročinitelja,do onih koji pod svaku cijenu žele preuzeti ulogu vrhovnog Deusa,dok se onaj pravi, negdje sa strane smješka tim čudesnim pokušajima krađe identiteta..I tako,pojavljuje se u toj golemoj sapunici meštar,koji si uzima pravo na sve: od reguliranja, do osuđivanja, od klasificiranja, do uzdizanja jedne jedine mudrosti za sve, koja paše svakom mozgu,jer, svi mozgovi su isti, kao i duše, jer svi potiču iz jednog izvora,koji samo može biti u glavnom liku iz ove sapunice...Pa, glavni lik je svakako pozitivan, i ta matrica se ne mijenja...Ne daj Bože, nesavršenosti..Tu mora sve pasati..Od izgleda izvana, do izgleda iznutra...Kad se taj imidž stvori,serijal ide dalje..Ljudi počinju vjerovati,identificiraju se sa glavnim glumcem,koji tu ulogu debelo koristi..Prvo,uzimajući drugima izričaj vlastite ljepote i slobode,po sistemu narcisoidnog uvjerenja da jedino jedna osoba ima pravo u svemu, pa prema tome,i dijeliti savjete, jer svi su nekako uskraćeni za gram pameti, pa im dobrostivo treba darovati iz svoga izvora mudrosti...Pa ljudi stvarno počnu vjerovati da manje znaju, zapravo da ništa ne znaju,jer je tako lakše...Zašto upregnuti svoje moždane vijuge, kad drugi za nas to mogu činiti? Pa se serijal opet nastavlja..Traži se još...Virtuala postaje arena gdje se više ne igra iz zabave, nego se bori za naklonost cara, koji u ime svih uzima pravo da odlučuje..Palac gore ili dolje...Sve se odvija nevidljivo,a sve je tako vidljivo za one koji žele vidjeti...Jao si ga ako netko slučajno izgovori koju krivu riječ,i uvrijedi Visočanstvo u loži..Sapunica se razvlači do beskraja..Padaju riječi, suze, sagibaju se glave, sve u želji da se zadrži naklonost...Koga i čega? Lažnog holograma,koji u biti, i nije sam izvor, nego se hrani izvorima drugih..Što bi se desilo, kada bi taj hologram ostao bez napajanja? Sve bi se rastopilo, kao snijeg na prvom jačem suncu..

Nadmoć je pretvorena u pomoć,Kum garantira sigurnost,i počinje osnivati porodicu..Tko nije za njega,taj je protiv njega,i nastaje, ni manje ni više, virtualna mafija..Cosa nostra...Duhovna mafija, ako ćemo to jasnije izreći...Sve koji misle drugačije,izolirati u geto, ili,jednostavno, na perfidni način-udaljiti...Imenuju se rođaci, braća, sestre,pravo malo carstvo..Stvaraju se i sitni doušnici, koji su uvijek spremni Kumu poljubiti ruku, i reći, kao onaj sluga glavnom negativcu u filmu "STAV"..."Sve za tebe, gospodaru..sve ću učiniti..."

Ni traga paranoji...Čisti odraz stvarnosti sapunica koje gledamo svakodnevno..Nitko nikoga  zapravo, ne goni, jer se sve to događa u Kumovoj glavi,koja prenosi drugu sliku onima koji misle da svoje slike nemaju..Pa posuđuju,kradu,iznuđuju...

Daje se privid da su svi toliko pregladnjeli bez svoje pameti,pa im se nude obilne porcije neke tuđe...Pameti, naravno...Pa se konzumira bilo što,ne gledajući sadržaj ni rok trajanja te pameti..A sve to je odavno već prestalo imati okus, miris i boju..Ništa novo pod kapom nebeskom, samo nevješto umotan komad mane..Ali ne nebeske..Neke čudnovate,koja sa pravom gozbom veze nema..Sve nešto udrobljeno,mix bez smisla...

E, moj Kume,još malo, pa će se prestati dizati prašina,jer su svi dobri konji pobjegli u divljinu i prostranost slobode..Ostali su oni, sa oglavinom na očima,koji slijepo slijede pravac pred njima i bič koji ih tu i tamo "Pomiluje " po leđima..Tek da znaju tko je Gazda..Jer, naučeni su da je kod Gazde najzelenija trava, ne pokušavši se otrgnuti i krenuti svojim putem..

I gdje je tu lijek za takvu vrstu ovisnosti? Hm..Teško pitanje...Vjerovatno hrabrost da se misli svojom glavom,pod cijenu gubitka naklonosti,ili, jednostavno, ugasiti ekran,kad se osjeti da postajemo netko drugi...