Izgorjeti u ljubavi i sve dati od sebe.Sve dati iz sebe.

Kada Zemlja u sebi skuplja količine otopljene i užarene lave, polako raste tlak i u određenom trenutku više nije sposobna zadržavati u sebi ono što želi izići iz nje.

Na slabom mjestu ona sve to mora izbaciti van.Tada nastaju vulkani ili ako već postoje, nastaju erupcije koje ne mogu stati dok sva ona lava ne izađe van.

Lava pršti na sve strane stvarajući  veličanstvene prizore.Nekada se sve to događa u blizini naselja te zna doći i do stradavanja ljudi. Ali i tada iz unutrašnjosti Zemlje nezaustavljivo izlazi gomila lave.

Ne bi li naši životi trebali biti prepuni vulkana? Vulkana u kojima će iz naše nutrine nezaustavljivo izlaziti lava ljubavi prema svakom čovjeku. Prema onima koji žive kraj nas, koji kraj nas samo prolaze. Možda to i nije uvijek lako. Možda se nekada bojimo dopustiti te erupcije iz sebe radi raznih situacija i okoline. I u nama se sve to skuplja, nagomilava dok ne dođe trenutak kada se više ne može zaustaviti. Jednostavno sva ljubav mora biti izbačena iz nas radi drugog, radi bližnjeg. Pa, sama ljubav zato i postoji.

Neka naši životi budu vulkani koji nezaustavljivo bacaju lavu ljubavi svakom tko prolazi pokraj nas i neka životi izgaraju u vulkanima za bližnjega, bez straha za sebe, jer kada lava istječe iz vulkana, ona se ohladi i vulkan postane još ljepši, veći ili se stvori neki novi otok, neki novi prizor koji zadivi svakog prolaznika, putnika, istraživača. Izgaranjem u vulkanu naše ljubavi širimo mir i radost koja će se pružati svakom kraj nas.