Majka rađa muškarca i pokušava ga zadržati u svojoj prisutnosti što je dulje moguće, toliko da ga u budućnosti pokušava odvojiti od njegove odabranice. Njegov Eros je pasivan, a ženski je aktivan. Kao u indijskoj mitologiji i filozofiji, ona predstavlja Mayu i Prakrti, ženski princip koji stvara iluziju svijeta i stvarnosti.
Muškarac osjeća takav strah od žene da je razvio cijeli arsenal oružja kojim želi uništiti ovaj svijet ili svoju majku. Zato je kroz povijest bio toliko nasilan. Osjeća taj pasivni Eros koji je inferioran ženi. Isto je i u seksualnosti, umjesto da se posveti ženi, on se, poput djeteta ili Narcisa ne može s njom poistovjetiti. Ne čuje je, vidi je kao objekt, kao sredstvo ispunjenja ili posjedovanja.
Žena pokušava zadovojiti mušku sliku Erosa ili Animu i ta industrija ljepote donosi vrijedi jedan trilijun dolara godišnje. Žena zbog patrijahata nije mogla razviti svoju Animu, onu Animu koju vidimo vani jest Anima muškarca.
Muškarac upada u zamku. Ne može prihvatiti osobnost jer je Animus mnoštvo, sebe vidi samo kroz grupu i ne može primijetiti osobu jer je žena osobnost, ono čega se muškarac boji. Zato imamo naciju, državu, u grupi muškarac traži moć da se obrani od žene, točnije, individualnost jer ona donosi osobnost. Kroz grupu muškarac dobiva moć i pokušava impresionirati ženu pokazujući joj da je potentan muškarac, odnosno da je dovoljno jak da zaštiti dijete. Što je moć veća, to je veći strah od susreta s osobom s druge strane.
Tamo je grupa, tamo ne može biti muškarac. Vidimo da živimo u muškom svijetu koji je pun igračaka. Nema mjesta za mišljenje i osobnost. Znate li osobu oko sebe koja misli, koja ima svoje mišljenje, a to nije mišljenje koje ste već čuli u medijima? Strah od majke, dijete pokušava riješiti nasilnim otporom, ali svako nasilno ponašanje djeteta ili muškarca je nemoć.
Muškarac uništava svijet ili svoju majku jer je slab. Dakle, muškarac je svjestan da ne može dati ženi ono što ona može dati i obrnuto. Žena se osjeća neispunjeno pored muškarca, on bi joj trebao dati vatru duhovnosti, a to je stvarno oplođivanje žene ili Anime. Kad muškarac projicira svoju Animu na stvarnu ženu, on je u neprekidnoj, beznadnoj borbi, ne vidi nju, on vidi personifikaciju svoje vlastite nesvjesne duše. Umjesto da se suoči sa svojim strahom i inferiornošću, on se identificira s duhovnim principom gdje smatra da je on sam Logos, tražitelj istine, a ona je iluzija koja ga odvlači od istine, klasična inflacija ega.Stvarna žena je tada samo nosač projekcije, dok se projekcija ne povuče kroz mukotrpan unutarnji rad, muškarac može prvi put sresti i stvarnu ženu kao osobu, i svoju vlastitu dušu. Isto vrijedi i obrnuto za ženu i njezin Animus. Muškarčeva nasilnost je krik za ocem kojega nije imao ili doživio u djetinjstvu. Logos nije samo moć mišljenja, to je sposobnost razlučivanja, svjetlo svijesti koje razdvaja tamu nesvjesne stopljenosti.
Jednako je opasno kada se žena identificira s arhetipom Velike Majke ili Shakti. To joj daje prividnu moć, ali je lišava njezine individualnosti. Pravi cilj je da oboje, kroz odnos, postanu svjesni tih vječnih principa koji djeluju u njima, a da ih pritom ne zarobe.
Muškarac koji prihvaća logos ili mišljenje i unutarnju praksu, može kontrolirati svoj seksualni nagon i tako postaje stabilan. Simbol na ljekarni je obavijena zmija oko stupa. Shakti se obavija oko stupa ili u Susumne u yogi. To stvara fuziju muške i ženske energije. Bez duhovnog principa muškarca, žena ne može biti sretna jer je ženska energija prejaka i ne može pronaći stup u muškarcu.
Žena i muškarac su dva principa koja trebaju jedno drugo, a da bi se upoznali, potrebno je razumjeti kako su oboje bili u vezama u kojima su voljeli projekcije, a ne osobe, jer to znači da značenje postaje ljubav, a ne igračke i stvari u kojima se ljudi tada lišavaju mogućnosti uspostavljanja veze. Susret sa ženom je ulazak u zemlju, u transformaciju vatre ili impregnaciju vatre ili duha. Žena ili zemlja je aspekt primanja vatre koja rađa prirodu i hranu. Međusobni odnosi i stalna oplodnja stalan su proces muškarca i žene u kojem upoznaju vlastite projekcije Anime i Animusa ili svoju cjelovitost. Ako se taj proces kod ljudi zanemari, život nestaje, a kada osoba hoda ulicama, može vidjeti lica koja ne vide taj proces i ne mogu ga vidjeti kao vlastitu svrhu.
Zanemarivanje tog procesa donosi nam pritisak, ljutnju i vječno nezadovoljstvo jer se zanemaruje Eros ili sam život. Odustajanje od odnosa i međusobnog upoznavanja te promjena ova dva principa stvara bolest i nemogućnost razumijevanja ljubavi. Potražite te principe u sebi jer ćete u njima pronaći strast života, unutar tih principa i suprotnosti dolazi osjećaj života.

Nikola Žuvela

Upis u Jungovu školu 24.8. 4 mjesexa edukacije. Prijava: nikola.zuvela19@gmail.com

Nikola Žuvela